Pravo(m) u glavu

Od svih dobrih stvari znanje je najbolja: zato što ga nitko ne može ukrasti, zato što ga nitko ne može kupiti, zato što je neuništivo.

Ma kakvim znanjem ovladao tvoj um,
ne zastaj nikad u učenju – ni časa,
jer znaj: da prekidanja u učenju nema.

Ne valja suditi o nekom čovjeku
po onome što ne zna, već po onome što zna.

MONOTONIJA NEZNANJA
Da bih razbio monotoniju posve zakonskih tekstova, kao početak izdvojio sam ove dvije mudre izreke o znanju.
I, odmah da se razumijemo, ja držim da je Zakon jako dobra proza, gdjegdje i poezija, ako je dobro napisan i ako je provediv, kao što je to, primjerice, Zakon o obveznim odnosima.
Ali kako izići iz ovog kruga donošenja neprovedivih zakona?
Ili, još gore: kako provoditi zakone, bez svakojakih mentora, to jest tumača zakona? Kao da je Zakon Alajbegova slama, pa udri po njoj.
A znamo, dragi moji, da se od Rimskog doba pa, eto, sve do današnjih dana govori uvijek isto: - bolje je i loše Zakone provoditi i od njih stvoriti pravnu praksu za sve, nego dobre Zakone tumačiti jer će se i dobri zakoni pretvoriti u loše. U ono što volimo definirati kao - koliko ljudi, toliko mišljenja.

Zašto inzistiram na primjeni Zakona?
Jednostavno zato što pravo na tumačenje Zakona u RH ima samo Hrvatski sabor. To pravo nema ni jedan sudac, ni jedan odvjetnik, ni jedan pravnik. Samo Hrvatski sabor donosi i tumači zakone i točka. Nema više.

EH, GRUNTOVNICE...
Što se to kod nas desilo devedesetih godina da je pravna struka, odnosno ljudi koji su trebali donositi i provoditi zakone, zakazali? Je li to bilo neznanje ili namjera koja će nas sve jako puno koštati?
Bilo što bilo, uskoro ćemo to otkriti kroz harmonizaciju Zakona s Europskim zakonodavstvom.
Svakodnevno otkrivamo propuste donešenih Zakona, kao i posljedica koje su proizišle iz primjene tako donešenih Zakona.
Zakoni i Uredbe koje su imale intenciju ograničiti pravo vlasnika da raspolažu svojim vlasničkim pravom, zbog ratnog stanja, pretvorili su ograničeno pravo posjeda radi zaštite imovine i radnih mjesta u pljačku tuđe pokretne i nepokretne imovine. Sukladno daljnjoj praksi, zahtjevi privremenih posjednika, prema političkoj podobnosti, pretvarali su privremeni posjed u vlasništvo bez pravnog osnova. Gruntovnice su provodile upise prava vlasništva bez pravnog osnova. Kao što sam već opisao u prethodnim postovima, Hrvatska je ratificirala međunarodne ugovore koji su poništili nezakonite radnje gruntovnica i ostalih institucija koji su tumačili Uredbe i zakone prema podobnima i mijenjali vlasničku strukturu nekretnina.
Novi vlasnici su time dobili mogućnost da podižu kredite na osnovu procijenjene vrijednosti tih nekretnina i uđu u kupovinu novih dionica ili nekretnina i tako nezakonito steknu nove vrijednosti.
Zakon o obveznim odnosima je regulirao da tako stečene vrijednosti pripadaju Zakonitom vlasniku nekretnine, na osnovu koje je dignut kredit i kupljena nova vrijednost.

Budući da od mene očekujete neki konkretan primjer, evo jednog koji je naprosto nevjerojatan.
Svi podaci, koje navodim u tekstu, potječu iz gruntovnog izvatka Gruntovnice Rovinj.

PUT JEDNE NEKRETNINE
Rekreaturs d.d. Zajednica za organizaciju odmora radnika, poduzeće iz Beograda, ima odmaralište u Rovinju.
Rekreaturs je zemljište kupio pedesetih godina i izgradio odmaralište, uredio vodu, struju, telefon, cestu, kanalizaciju i, zajedno sa drugim, urbanizirao čitavo područje Rovinja. Upisani su u gruntovnicu kao vlasnici.
Novim premjerom zemljišta 1986. godine su u katastarskom operatu Općine Rovinj objedinili sve svoje parcele u jedno zemljišno knjižno tijelo.

