KICKBOXING

Predrag Znaor i Darko Kalabić sudili na 9. Afričkim igrama u Alžiru
Kickboxing i karate u redovnom programu Igara pored 25 olimpijskih sportova

U Alžiru su od 11.–23. srpnja 2007. održane 9. Afričke igre u organizaciji Afričkog olimpijskog odbora. Nastupilo je oko 10.000 sportaša iz 52 afričke države. Natjecanje se odvijalo u svim olimpijskim sportovima osim vaterpola, a po prvi put je u redovnom programu bilo natjecanje u kickboxingu. Važno je da su se medalje osvojene u kickboxingu zbrajale zajedno s ostvarenjima u ostalim olimpijskim sportovima.

Sudilo je 30 afričkih kickboxing sudaca, ali je pored njih predsjednik svjetske kickboxing federacije pozvao još četvoricu europskih. U tom odabranom društvu su bila čak dvojica iz Hrvatske: Predrag Znaor iz Malinske i Darko Kalabić iz Rijeke. Predrag Znaor je uoči natjecanja vodio četverosatni sudački seminar, a Kalabiću je pripala čast da kao centralni sudac sudi prvu borbu nakon otvaranja natjecanja.

Na Afričkim igrama je za ovaj put od 7 kickboxing disciplina odabran samo full contact i to samo muška konkurencija. Nastup je bio moguć samo predstavnicima afričkih država u kojima je kickboxing priznat pri njihovom nacionalnom olimpijskom odboru. To je u ovom trenutku ostvarilo 10 afričkih država: Alžir, Tunis, Kamerun, Senegal, Gabon, Kenija, Nigerija, Južna Afrika, Mauricius i Zimbabve.

Otvorenje Igara je bilo veličanstveno, a upriličeno je na Olimpijskom stadionu s oko 120.000 posjetitelja. Osiguranje je tijekom Igara bilo dosad neviđeno. Bilo je angažirano dodatnih 8.000 policajaca koji su svoju dužnost obavljali iznimno savjesno.




Europska delegacija na Afričkim igrama: Flavio Brivio (Italija), Predrag Znaor (Hrvatska), Ennio Falsoni (predsjednik WAKO federacije), Roberto Fragale (Italija) i Dario Kalabić (Hrvatska)


Sportska dvorana u kojoj se održavalo kickboxing natjecanje u sklopu Afričkih igara.


Predrag Znaor na seminaru za afričke suce.

Eto.

I kakve sada veze ima ovaj skok na splitskim Bačvicama, koji je ovako vrhunski uhvaćen okom, okidačem i objektivom majstora fotografije - s kickboxingom? Možda je ovo na slici neki kickboksač u pauzi treninga, ili ... tko zna, možda i jeste, ali nije to povod.

Direktne veze nema, ali čim se pogleda ime autora - Ilija Veselica, poveznica je tu. Ilija Veselica, koji je na ovim stranicama već imao svoje dvije "virtualne" foto izložbe, inače je čest gost na kickboxing natjecanjima, a i na ovome blogu ima dosta njegovih fotografija.

Konkretni povod objavljivanja ove fotografije jednostavnog naziva "Skok", na mom blogu je posljednji, srpanjski broj časopisa Digital Foto. Na natječaju časopisa "Svijet u pokretu" Ilija Veselica dobio je nagradu za najbolju fotografiju na zadanu temu. Bravo, Ile, čestitam!


Pregledavajući Iletove foto galerije na njegovoj stranici www.ile85.com ili na foto web portalu Fotozine u oko mi je upala još jedna ne-kickboxing fotografija.

Pogledajte:



Lijepo, zar ne?


Inače, Iletove legendarne kickboxing fotografije, mislim da su već svima poznate. U više navrata su objavljivane i na stranicama ovoga moga bloga. Vrijedi ih još jednom istaknuti i pogledati.








Ile, majstore!

Sigirno znate onu basnu Jeana de La Fontainea "Cvrčak i mrav" u kojoj na vrlo upečatljiv način opisuje kako je cvrčak cijelo ljeto pjevao i pjevao, a mrav isto to vrijeme radio i radio, skupljao hranu. Došla zima, cvrčak gladan i bez hrane, mrav je ima.

Evo i jednog sličnog primjera, gdje su "mravi" iz karlovačkog "Tigra" odlučili raditi za vrijeme ljeta, pripremati se za dugu zimsko - proljetnu natjecateljsku sezonu. Skupiti znanja i snagu koja će im trebati na predstojećim natjecanjima.

Evo vijesti koju sam e-mailom primio:

TIGROVI NA LJETNIM PRIPREMAMA U CRIKVENICI

Dana 19.07.2007. godine, najmlađi natjecatelji Kickboxing kluba "Tigar" iz Karlovca, otputovali su na tradicionalne ljetne pripreme koje se za prvu grupu, mlađih kadeta, održavaju u Crikvenici u hostelu Stoimena.



Na ljetne pripreme, "5. Tigrov ljetni kamp", otputovali su: (Stoje s lijeva) Igor Predović, Mateja Kunović, Tena Kunović, Petra Lončar, Lucija Cicvara, Dora Cindrić, Sara Protulipac, Edis Sušić, (čuče s lijeva): Filip Budisavljević, Nino Priljeva, Antonio Frketić, Mihovil Moškun, Andrej Penić, Karlo Kapusović, Karlo Valentić i Tin Vučković.


Lijepo, zar ne?

U petak, 13. srpnja u Kozarcu kraj Prijedora u Bosni i Hercegovini održana je večernja kickboxing priredba - pozivni turnir u organizaciji Kickboxing kluba „Sana 2004“ iz Sanskog Mosta. Pored boraca iz više klubova iz Bosne i Hercegovine, sudjelovali su i borci iz Hrvatske - i to članovi Kickboxing kluba „UHBDDR“ iz Imotskog kojeg je vodio trener Miljenko Kutleša.

Ostvareni su sljedeći rezultati:

Low kick, -54 kg
Dženan Alibalić - KBK ''Borac'' - Jelah (BiH) vs.
Albin Fajković - KBK ''Sana 2004'' - Sanski Most (BiH)
Pobjednik: Albin Fajković, K.O.

Full contact, -60 kg
Frano Kutleša - KBK ''UHBDDR'' - Imotski (Hr) vs.
Irnes Kamber - KBK ''Sana 2004'' - Sanski Most (BiH)
Pobjednik: Irnes Kamber, predajom protivnika

Full contact, ž, -60 kg
Vedrana Iličić - KBK''UHBDDR'' - Imotski (Hr) vs.
Sanja Samardžić - KBC''Bihać'' - Bihać (BiH)
Pobjednik: Sanja Samardžić, K.O.