A sad evo kako je jedna nekretnina poslužila za bogaćenje, bez pravne osnove, pojedincima ili grupi?
Gruntovnica u Rovinju, temeljem rješenja Okružnog privrednog suda Rijeka, upisuje zabilježbu zabrane prava raspolaganja Rekreatursu i uknjižuje pravo korištenja te nekretnine na Rovinj Ugoturs s. p. o. Rovinj.
Iste godine gruntovnica, dakako bez znanja i obavijesti vlasnika, mijenja nositelja prava korištenja Rovinj Ugoturs s. p. o. na Građevinsko poduzeće, Aldo Rismondo p. o. iz Rovinja, koje pak 1993. godine mijenja ime u Aldo Rismondo d. d. za turizam i građevinarstvo Rovinj. Istoimeno poduzeće diže kod Istarske banke d.d. Pula kredit, temeljem procjene nekretnine, u visini 10.000.000 kn. Banka upisuje svoj teret u gruntovnicu.
Poslije, Istarska banka d. d. ustaje ovrhom za svoj kredit Aldu Rismondu d.d. i prodaje odmaralište da namiri dug po kreditu, pazi sad, za samo 566.073 kn, koju svotu uplaćuje Jadran – turist, Rovinj.
Nekretnina je površine 176.850 četvorna metra, ima 1100 kreveta i 1500 mjesta za kampiranje. Procijenjena vrijednost Rekreatursovog odmarališta je cca 34.000.000 EUR-a.
Idemo dalje. Jadran – turist, Rovinj uknjižuje se kao vlasnik na nekretninu za koju je platio dug Aldo Rismonda po kreditu u visini 566.073 kn.
Ali to nije sve.
Jadran- turist mijenja ime u Rovinj - turist, što gruntovnica uredno bilježi novim upisom u vlasničkom listu. Rovinj-turist diže kredit kod Istarske banke, 26.500.000 kuna i prepušta vlasništvo Istarskoj banci. Istarska banka upisuje se u gruntovnicu 1998. godine.
Hrvatska banka za obnovu i razvitak, temeljem sporazuma o preuzimanju duga od Istarske banke u visini od 4.860.000 kuna, postaje vlasnik nekretnine 2000. godine i upisuje se u gruntovnicu.
Ničim izazvana Astra Internacional d. d., javno poduzeće iz Zagreba, osporava pravo upisa Rovinj - turistu d. d. u gruntovnicu i 2002 godine pravi zabilježbu spora u gruntovnici.
A tko će vratiti novce i gdje i kome su otišle ovdje navedene kunice; tko je s njima raspolagao; kako banka nije kontrolirana trošenje kredita...?
Na ta pitanja i druga pitanja treba nam odgovor dati Državno odvjetništvo. A ono pak neće da provede Anex-G koji je sve ove ovdje napisane radnje poništio.
Otkud Astra Internacional d.d. javno poduzeće u sporu?
Zašto se Astra internacional nije nikad pretvorila ni po Markovićevim Zakonima niti prema ZTD – u, a ipak je d.d.
Rekreaturs d.d. nije nikad prestao biti vlasnik, prema Zakonu o normalizaciji odnosa i Anexu-G iz 1996.godine.

Banke su davale, evidentno je, nepozvanima kredite. Mi smo sanirali te banke Netko je papirnato pokrio dugove.
Na kraju ti dugovi ostaju nama u dugu države, koje ćemo mi opet, kao zahvalni domoljubi, otplaćivati.

Došao veliki Tin Ujević u «Gradsku kavanu» i na opće iznaenađenje konobara narući kavu .
Konobar donese kavu, pogleda Tina upitno, što će ovo značiti, kao da pita? Tin malo razmisli i shvati upitan pogled konobara i pomirljivo reče: « daj ti meni zamjeni ovu kavu za čašu vina.....» , odmah reče konobar i donese vino, uobičajeno piće velikog Tina. Pjesnik popi svoje piće i krenu iz kavane . Zaboravili ste platiti reče konobar. Platiti?- upita Tin, pa vino, reče začuđeno konobar, ali zamjenio sam kavu za vino reče Tin , pa platite kavu, reče konobar. Što da platim kad nisam popio kavu reče Tin.

Zašto ovaj uvod ? Zato što mi se čini da je Općinski sud Dubrovnik kao glavna uloga događaja koji su odigrani u promjeni statusa vlasništva na odmaralištu «Hotel Makedonija» u Cavtatu isto postupio, imitirao je pjesničku legendu. Da li je tomu tako? Pravna Država treba da da svoj pravorijek o događaju, a evo i zašto.
«Hotel Makedonija» odmaralište u Cavtatu je vlasništvo Inex-a Beograd, nekretnina koja je kupljena šezdesetih godina za koje je plačen porez komunalije uređeno zemljište itd. , itd. .. Novim premjerom katastarkog zemljišta temeljem Osnovnog zakona o premjeru 1969 godine Zavod za izgradnju iz Dubrovnika je na zahtjev Općine Cavtat i vlasnika nekretnine Inex Beograd izvršila je novi premjer i objedinjavanje parcela u jedinstvena zemljišna tijela. Zamjenu vlasništva tada prava korištenja na katastarskim česticama zamjenjena su i prepisane su na vlasnike, nositelje prava korištenja u katastarskom operatu K.O Cavtat . U pomenutom Rješenju, Skupština Općine Dubrovnik je zamjenila svoju nekretninu kč. 511 i 435/3 koja je imala 1975 m2 za nekretninu Inex Beograd hotel Makedonija Cavtat kč. 883 i nekretninu kč. 933 Izvršnog Vijeća Makedonija odmaralište Cavtat.
Inex Beograd je upisan te 1969 godine na objedinjenim nekretninama kč. 904/6, 511 i 453/3. kao jedini vlasnik «Hotel Makedonija» Cavtat. Inex Beograd je interno sa svojom poslovnom jedinicom Inex Makedonija Skoplje i Izvršnim Vijećem Makedonije riješio međusobna potraživanja u svezi zamjenjeih kč., što je vidljivo iz dokumenata o vlasništvu.
Gruntovnica, odnosno Općinski sud u Dubrovniku, da budem jasniji referenti i suci tijekom devedesetih godina mijenjaju upis vlasnika tako da vrše promjenu podataka u službenim knjigama, tj. u glavnoj knjizi u kojoj se vodi vlasništvo nekretnina u RH. Po čijem je nalogu gruntovnica mjenjala podatke o vlasništvu, bespravno dakako? Sudbina odmarališta, bez znanja vlasnika, a u režiji Općinskog suda Dubrovnik mijenja vlasnike. Nekretninu preprodaju pojedini likovi koji su hotel Makedoniju Cavtat olfo kupili od Inexgorica Ohrid hotel Ohrid Makedonije Skoplje, poduzeće koje je Gruntovnica Općinskog suda Dubrovnik upisala kao vlasnika po samo njoj znanim «vjerodostojnim» ispravama. Vlasnik Inex Beograd posjeduje kompletnu dokumentaciju iz koje je vidljivo da je vlasnik. Vlasnik dakle Inex Beograd nekretninu nije nikad prodao. Čovjek se pita što je rukovodilo i na osnovu kojih je dokumenata Gruntovnica čitaj Sud Dubrovnik izvršio brisanje vlasništva Inexa Beograd , novac ili... ?

Događaj se može pretpostaviti, Gruntovnica je vratila stanje na 1969. godinu upisala Inex Makedoniju kao vlasnika sada Inexgorica Ohrid hotel Ohrid Hotel Makedonija Skoplje, izbrisala legalnog vlasnika i dozvolila promet te nekretnine izdavanjem lažnim ZK. izvadaka . Tako je odmaralište Makedonija bez znanja vlasnika prodavana i mjenjanjala nekoliko puta gospodara ne svojom krivicom, naplatnim putem, dakako. Ovaj običaj je ustaljen u gruntovnicama u RH.
Moglo bi se nabrojiti ovakvih slučajeva u Općinskom sudu Dubrovnik puno, ali evo samo nekih:

Odmaralište Jugobanke , šetalište Vlahe Bukovca
Odmaralište Genex vila Rašica uvala Lapad
Odmaralište Rekreaturs-a otok Jakljan
Odmaralište EPS, uvala Lapad
Hotel Srbija, Srebreno
Odmaralište Kakanj, Srebreno
Itd., itd., itd. ........