Full contact, -63,5 kg
Mate Kutleša - KBK ''UHBDDR'' - Imotski (Hr) vs.
Senad Ikanović - KBK ''Sana 2004'' - Sanski Most (BiH)
Pobjednik: Senad Ikanović, K.O.

K1 Style, -67 kg
Mujo Šušnjar - KBC ''Bihać'' - Bihać (BiH) vs.
Zoran Milanović - KBK ''Prijedor'' - Prijedor (BiH)
Pobjednik: Mujo Šušnjar na bodove 3:0

Low kick, -71 kg
Anđelko Rebić - KBK ''UHBDDR'' - Imotski (Hr) vs.
Zoran Kerkez - KBK''Sektor'' - Banja Luka (BiH)
Pobjednik: Zoran Kerkez na bodove 0:3

Full contact, -71 kg
Jerko Penava - KBK ''UHBDDR'' - Imotski (Hr) vs.
Veldin Halilović - KBC ''Bihać'' - Bihać (BiH)
Pobjednik: Veldin Halilović na bodove 0:3

Full contact, -71 kg
Emir Ćeman - KBK ''Borac'' - Jelah (BiH) vs.
Aldin Fifić - KBK ''Sana 2004'' - Sanski Most(BiH)
Pobjednik: Emir Ćeman, K.O.

Full contact, -81 kg
Haris Gredelj - KBK''Prijedor'' - Prijedor (BiH) vs.
Arif Mulalić - KBK ''Sana 2004'' - Sanski Most (BiH)
Pobjednik: Arif Mulalić, K.O

Low kick, -81 kg
Boris Cigan - KBK''Sektor'' - Banja Luka (BiH) vs.
Almin Hopovac - KBK''Sana 2004'' - Sanski Most (BiH)
Pobjednik: Boris Cigan, na bodove 2:1

Full contact, -86 kg
Draženko Lovrić - KBK ''UHBDDR'' - Imotski (Hr) vs.
Murat Raković - KBC''Bihać'' - Bihać (BiH)
Pobjednik: Murat Raković, na bodove 0:3

Full contact, +91 kg
Borislav Vujanović - KBK''Jedinstvo'' - Brčko (BiH) vs.
Ivan Soldo - KBK ''UHBDDR'' - Imotski (Hr)
Pobjednik: Borislav Vujanović, na bodove 3:0

Suci su bili: Zijad Halilović, Miljenko Kutleša, Sani Kasumović, Marinko Rodić, Nebojša Kuzmanović

Eto.

Među ovogodišnjim juniorima Hrvatskog kickboxing saveza najuspješniji su svakako Zdravko Hasan i Ivan Romić - dva juniora iz Kickboxing kluba „Kutina“ iz Kutine, kojeg vodi trener Joža Cerovec. U jednom od sljedećih postova predstaviti ću ova dva mlada vrhunska sportaša, koji pored juniorskih rezultata postižu i vrhunske seniorske rezultate. Stvarno zaslužuju svoju priču.

Ipak, ilustracije radi spomenuti ću: ove, 2007. godine Zdravac je državni juniorski prvak u semi contactu, light contactu, full contactu i seniorski državni prvak u semi contactu, dok je Ivan državni juniorski prvak u light contactu, full contactu i low kicku te seniorski državni prvak u semi contactu.

Impresivno, zar ne?

Ono do sada viđeno i ostvareno govori nam da se od tih momaka može puno, jako puno očekivati i to vrlo skoro.

Ali, nisu zasljepljeni svojim postignutim, žele još više, bolje i jače, pa su se uputili po još znanja. Znanja nikad dosta.

U vremenu od 01. do 8. srpnja ta su dva kutinska kickboksača sudjelovali su na WFCA kampu u Pečuhu. Kamp su organizirali Holanđani na kojem je uz dvojicu naših kickboksača prisustvovalo još pedesetak boraca iz cijele Europe.

Kamp se provodio u dvorani u Kozarmisleny (12 km od Pečuha) i to u tri treninga dnevno po dva sata. Trening su vodili danski treneri i to dva treninga Thai kickboxinga i jedan trening MMA. Dok se Thai sastojao od treninga snage i sparinga za uvježbavanje tenike, MMA je bio organiziran kroz pokazne vježbe različitih tehnika koje se koriste u slobodnoj borbi.

Na kraju kampa organizirana je borilačka priredba s 35 borbi u kojoj su sudjelovali i neki sudionici kampa. Priredba je inače bila sraz mađarskih i nizozemskih boraca.






















Lijepo zar ne.

Idemo dalje, onako u pozitivnom tonu, ova vijest to svakako zaslužuje.

Opet mene moji informatori SMS-om obavještavaju: „Pogledaj današnje novine, Zagrebačka banka je objavila kome je odlučila dodijeliti donacije, među njima je i Kickboxing klub „Tigar“ iz Karlovca.“

Lijepo, baš lijepo, a ja sam odlučio malo skupiti informacije, pa sam se lijepo i ugodno iznenadio. Evo o čemu se radi:

Poznato je da Kickboxing klub „Tigar“ iz Karlovca, kojeg vodi Zoran Cicvara (policijski inspektor u mirovini, dragovoljac domovinskog rata) u posljednje vrijeme niže sve veće i veće uspjehe, a mišljenja sam da je najuspješniji u radu s najmlađima. Ne samo da je klub aktivan u Karlovcu, već su osnovane podružnice, pa kasnije i kickboxing klubovi u Dugoj Resi, Draganiću, Vrbovskom.

Više o sportskim rezultatima možete vidjeti na web stranici KBK „Tigar“

Osim na neposrednom sportskom planu, dužnosnici kluba aktivni su i u sportskim organizacijama, tijelima i savezima. Predsjednik Županijskog kickboxing saveza je, opet već spomenuti, Zoran Cicvara, a zahvaljujući njegovom radu i upornosti županijski kickboxing savez primljen je u društvo županijskog sporta kao 13. grana. U realnim okolnostima hrvatskog sporta, a posebno u okvirima karlovačkog sporta, to se stvarno može smatrati velikim uspjehom, pogotovo jer je to bilo u početku s više strana osporavano. Sada je županijski kickboxing savez punopravni član županijskog saveza športova i to je ono što nas sve zaista veseli. Jer, ni karate, ni veslanje niti atletika niti mnogi drugi rzavikani sportovi nisu uspjeli udružiti klubove iz svih gradova županije, a evo, kickboxing jeste.

Druga važna stvar koja se dogodila je primanje kod Gradonačelnika i intervju Zorana Cicvare na lokalnoj televiziji koji se vrti več mjesec dana, u kojem objašnjava sve vezano uz kickboxing. Osim vrlo pozitivnog propagandnog efekta koji se odražava u stalnom povećanju broja članova (po registriranom članstvu KBK "Tigar" je jedan od najbrojnijih u HKBS-u - 187 registriranih, a učlanjenih u sam klub više od 400), tom prilikom smo imali prilike vidjeti da nisu svi novinari negativni prema kickboxingu, da novinari poznaju i cijene sportske rezultate kickboksača.

Kao potvrda da su novinari Karlovačke županije (Karlovac, Draganić, Slunj, Rakovica, Vojnić, Gvozd, Ozalj i Ogulin) i upoznati i da nisu negativni prema kickboxingu, je obavijest da je Cicvaru udruga sportskih novinara Hrvatske, podružnica županije Karlovačke, izabrala za najboljeg trenera mlađih kadeta u Karlovačkoj županiji. Dakle, u konkurenciji od oko 200 sportskih klubova od kojih oko 100 ima mlađe kadete, novinari su izabrali trenera kickboxibnga i dodijelili mu tu prestižnu nagradu.

Vijest o tome objavljena je u dnevnim novinama i na web portalu Radio Mrežnice, http://www.radio-mreznica.hr/vijesti/?v=18466, odakle copypastam dio:

Zbor sporstkih novinara - sekcija Karlovac izabrao novo vodstvo i dodijelio nagrade
T. KUZMAN NOVI PREDSJEDNIK KARLOVAČKIH SPORTSKIH NOVINARA

KARLOVAC - Jučer je u Sportskoj dvorani održana Izborna godišnja skupština sekcije Hrvatskog zbora sportskih novinara Karlovačke županije. Za novog predsjednika izabran je Tomislav Kuzman.

... Nagradu za suradnju s medijima dobio je tajnik Nogometnog saveza Karlovačke županije Nikola Planinac. Na kraju su dodijeljene tradicionalne nagrade "KAŠ-a" trenerima.

Za animaciju školske djece u sport nagradu su dobili Boris Vrbetić iz Judo kluba "Duga Resa" i Pernille Steensgaard iz Ženskog nogometnog kluba "Ilovac".

Najuspješnija trenerica limaća je Tatjana Rašić iz Rukometne škole Karlovac, mlađih kadeta Zoran Cicvara iz Kickboxing kluba "Tigar", starijih kadeta Igor Orlić iz kluba "Frankopanski streličari" iz Ogulina", kadeta Ružica Neralić iz Kuglačkog kluba "Policajac" iz Ogulina, juniora Zlatko Katušin iz Veslačkog kluba "Korana" i seniora Silvio Ivandija iz Hrvatskog rukometnog kluba "Karlovac".

Bravo, čestitam.

No, tu se ne staje.

Vodstvo kluba razrađuje nekoliko projekata, pa je projekt na kojem se radilo neko vrijeme, proglašen je na natječaju za udruge, u konkurenciji 40-ak prijavljenih sportskih klubova, među tri najbolja u gradu Karlovcu. Grad Karlovac, a podržala je to i županija temeljem tog projekta postavila je klub „Tigar“ u prvu kategoriju financiranja, uz Rukometnu školu iza koje stoji Hrvatski Rukometni savez i uz Žoroninu školu košarke – Vučiče, uz koju stoji KK Cibona. Ta tri projekta proglašeni su kao nositelji budućnosti karlovačkog sporta.

Na primanju kod Gradonačelnika, najavljeno je, da ako se ove godine opravdaju dobivena sredstva, da će se taj iznos višestruko povečavati. Vidjet ćemo... I ovako to nije malo.

Nekako odmah poslije toga, u klub stiže obavijest da je RBA banka Austrija kickboxing projekt proglasila najboljim među 600-ak projekata koji su pristigli iz cijele Hrvatske. Oni su klubu dodijelili najveći mogući pojedinačni iznos. To se može vidjeti na web stranici RBA banke

A, evo, i poslijednja informacija govori, da je na još jednom velikom natječaju - onom Zagrebačke banke, upravo projekt koji je osmišljen u klubu – dobio povjerenje nezavisne stručne komisije, koja je cijelokupni iznos koji je predviđen i zatražen, odobrila. To je također vidljivo na web stranici Zagrebačke banke.

I na kraju, u klubu su gotova još 3 izvrsna različita projekta za naredne godine, a razrađen je i odličan kostur projekta vezanog za kickboxing reprezentaciju koji će uskoro biti predočen najvišim tijelima kickboxing saveza. Za sve te projekte neće biti kasno niti iduće godine, a prije se niti ne mogu pokrenuti jer imaju svoje vrijeme početka i kraja.

Što na kraju reći - Bravo Cicvara, bravo Tigrovi, odrađujete to lavovski.

Opet ja malo o našim odnosima - mene kao autora ovog bloga i pojedinih komentatora na ovome blogu. Svakako, svima koji komentiraju zahvaljujem na učešću, jer svaki je komentar dobro došla informacija.

Nadalje, ovaj je blog nastao ne bi li se sve ono dobro o kickboxingu dalo u javnost, sportskoj i široj javnosti na pozitivan način približio kickboxing kao stvarno lijepi i atraktivan sport, gdje mladi mogu naći sebe, ispuniti svoje želje, očekivanja i ciljeve. Pozitivnim primjerima iz našega sporta reći drugima da nismo divljaci i šoratori, da nismo kriminalci i nasilnici, već da smo veliki broj dobrih, poštenih, zdravih ličnosti koje je okupila jedna lijepa stvar - kickboxing.

Puno, jako puno članova odlični su i uspješni učenici i studenti, velik je broj trenera, voditelja klubova i ostalih dužnosnika i u klubovima i u savezu koji su intelektualci - profesori, inženjeri doktori i magistri znanosti, liječnici, pravnici, vrsni majstori, borci - branitelji, dragovoljci, visoki časnici naše nam hrvatske vojske, visoki dužnosnici hrvatske policije i carine, rukovoditelji na najvišim upravnim mjestima, pošteni i vrijedni radnici, obrtnici, samostalni privrednici. Sve u svemu, jedan značajan skup pozitivnih i uspješnih ljudi, svakako vrijednih, nesebičnih i poštenih. Časnih članova ovoga našega društva. Osobno motivirani ljudi s pozitivnim gledanjima na stvari, ljudi s pozitivnom željom za rješavanje svih problema, pozitivnim pristupom prevladavanju svih prepreka, ostvarivanju svih ciljeva. Ljudi s pozitivnom željom dati znanje ne bi li i drugi oko njih bili uspješniji. Svi oni koji žele stići prvi jer su trčali brže, a ne podmetati noge kako bi protivnici bili sporiji. a oni stigli prvi.