Gruntovnica i Općinski sud u Dubrovniku je svojim djelovanjem nanijela štetu pravnom poretku Republike Hrvatske koji se ogleda u dijelima opisanim kao kaznena dijela u Kaznenom Zakonu

Krivotvorenje službene isprave

ČLANAK 312.

(1) Službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis sa neistinitim sadržajem, ili koja svojim potpisom odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i službena ili odgovorna osoba koja neistinitu službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis uništi, prikrije, u većoj mjeri ošteti ili na drugi način učini neuporabljivim.

Zlouporaba položaja i ovlasti

ČLANAK 337.

(1) Službena ili odgovorna osoba koja s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavaka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta ili je došlo do teže povrede prava drugoga,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(3) Ako kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena imovinska korist,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

Zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti

ČLANAK 338.

Službena ili odgovorna osoba u tijelima državne vlasti i jedinicama lokalne samouprave i uprave, jedinicama lokalne samouprave i tijelima koja obavljaju javne ovlasti te službena ili odgovorna osoba u pravnim osobama koje su u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i uprave, koja radi pribavljanja imovinske koristi u svojoj privatnoj djelatnosti ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Nesavjestan rad u službi

ČLANAK 339.

Službena ili odgovorna osoba koja kršenjem zakona ili drugih propisa, propuštanjem dužnog nadzora ili na drugi način očito nesavjesno postupa u obavljanju službe, pa time prouzroči težu povredu prava drugoga ili znatnu imovinsku štetu,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Pitate me kako da odgovara sudac za počinjeno kazneno djelo?
Kaznenu odgovornost pravnih osoba, tj. institucija, odnosno sudova, objasnio sam kroz primjenu tih pravnih instituta u prethodnim postovima (Mudre glave... 1, 2 i 3).
Taj zakon je na snazi od 26. 3. 2004. godine. Zakon tretira kaznenu odgovornost pravnih osoba, ovlaštenih i odgovornih osoba u njima.
Što treba napraviti?
Tužiti Općinski sud u Makarskoj, koji će odgovarati novčano za štetu, a sudac zatvorskom kaznom, ako se utvrdi kaznena odgovornost.
Dajem vam podršku, uz moju sućut za gubitak vaših djevojčica.
Imajte roditeljske ljubavi i građanske hrabrosti i učinite to!
Tužite sud i suca koji je donio tako besramnu odluku, koju ostali u pravosuđu nastoje opravdat. Unatoč tome što je to pravosudna sramota.
Što se tiče stanarskih prava, zakoni su jasni.
Ustav kaže da su svi građani ravnopravni pred zakonom Hrvatske. Devedesetih godina, zakoni koji su donešeni za stanarska prava, podijelili su građane. Suprotno Ustavu, a bogami i pameti u nekoliko kategorija. Država, tj. politička volja "demokratski izabranih predstavnika naroda na prvim demokratskim izborima" odlučila je da nas oslobodi vlasništva na stanovima i sveukupnom imovinom u državi, kao da su na okupiranom području, pa je imovina i stečena prava ratni plijen pobjednika, a ne vlasništvo nas, i generacija prije nas, koji smo stvarali materijalna i druga dobra.

NE ZABORAVITE VLASNIŠTVO NE STVARA NI DRŽAVA, NI POLITIKA NEGO SVAKI POJEDINAC ZA SEBE I DRUŠTVO KROZ ZAKONSKA DAVANJA.
Država, tj. politika stvara Zakonsko okruženje za slobodan razvoj društva, obitelji...
Zakoni treba da štite građane, a ne da ih pljačkaju u ime demokratski izabrane vlasti, što se desilo kod nas i u ime nas.
Izabranici naši, proglasili su državnim vlasništvom svu zatečenu imovinu u društvenom vlasništvu, te su nas tako oslobodili svega što smo stvarali; svu imovinu i sva naša stečena prava, a sebi dali za pravo da u ime nas vlasnika. Jer smo u društvenom vlasništvu svi bili vlasnici idealnih udjela u imovini. Stečena prava su bila pojedinačna, pripadala su svakom pojedincu, prema raznim kriterijima, da raspolažu tim pravima kao vlasnici.
Svašta! Ali to je naša demokracija.
Kad su naši izabranici sagledali plijen, a pomalo su bili neuki, krenuli su se igrati, pa su donosili zakone koje su mijenjali, dorađivali i prilagođavali sebi, i svojima zna se, a sve prema svojim potrebama.
Tako su nastajali zakoni koji su se mijenjali po potrebi kupca, pa makar i za tih kupaca bilo samo dvojica! I gle sad, luksuzne kuće u vlasništvu države, na kojima se nije moglo steći vlasništvo. Jednog petka, 1993. godine, osvanu u [I]Narodnim novinama izmjena zakona, koja omogući kupnju stanova upravo u takvim objektima u vlasništvu Države! Taj je Zakon trajao punih 29 sati! [/I]
Dobro ste pročitao - dvadeset devet sati!
Kupiše se samo stanovi u dvije ville, od kojih jednu potražuje bivša živa vlasnica.
Zakon od ponedjeljka više nije bio na snazi.
I to bi bila ta famozna jednakost građana pred Ustavom i Zakonom! Moš' mislit?