Ali, nekoliko je ovdje komentatora koji stalno, uporno, na skoro svaki moj post odmah na negativan način komentiraju, sve im je loše, sve im ima neku negativnu konotaciju, sve se stalno propitujući što je to prikriveno iza bilo kojeg uspjeha, što to piše između redova, gdje je zamka, gdje je laž, gdje je greška, nepravilnost, nepoštenje. I sve se pravdajući da baš oni samo žele ukazati na neke nepravilnosti ne bi li se one promijenile. Samo ukazati ne bi li se popravile stvari pa će biti bolje. Jednostavno imam osjećaj da svaki uspjeh žele malo umanjiti, svesti na njihovu realnu razinu. Ne znam zašto, možda bi onda njihov uspjeh bio veći, možda bi oni onda prvi dotrčali do cilja?

OK, slažem se to je njihov način komentiranja, to je njihov način gledanja na stvari, neka ga. U krajnjem slučaju, slobodna smo zemlja gdje je sloboda i mišljenja i izjašnjavanja. Bogu hvala. Ali pitam se, tko su i kakvi su to (mladi ili stari, učeni ili neučeni, svejedno) ljudi koji u sebi imaju toliko negativnoga. Sve razmišljam da njih nekolicina tu negativnost i nezadovoljstvo nosi u sebi, pa se pitam, kako je živjeti s takvom negativnošću, sa stalnim negiranjem, umanjivanjem, kritiziranjem? Što je to uzrokovalo da se stalno oglašavaju s negativnim komentarima? Zar nema ničega dobroga? Vesele li se oni čemu? Što ih raduje, što ih ispunjava?

Točno je da je nezadovoljstvo (ali i lijenost) pokrenulo i pokreće civilizaciju, ali želja za uspjehom, a možda najviše znatiželja, također su pokretač. Naravno, nismo mi ovdje da pokrećemo ili kočimo civilizacijske procese i mjene, ali ovdje smo, svaki u svom dometu, pa ma kako mali ili velik bio, da ukažemo onim najmlađim sportašima da je lijepo i dobro baviti se kickboxingom, dati im primjere na koje bi se trebali ugledati, pa i oni pokušati tako. Onako dobro.

Nezadovoljstvo kao, ipak, negativan osjećaj stvara u našem tijelu razne negativne procese i bolne silnice, stvaraju frustracijske signale koji prvenstveno štete onome koji ih u sebi nosi. Što je veće nezadovoljstvo, to su negativni utjecaji i procesi nepovoljniji, oni takvi negativno utječu na naš tijek razmišljanja, onemogućuju pravilno rasuđivanje, zasljepljuju nas. Oslabljuju nas, ma koliko nam davali lažni osjećaj nadmoći. Ranjavaju nas. I sve te negativnoti opet, onako negativno pokreću spiralu lošega, ružnoga. I krug se ne zatvara, stalno teži ka zatvaranju, ali na žalost, nikako da se zatvori, izbalansira i stalno nas vuče niže i niže.

Ipak, ovdje smo, a tako je i zamišljen ovaj blog, ne da budemo negativni već da ostalima, koji su trenutno van kickboxinga ili na početku bavljenja s ovom lijepom aktivnošću, pokažemo naše uspjehe, ostvarenja, najbolje pojedince, klubove. Da im kažemo da se i u ovom lijepom sportu događaju lijepe stvari. Da zračimo pozitivnim, realno, ali ipak koliko god je moguće više.

Naravno, nepravilnosti, grešaka, gluposti - ima, ne treba bježati od toga, žmiriti pred time i to će, siguran sam, i sportaši, i treneri, i dužnosnici znati prepoznati i rješavati. Problem po problem, grešku po grešku. S pozitivnom motivacijom da se stvari poboljšaju. A, toliko je toga dobroga i uspješnoga u ovom našem hrvatskom kickboxingu da stvarno iznenađuje ta tolika i stalna negativnost pojedinaca.

Vjerujem da nitko, a ja zasigurno, ne očekuje samo pozitivne komentare. Komentare o tome kako je blog super, kako je stanje super, kako su naši uspjesi najveći i kako je sve u kickboxingu idealno nikome ne trebaju. Ne treba to nikome, jer da treba bili bi smo bolesnici na drugu stranu. Ne treba se skrivati, niti zataškavati stvari. Ne treba biti nerealan, niti lažno uljepšavati. Ali, kao što se sve može gledati negativno, sve se može gledati i pozitivno - nijedna krajnost nije dobra.

Reče davno Njegoš: "... Čašu meda još niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči, čaša žuči ište čašu meda zajedno najlakše se piju. ..."

Tako je to u životu, tako je to u sportu, tako je to u kickboxingu, tako je to na ovome blogu.

Eto, podijelio sam s vama svoja razmišljanja, a vi komentirajte i dalje - i pozitivno i negativno. Nemojte shvatiti ovo kao pokušaj moga utjecaja na promjenu ka samo pozitivnom ili da vi sada promijenite svoja mišljenja. Bože sačuvaj. Shvatite ovo moje lamentiranje, eto kao brigu za neke pojedince koji u sebi nose toliko negativnih osjećaja, a možda (ma ne možda, siguran sam) to su dobri i pošteni ljudi, koji se ne znaju izraziti drugačije osim kroz kritiziranje i iskazivanje svoje negativne unutarnje energije.

Gledajte na stvari pozitivno, imajte povjerenja, lakše i lijepše se živi.

Vjerujte mi.

Evo dvije crtice koje ide u prilog dobroj slici Hrvatskog kickboxing saveza u svijetu.

Kao prvo i da bude jasno - Hrvatski kickboxing savez u svijetu je poznat savez s dobrom slikom prvenstveno zbog svojih sportaša (počevši od Branka Cikatića, pa na ovamo).

Ali, i dužnosnici su u svemu dali svoj obol (počevši od Žarka Modrića koji je sudjelovao na osnivačkoj skupštini i bio jedan od osnivača WAKO Svjetske kickboxing federacije i od Petra Mijića koji je još davne 1974, održao prvu kickboxing priredbu u ondašnjoj Jugi, pa do današnjih dužnosnika saveza koji su i dužnosnici u WAKO-u).

Pitate se gdje je predsjednik? Predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza prof. Predrag Znaor je od Ennia Falsonia dobio poziv da sudjeluje na Sveafričkim igrama u Alžiru, gdje je svoje mjesto našao i kickboxing.

Trenutno su u tijeku natjecanja - uključujući i kickboxing, nekih vijesti baš i nema, samo znamo da je oko 10000 sportaša i oko 8000 policajaca.

Dvije stvari su tu zanimljive i vrijedne isticanja.

- Sveafričke igre su "olimpijske igre crnoga kontinenta" u organizaciji Afričkog olimpijskog odbora. To što je u igre uključen i kickboxing dobar je znak na putu kickboxinga kao sporta ka Olimpijskim igrama - jasno, nije to ni brz ni jednostavan put i istini za volju i vrlo je neizvjestan - najprije treba dobiti priznanje od Međunarodnog olimpijskog odbora, pa onda savladati i othrvati se svim onim silnim lobijima, itd, itd.

- Druga zanimljiva stvar - predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza pozvan je da sudjeluje i svojim znanjem i iskustvom pripomogne uspješnoj promociji kickboxinga na ovim igrama.

Lijepo.


Na slici: Prof. Predrag Znaor (lijevo) - predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza i ing. Romeo Deša, glavni tajnik Hrvatskog kickboxing saveza

Druga crtica vremenski je smještena u sredinu listopada ove godine. Tada se u gradu Macao u Kini održavaju Azijske Indor igre u organizaciji Azijskog olimpijskog komiteta. I na tim igrama kickboxing je dobio svoje mjesto. I tu će biti prilika pokazati se i dokazati se. Napraviti još jedan korak ka.

Na te je igre, kao tehnički direktor kickboxing natjecanja pozvan naš glavni tajnik Romeo Deša. On i inače vodi WAKO svjetska i europska prvenstva u svojstvu tehničkog direktora, ali ovo je sada prvi puta da kickboxing u Aziji (kao priznati sport od strane Azijskog olimpijskog komiteta) sudjeluje na ovako značajnim igrama, koji su Kinezima generalna proba za dvoranska natjecanja na olimpijadi u Pekingu.

Eto, i s ove strane pozitivna ocjena rada još jednog hrvatskog kickboxing dužnosnika.

Lijepo, zar ne?

U nedjelju, 8. srpnja 2007. je na zagrebačkom jezeru Bundek organizirano druženje sportaša, političara i estradnih zvijezda - sve u humane svrhe, za Zakladu Ane Rukavine.

Bilo je tu svega i lijepoga, i zanimljivoga, i svakako humanoga. Tako je između ostaloga organizirano i natjecanje u potezanju konopa (nije važno tko je pobijedio) među kojima je sudjelovala i ekipa potezača Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, koju je osobno predvodio ministar Dragan Primorac.

Ekipu Ministarstva sačinjavali su dužnosnici i sportaši raznih sportova, među njima je bio zastupljen i kickboxing s jednim predstavnikom - kickboksač i reprezentativac Marko Deša, inače student Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.

Znajući da su se u finalu našle ekipe HDZ-a i SDP-a - predvođene sve sa sto i više kilašima, onda ova pero laka ekipa sportaša nije imala šanse.

Nema veze, bilo je lijepo i imalo je smisla.

Tek što sam objavio prethodni post o Mariju Princu, (valjda automatski) web verzija Dnevnika Nov@ TV najavila je moj post. Baš lijepo. He,he.





Eto, kako raste čitanost. Dobro došli dragi gledatelji Nov@ TV. Dođite opet. ;-)))

Znam, znam, reći ćete - "Nije nikakva novost, čitali smo na Profightstore-u, samo si prepisao." Točno tako, prepisao sam. Mogao sam staviti link, ali kako si štampam svoje postove, valja i ovaj zabilježiti, neka ga. Za koji dan će ga na Profightstore-u izgurati nove vijesti iz borilačkog sporta, a meni i vama će ostati pri ruci.

Talentirani hrvatski kickboksač Mario Princ (24) 21. srpnja 2007. nastupit će u Portugalu na jakoj priredbi "KlasH Champions Battefield II". No mladi Riječanin neće imati lak posao, budući da je za protivnika dobio jednog od najboljih svjetskih kickboksača Aalviara Limu (29).

Tamnoputi Lima (180 cm, 75 kg) višestruki je svjetski kickboxing prvak, te osvajač prestižnog Super League turnira 2005. godine. U 41 profi borbi ostvario je 30 pobjeda (15 nokautom), 8 poraza i 3 remija.

Mario Princ (177 cm, 72 kg) trenira u Kickboxing klubu "Klana" i iza sebe ima oko 30 profesionalnih mečeva. Nekadašnji europski prvak u low kicku može se pohvaliti i da je nastupao u najjačem svjetskom thaiboxing natjecanju Super League , gdje je u 4 nastupa ostvario dvije pobjede i dva poraza (oba od iskusnijeg Sahina Yakuta ).

Raspored borbi:
. Aalviar Lima (Cape Verde) - Mario Princ (Hrvatska)
. Tim "TNT" Thomas (Engleska) - Paulo Balicha (Portugal)
. Fadi Merza (Austrija) - Olli Koch (Njemačka)
. Tahir Menxhiqi (Kosovo) - Nelson Furtado (Portugal)
. José Barradas (Portugal) - Paulo Telmo (Portugal)


Eto, želim Mariju puno sreće.

iliti

Ilija Veselica Ile
druga foto virtualna izložba

Samo kratka crtica:

Objavio sam fotografije koje sam dobio od Greharda Crnkovića - zvanog Gerd, s Hrvatskog kickboxing prvenstva u low kicku za seniore, održanog 1. travnja 2007. u Viškovu.

Kako je to jedno od dugovanja zbog mog virtualnog izbivanja, post sam smjestio u stvarni datum prijema slika, a svi zaninteresirani mogu klikom na ovaj link odmah doći do vrhunskih fotki ovog umjetnika - foto-amaterskog profesionalca.

Inače, puno, puno više razčličitih fotografija ovog umjetnika iz Kraljevice možete vidjeti na njegovoj foto web stranici na fotoamaterskom web portalu www. fotozine.org.