E, SAD DRUGI STANOVI I NJIHOVA GOLGOTA
Prvo su nam demokrati oduzeli vlasništvo, ukidanjem institucije stečenih prava na korištenje stana, jer je to uvjetno vlasništvo, koje su naši mili zakonodavci ukinuli kad smo trebali dobiti stanove u vlasništvo.
Kad su nas tako oslobodili brige oko stanova, oslobodili su nas u nastavku svega i svačega, naravno u našem interesu. E sad, kad im je zatrebalo u pretvorbi i privatizaciji, upotrijebili su ukinutu instituciju prava korištenja, kao pravo vlasništva, i primijenili su ga kao pravno važeći instituciju u novim zakonima o pretvorbi kod pretvaranja društvenog tj. našeg vlasništva u državno.
U Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i u prethodnom Zakonu koji je tretirao isto zakonsko područje korisnike društvenog vlasništva upisuju kao vlasnike, što je Zakonom o zemljišnim knjigama potvrđeno. Vlastodršci su Zakonima zaokružili i prepoznali golemi ratni plijen imovine i prava koje su pretvorili u državno vlasništvo, a po njihovom tumačenju, njihovo vlasništvo, jer im to pravo proizlazi temeljem demokratskih izbora.
Pa kad im je krenulo, Mutle, Motorići, Dodorići, Bubaci itd., kao što imam običaj reći, u svom selu ni frizeri, u Hrvatskoj paraderi.
Mislim trendseterski.
Naše pravo na vlasništvo stanova morali smo otkupljivati.
Ali kako, kad se zakoni i uredbe o uvjetima kupovine stanova mijenjaju kao na traci?!
Onako kako kome treba; kako tko od naših rodijaka jamio. Promijeniš zakon i on po zakonu kupi. Kao da je to nešto. Imamo Hrvatsku! - bio je poklič osloboditelja, oprostite, predstavnika naroda na prvim demokratskim izborima.
Morate priznati da lijepo zvuči, ali kad se skulirate i vidite da nemate ništa, da vam je sve vaše, za što ste mislili da vam po zakonu pripada i gdje vas Zakon štiti, prešlo po njihovom zakonu u njihove ruke, zahvati vas beznađe.
Što vidite?
Sad ste podstanar u vlastitom stanu, pa ste najamnik u tvornici koju ste vi i vaši generacijama gradili i stvarali. I zazebe vas oko srca: kakva nam je budućnost?
Ako budemo građanski hrabri i tražili primjenu zakona koji su doneseni pod europskom palicom, možemo puno toga vratiti na početak i budućnost sebi i svojoj djeci učiniti izvjesnijom.
Vjerujte mi, nije iluzija.
Evo primjera:
Stanarska prava su neprenosiva, jer su, uvjetno rečeno, vlasništvo na neko pravo pa tako i na pravo na stan.

* * * * *
Devedesetih godina nakon donošenja zakona o otkupu stanova građani Hrvatske su podijeljeni u nekoliko kategorija:

Pravo na otkup sasvim društvenih stanova po jednom zakonu sa beneficijama.

Pravo na otkup stanova, uz jednokratnu suglasnost, s pravom prvokupa negdašnjih vlasnika po drugom zakonu bez beneficija.