Ovdje, da crtica baš i ne bude suhoparna, dajem jednu složenu fotografiju - snimljenu by Gerd u istoj minuti, samo što su borci zamijenili mjesta. Kao što rekoše u komentarima na ovaj foto spoj "Što bi gori, sad je doli" ili još bolji komentar u vidu izjave Boba Rocka "Bolje živjeti cijeli život kao bogataš nego sedam dana kao siromah"



Eto.

Jučer sam od prijatelja dobio ovu SMS poruku:

"Izgubija je na bodove. Rus je bija bolji. Pozdrav iz Budve."

Kratko, prekratko da bi se moglo s time nešto učiniti, a ipak - dovoljno za akciju. Kako nisam želio prijatelja telefonski opterećivati (ipak prekogranični promet ide na njegov račun), uhvatio sam se interneta i evo što sam pronašao:

Dakle, u Budvi (Crna Gora) na stadionu "Lugova" pred oko 4000 gledatelja, održana je večernja gala kickboxing priredba - susret svjetskih prvaka s područja bivše Jugoslavije protiv najboljih predstavnika Rusije. Priredba na kojoj je meč večeri bila obrana ili borba za (kako se uzme) titulu svjetskog prvaka WAKO Pro federacije u low kicku u težinskoj skupini - 84,100 kg između višestrukog WAKO pro prvaka svijeta Ivana Strugara iz Crne Gore i izazivača Olega Utenina iz Rusije.

Na priredbi "Rame uz rame" ostvareni su sljedeći rezultati:

Prestige mečevi:
Low kick, -75 kg, 5x3:
Mario Princ (Hrvatska) - Vladimir Tjurin (Rusija)
- pobjeda Tjurina s KO u 2.r.

Low kick, -69 kg, 5x3:
Milisav Ilić (Srbija) - Evgenij Gričiškin (Rusija)
- pobjeda Gričiškina s KO u 3.r.

Low kick, -71,8 kg, 5x3:
Frane Radnić (Hrvatska) - Konstantin Sbjotov (Rusija)
- pobjeda Sbjotova odlukom sudaca 0:3

Low kick, -81,4 kg, 5x3:
Draženko Ninić (BiH) - Mihael Čalik (Rusija)
- pobjeda Čalika odlukom sudaca 0:3

Borba za WAKO Pro titulu:
Meč za tiulu WAKO Pro svjetskog kickboxing prvaka u disciplini low kick, u težinskoj skupini -84,100 kg, 5x3

Ivan Strugar (Crna Gora) - Oleg Utenin (Rusija)
- pobjeda Strugara odlukom sudaca 3:0 kojom je obranio svoju titulu svjetskog prvaka





Ivan Strugar (Crna Gora) - lijevo - obranio titulu svjetskog WAKO Pro prvaka


Ivan Strugar (Crna Gora) - sa svojim potvrđenim pojasom svjetskog prvaka.


Članak iz crnogorskog sportskog dnevnika "Arena" u kojem na kraju kaže:
" ... Prije ove borbe održana su još četiri veoma kvalitetna meča u kojima su dominirali kik bokseri iz Rusije, koji su ubedljivo savladali borce iz Srbije, Hrvatske i BiH. ..."


Eto, namlatili Rusi svjetske prvake. Biti će gusto ove godine u Beogradu na Svjetskom prvenstvu zadnjeg tjedna rujna.

Piše u svom komentaru @ ante:

Onoga tko prvi uspije nabrojati 1oo aktivnih klubova hkbs-a nagrađujem večerom, za njega i njegovih pet najgladnijih prijatelja, i to u mjestu koje sam odredi. (ante 05.07.2007. 13:51)

Evo odgovora:

Ante, često si s komentarima na ovome blogu, i u pravilu s velikom većinom se slažem, imaš pravo. Koji puta su tvoji komentari malo jednostrani, ali su točni i korektni. Ipak, ovaj puta nemaš pravo. Imam osjećaj da ne poznaješ stvari, da ne priznaješ neke objektivne okolnosti i da sada na svoj specifičlni način kažeš da svi ti brojevi nisu istina.

Evo što ja znam o svemu tome, pa krenimo redom:

Ima raznih klubova, klubova s različitim statusom i klubova s različitom razinom aktivnosti. Ja sam ih podijelio u nekoliko grupa pa pogledaj:

Veliki klubovi (brojčano, rezultatski):
Barun Trenk, Croatia Sk, Croatia Zd, Dalmacija, Dalmatino, Draga, Futura, HBD, Jastreb, King, Klana, Krapina, Kutina, Lav Pu, Lotus, Malinska, Marjan 1974, Mawaschi, Mega Centar, Mladost Vž, MOKK, Mornar, Moslavac, Petar Krešimir IV, Pit Bull, Planet Sport, Sensei, Sokol Sl, SUBOS, Sušak, Sveti Duh, Sveti Krševan, Sveti Matej, Tigar Ka, Tigar Cikatić, UHBDDR, Viktoria HS, Viktorija, Zmaj Bd (39)

Srednji klubovi:
Benkovac, Bjelovar, Brod, BTI, Budokai, Bura, Bushido, Croatia Pk, Gladiator, Ivanić Grad, Jadran, Jaguar, Kobra Bj, Kobra Gl, Kobra Im, Labin, Lightning, Makarska, Marjan St, Matko Laginja, Mislav, Nevera, Ninja, Novska, Omišalj, Otok, Pakrac, Pauci, Pit 119, Poreč, Poštar, Puma, Shogun, Slatinska banka, Sveti Jure, Terminator, Thunderman Gym, TNT, Trogir, Tsunami, Valpovo, Velebit, Visočica, Vodnjan, Zmaj DR, Zmajevo oko - (46)

Mali klubovi:
051, Adria Gym, Ameno, Antunovac, Argentin Style, Bušido, Dijagora, Domsa, Feniks, Fighter, Grom St, Grom Vd, Hrvatski vuk Bd, Hrvatski vuk VT, Kaštela, Knin, Lav Md, Osijek, Pipi, Punat, Roni Team, Sinj, Sračinec, Top Team, Umag, Vinkovci, Zmaj Čz - (27)

Vrlo slabo aktivni klubovi:
Champion Gym, Dinamic, Enigma, Kumite, Nova Gradiška, Proximus, Sokol Nt, Spartak, Split St, Škorpion, Zemlja-zrak, Zlatni zmaj - (12)

Klubovi sa statusom mirovanja:
Bilje, Bumerang, Dalj, Grobnik, Istra, Karlovac, Lav Du, Rijeka, Slavonija, Team Regušić, Vitez Mile Bošnjak - (11)

Kandidati za članstvo:
Crveni zmaj, Drill, Drniš. Knez Mislav, Nokaut Team, Shaolin, Shotokan, Yin Yang, Winner Croatia (10)

I treba dodati 9 županijskih kickboxing saveza.

Ova podjela je "Pi puta oko" i nikako se ne treba uzimati da sam u potpunosti pogodio veliki - srednji - mali, ali ukupno tih tako klasificiranih ima 112. (he,he - Ante, večera!)

Svaki od prije navedenih klubova ima svoju priču, svoju sudbinu i nikako ih se ne smije smještati u koje kakve grupacije, bilo po veličini, po rezultatu, po budgetu, po bilo čemu. Svaki od njih je u stvari, slika i prilika trenera.

Neki klubovi, označeni kao mali ili slabo aktivni možda baš i nisu upečatljivi, ali dosta tih malih ili slabo aktivnih klubova djeluju iznenađujuće aktivno u svojim malim sredinama. Ne šire. Možda se jednom ili nijednom godišnje pojave na natjecanjima kickboxing saveza, ali rade, vježbaju i doći će jednoga dana i na natjecanje, to se barem svi nadamo. Ta djeca treniraju, imaju u svojoj općini kakav - takav status i oni zadovoljni. Ne želim nikoga izdvajati, ali pogledajte web stranice kluba Punat www.karateklub-punat.hr.

Neki pak klubovi, u samom savezu imaju malo registriranih članova, dok svi znamo da im je članstvo vrlo brojno. Očiti primjer je SUBOS koji je u savezu registrirao ne više od 5 članova (nisam siguran), a u klubu ih ima više od 450 koji se bave raznim disciplinama borilačkog sporta.

Ima i klubova koji bi se i mogli nazvati fiktivni klubovi - Nokaut Team (koji je u kakvom takvom članstvu saveza kako bi mogao organizirati večernje kickboxing priredbe) ili Proximus, koji ima vrhunsku dvoranu, vrhunske uvjete, ali trenera baš i nema (ili ja nemam kvalitetnu informaciju), pa i ono malo sportaša - članova koji u toj prekrasnoj dvorani treniraju nisu registrirani u savezu. Istovremeno, glavni manager od kluba je i veliki sponzor saveza, pa je u prostorijama njegove firme registrirano sjedište saveza.

Pojedini klubovi nastajali su silom zakonskih prilika - dijeljenja općina ili je pojedini klub narastao pa su članovi iz jednoga mjesta koji su putovali na treninge osnovali drugi klub – s istim trenerom ili istim vodstvom npr.: Malinska-Omišalj, Sveti Matej-Klana, Sušak-Rijeka, UHBDDR-Vitez Mile Bošnjak, Novska-Lightning, itd.

Točno je – svi bi mi voljeli imati desetak Pit Bulova, desetak Kutina i Mornara, pa još po kojeg Kinga i Svetog Mateja, pa pokoju Viktoriju, Sušak ili Futuru ili Planet sport. Ali to nije jedini smisao rada jednog saveza. Svima treba dati priliku i pomoći im da od maloga kluba postanu veliki. Sjetite se samo prije samo 3 ili 4 godine Tigra iz Karlovca – a pogledajte ga sada.

S druge strane, pogledajte i regionalno, npr. - Istra. Donedavno smo imali samo Futuru i King, a ostali gdje koji, kad i kad. A sada pogledajte: Planet Sport, Lav u Puli i Medulinu, Budokai u Rovinju, Vodnjan, Labin-Rabac, uvjek čekajući Poreč, a sprema se reaktiviranje Istre, osniva se Pazin. Stotine mladih sportaša je u tim klubovima.

Neki klubovi nikada se ne pomaknu s početka, neki naprave i korak nazad, pa se svake godine ugasi nekoliko klubova koji onda više nisu članovi. Zasigurno će na sljedećoj Skupštini biti riječi o Champion Gym, Dinamic, Enigma, Nova Gradiška, Sokol Nt, Split St, Zlatni zmaj. Ali biti će riječi i o novim klubovima koji se već javljaju. Tako je to, dva - tri izađu iz saveza, tri - četiri novih se istovremeno osnuje pa savez stalno raste. Jesu li to baš oni pravi klubovi - ako i nisu neka, ali biti će.

Što se samih boraca tiče - točno je, nema toliko - čak 7375 boraca, toliko je ukupno članova, a tu se uključuju i treneri, vodstva klubova i drugi aktivni članovi u klubu, pored sportaša i boraca.

I na kraju, ma što ste se toliko upeli osporiti ove brojke? Lot kao laže? Samo se koristim službenim i objavljenim podacima i na njih gledam s povjerenjem i optimistički. Slažem se, nikome ne koristi prenapuhavanje brojčica. Ne treba to nikome, ali kome koristi i neopravdano umanjivanje brojki kojima se diči kickboxing savez. "Ante", "Uh jebote što nas ima" zar je stvarno problem priznati da savez raste, da se kickboxing širi, da prodire u sve pore hrvatskog sporta, da je u savezu dobar rad koji stalno privlači nove klubove. Ali, ne treba niti bježati od činjenice da u savezu ima i problema, ima i onoga što stvarno ne bismo željeli, ali - idemo dalje, probleme ćemo rješavati, s rezultatima ćemo se dičiti, ali nećemo (puno) lagati i nikako - drugoga zakidati.

Ma sve lijepo, ali ne mogu prešutjeti:

lijepo što se je u nekada vrlo popularnoj i čitanoj, a nadam se da će to ponovno i biti "Nedjeljnoj Dalmaciji" objavljen lijepi članak o klubu Mornar i predstavljen taj spoj "očevi i djeca" na kojem se u stvari i zasniva gotovo cijelokupni svjetski sport. Ali, ili krivicom novinara (naravno, oni su uvjek krivi za sve) ili informatora, u oči su mi upale neke činjenice koje ne stoje.

Ma ne samo da ne stoje, već i takve krive informacije u stvari čine i štetu i u neku ruku obezvređuju napor mnogih koji sudjeluju u tom veliko i složenom (za sada nedostatnom) procesu informiranja javnosti o kickboxingu.