Pravo na otkup stanova koji su u vlasništvu saveznih institucija bivše države po trećem zakonu.

Pravo na otkup stanova u villama i zgradama u državnom vlasništvu; kako kada i kako kome.

Pravo na neotkup stanara u stanovima na kojima postoji vlasništvo vlasnika.

Pravo na otkup otetih stanova - zbog rata bez objave ratnog stanja - koje su otkupili bespravno useljeni.

* * * * *
Ima još modaliteta nejednakosti i podjele građana prema stanarskim pravima i pravima otkupa, ali pitanje je: gdje je tu Ustav i jednakost pred Ustavom?
Ustavni sud republike Hrvatske, kao pravno ruglo zaštite Ustavnih prava građana, štiti ovo stanje neustavnih zakona i dan danas, premda je Hrvatski sabor ratificirao s Ustavom usklađene međunarodne ugovore, kao što je i usuglasio mnoge zakone s europskim zakonodavstvom. Koji, naravno, poništavaju djelovanje ovih nakaradnih zakona iz devedesetih.
Podnesimo kaznene prijave protiv sudaca koji u obavljanju svoje sudačke dužnosti činjenjem, ne činjenjem ili propuštajući da učine, čine kaznena dijela, opisana kao kaznena dijela u Kaznenom zakonu, a u svezi primjene Zakona o kaznenoj odgovornosti pravnih osoba (NN 151/03 vidi prethodne postove)
Tako ćemo pokrenuti postupak provođenja Zakona i tada Zakon više neće biti mrtvo slovo na papiru. Europski sud za ljudska prava u Haag-u čeka vaše tužbe, sretno nam bilo!
Inače ne možemo očekivati bolje sutra.
Zakon je Zakon, samo ako se provodi, a naša prava su zaštićena u Zakonima. Zato trebaju biti i pred sudovima, a onaj tko ne štiti ta naša prava mora odgovarati.

* * * * *
Opet famozni ANEX – G tretira pored prava vlasništva i stečena prava sa datumom ne, zaboravite 31. 12. 1990. godine, mora se provesti isto kao i Zakon o suradnji s Haškim sudom. Svi koji ga neće primijenjivati - a znamo da neće, od Ustavnog suda do Državnog odvjetništva - krše odredbe Kaznenog zakona.
Ako podnesimo pojedinačne tužbe štiteći zakonitost ove nam drage Države, tim podneskom činimo je pravnom. I to tako što će državni zaposlenici, suci Ustavnog suda i ostalih Sudova, Državni odvjetnici, Ministri, članovi Poglavarstava u Županijama i općinama, zaposlenici u upravi morati odgovarati zato što ne primjenjuju zakone, nego ih tumače, nekom u korist, suprotno donesenim odredbama zakona.

Pravo je u našim rukama! Nemojmo dopustiti da Zakon bude mrtvo slovo na papiru !

U čemu se sastoji kvalifikacija Zločinačka organizacija?
Ova se djela ne mogu izvršiti bez koordinacije ljudi iz vlasti. HFP ima firme i mogućnost inicijative za osnivanje firmi isto kao i Trgovački sud u RH Zagreb, Rijeka, Osijek itd.
Odmarališta u makarskom primorju sva su devestirana iako tamo nije bilo rata kao i na otocima, ali su pojedinci putem HFP-a ili osobno upisani u ZK knjige putem Općinskih Sudova i ljudi u Gruntovnicama.
Banke znaju tko je vlasnik nekretnine, a ipak su davale podobnima enormne kredite dok ih građani ove Države kroz sanaciju banaka plaćaju.
Zločin ima ime i prezime.
Evo ja nisam mogao sudjelovati u ovim radnjama.
Ni vi zacijelo niste.
Pa onda tko?
Svaki zločin ima ime i prezime. Nismo svi odgovorni, jer onda nitko nije odgovoran.
Dakle, oni koji su demokratski izabrani na izborima dužni su da to provedu.
Ne želimo viđe slušati kako ste sve znali, jer samim tim preuzimate i dio odgovornosti tih kriminalaca.