Dakle:
- nije "KICK BOX" već KICKBOXING
- nije "GLAZBENI KICK BOX" već GLAZBENE FORME
- nije "KICK BOXER" već KICKBOKSAČ ili KICKBOKSAČICA
- nema HKBS "STOTINJAK ČLANOVA" već HKBS ima 156 članova i to 125 klubova - punopravnih članova, 9 članova - županijskih kickboxing saveza i 22 kluba - kandidata za članstvo (status: siječanj 2007)
- nema HKBS "ČETIRI TISUĆE HRVATSKIH BORACA" već ih je 01.01.2007. bilo 7375

Eto, tako ti je to moj direktore. ;-)

Prošloga tjedna je u Nedjeljnoj Slobodnoj Dalmaciji na cijeloj stranici objavljen članak o članovima Kickboxing kluba "Mornar" iz Splita. Kroz priču o kickboxingu kao obiteljskom điru - predstavljeni su sudac i trener Ivan Ješić i njegov sin Željan Ješić te trener i direktor kickboxing reprezentacije Stipan Jurišić i njegova kći Helena Jurišić.

Valja dodati da oba trenera imaju još sportski aktivne djece, pa je tako u obitelji Ješić još i kickboksačica Lana Ješić, a u obitelji Jurišić kickboksač Dario Jurišić.

Eto, baš lijepo. I na ovaj se način promovira kickboxing i dobar rad u dobro organiziranom klubu - KBK Mornar.

Pogledajte:

Lijepa vijest nam dolazi is Splita. Direktor reprezentacije Hrvatskog kickboxing saveza dipl. ing. Stipan Jurišić imenovan je za ravnatelja Javne ustanove za športske objekte grada Splita.

Na natječaju Upravnog vijeća "Javne ustanove za športske objekte grada Splita" ponuđeni program Stipana Jurišića ocijenjen je najboljim i izabran je za sljedeće četverogodišnje razdoblje.

Rad i rezultati kao trener u klubu, rad i rezultati u Upravnom odboru Hrvatskog kickboxing saveza kao izbornik nacionalnog tima u light contactu te kao direktor Hrvatske kickboxing reprezentacije su prepoznati i priznati.

Posebno valja cijeniti što je jedan sportski slavni Split svoje sportske objekte dao u ruke jednom kickboksaču.

Čestitamo direktore.


Stipan Jurišić (u sredini u plavoj majici) sa svojim natjecateljima na Hrvatskom prvenstvu u light contactu za seniore, u Splitu 6. svibnja 2007.

U Osijeku je u subotu, 30. lipnja 2007. pod pokroviteljstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a u suradnji s Centrom za neformalnu edukaciju mladih kojeg je predstavljala predsjednica udruge Danijela Lovrić, u sportskom dijelu projekta borbe protiv ovisnosti "Tvoj izbor" održan Hrvatski kickboxing kup u disciplini low kick za juniore i seniore.

Uspješni organizatori ove sportske priredbe su Kickboxing savez Osiječko - baranjske županije i kickboxing klubovi "Gladiator" iz Osijeka i "Bilje" iz Bilja koje vodi tajnik županijskig saveza odnosno trener klubova Slobodan Panjkov.

Na natjecanju je nastupilo 36 natjecatelja i natjecateljica iz 12 klubova Hrvatskog kickboxing saveza.

U nastavku su dani rezultati:

HRVATSKI KUP u low kicku za seniore i juniore
Osijek, 30.6.2007. Sportska dvorana Građevinsko - geodetske škole


OSTVARENI REZULTATI:

Juniori, low kick -63,5 kg
1. Matija Jambrišak, NOVSKA Novska
2. Igor Šubr, NOVSKA Novska
3. Berislav Mamlić, SOKOL Slunj

Juniori, low kick -71 kg
1. Ivan Romić, KUTINA Kutina
2. Marko Vidović, OTOK Otok
3. Ivan Žeravica, POŠTAR Split

Juniori, low kick -81 kg
1. Petar Spajić, GLADIATOR Osijek
2. Luka Jurić, SVETI DUH Osijek
3. Marijan Belić, VALPOVO Valpovo

Juniori, low kick -86 kg
1. Zvonimir Javorčić, POŠTAR Split
2. Ante Kekez, POŠTAR Split
3. Marko Štilić, GLADIATOR Osijek

Juniorke, low kick -52 kg
1. Monika Maltar, VALPOVO Valpovo

Seniori, low kick -63.5 kg
1. Josip Skender, GLADIATOR Osijek
2. Edin Kavara, THUNDERMAN GYM Solin

Seniori, low kick -71 kg
1. Mario Ilijević, OTOK Otok
2. Branko Mikulić, OTOK Otok
3. Emil Škare, POŠTAR Split

Seniori, low kick -75 kg
1. Ivan Barišić, VALPOVO Valpovo
2. Tomislav Lepen, VALPOVO Valpovo

Seniori, low kick -81 kg
1. Marijan Barišić, VALPOVO Valpovo
2. Nino Vladušić, VALPOVO Valpovo
3. Josip Kizivat, SVETI DUH Osijek

Seniori, low kick -86 kg
1. Marijo Valentić, SOKOL Slunj
2. Davor Brcić, ANTUNOVAC Antunovac
3. Stjepan Paska, VALPOVO Valpovo

Seniori, low kick +91 kg
1. Teo Begović, THUNDERMAN GYM Solin
2. Elvis Kodžić, THUNDERMAN GYM Solin
3. Dario Fodor, GLADIATOR Osijek

Seniorke, low kick -52 kg
1. Valentina Balažinec, SOKOL Slunj
2. Irena Šubr, NOVSKA Novska

Seniorke, low kick -65 kg
1. Irena Kos, RONI TEAM Zagreb


Proglašeni najboljima:
Najbolja seniorka: -
Najbolji senior: Mario Ilijević, OTOK Otok
Najbolja juniorka: -
Najbolji junior: Ivan Romić, KUTINA Kutina
Najbolji klub ukupno: KBK "VALPOVO" - Valpovo, trener: Jozo Barišić

Nadzornik natjecanja: Nikola Božić - predsjednik Natjecateljskog odbora HKBS-a
Klub izvršni organizator: KBK "Gladiator" Osijek i KBK "Bilje" Bilje
Odgovorna osoba organizatora: Slobodan Panjkov
Voditelj natjecanja: Nikola Božić - predsjednik Natjecateljskog odbora HKBS-a
Glavni sudac: Tomislav Rosy (Novska)
Liječnik: dr. Vedran Orešković (Osijek)
Suci: Tomislav Rosy (Novska), Zlatko Hasan (Križ), Slobodan Panjkov (Osijek), Dražen Vučički (Valpovo), Želimir Gusak (Osijek) - kickcounter.


Slike, možda budu, obećali su poslati.


Eto, sve liepo, zar ne?