Dakle:
temeljem ovdje navedenih djela koja su neosporno počinili, a koja su opisana kao kaznena djela u navedenim člancima KZ RH za koje su zapriječene dugogodišnje kazne zatvora izvršite istragu i donesete

olfo npr. PRESUDU?
Počinitelji iz ove tzv «prijave» proglašavaju se zločinačkom organizacijom i osuđuje se za kaznena djela protiv pravnog poretka RH, za kaznena djela protiv imovine, za kaznena djela zbog zlouporabe ovlasti, zbog prevare, zbog izdavanja javnih isprava na osnovu kojih su sebi ili drugima pribavili protupravnu imovinsku korist te doveli službene organe u zabludu i počinili zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju na štetu svih građana Republike Hrvatske?

A sad, ako vam se da, pogledajte što kažu zakoni. Potrudio sam se i posložio ih onako kako ćete ih moći bolje pratiti i razumjeti u odnosu na tekst. A zakoni su doista sjajni.

* * * * *
Pojedinačni počinitelj kaznenog djela i sudionici
ČLANAK 35.
(1) Pojedinačni počinitelj kaznenog djela je osoba koja vlastitim činjenjem ili nečinjenjem ili posredstvom druge osobe počini kazneno djelo.
(2) Sudionici u počinjenju kaznenog djela su: supočinitelji, poticatelj i pomagatelj.
(3) Supočinitelji kaznenog djela su dvije ili više osoba koje na temelju zajedničke odluke počinje kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju ili na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenog djela.
(4) Poticatelj i pomagatelj su sudionici koji, ne vladajući počinjenjem kaznenog djela, poticanjem ili pomaganjem pridonose njegovu počinjenju.

* * * * *
Poticanje
ČLANAK 37.
(1) Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela kaznit će se kao da ga je sam počinio.
(2) Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela za koje je pokušaj kažnjiv, a djelo ne bude ni pokušano, kaznit će se kao za pokušaj toga kaznenog djela.
(3) U slučaju nepodobnog pokušaja poticanja poticatelj se može osloboditi kazne.

* * * * *
Pomaganje
ČLANAK 38.
(1) Tko drugome s namjerom pomogne u počinjenju kaznenog djela kaznit će se kao da ga je sam počinio, a može se i blaže kazniti.
(2) Pomaganjem se smatra osobito: davanje savjeta ili uputa kako da se počini kazneno djelo, stavljanje počinitelju na raspolaganje sredstava za počinjenje kaznenog djela te unaprijed obećano prikrivanje kaznenog djela, počinitelja, sredstava kojima je djelo počinjeno, tragova kaznenog djela ili predmeta pribavljenih kaznenim djelom.

* * * * *
Prijevara
ČLANAK 224.
(1) Tko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ostvari susrete s reklamnom, akviziterskom ili drugom djelatnošću radi pridobivanja sudionika, ili profesionalno širi sustav pri kojem se od uloženih sredstava očekuje dobitak i pri kojem se sudionicima obećava imovinska korist pod uvjetom da oni ili druge osobe pod jednakim uvjetima pridobiju druge sudionike, pri čemu je dobit imovinske koristi povezana ili potpuno ili djelomično od poštivanja igre drugih sudionika.
(3) Tko stvori sustav ili već stvoreni sustav uporabi za ostvarenje protupravne imovinske koristi koja po visini nije unaprijed određena, ako u odnosu na pojedine počinitelje nije ostvareno kazneno djelo prijevare,
kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do tri godine.
(4) Ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(5) Ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. ovoga stavka pribavljena mala imovinska korist ili je prouzročena mala imovinska šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete,
počinitelj će se kazniti novčanom kaznom do sto pedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci.
(6) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini samo s ciljem da drugoga ošteti,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(7) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1., 2., i 3. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
(8) Kazneni postupak za kazneno djelo iz stavka 5. i 6. ovoga članka pokreće se privatnom tužbom.

* * * * *
Prikrivanje
ČLANAK 236.
Tko stvar za koju zna da je pribavljena kaznenim djelom ili ono što je za nju dobiveno prodajom ili zamjenom kupuje, prima u zalog ili na drugi način pribavlja, prikriva ili preprodaje,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

* * * * *
Zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju
ČLANAK 292.
(1) Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu:
- stvara ili drži nedozvoljene fondove u zemlji ili stranoj državi,
- sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja, lažnim bilancama, procjenama ili inventurom ili drugim lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, neistinito prikazuje stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslovanja,
- pravnu osobu stavi u povoljniji položaj prigodom dobivanja sredstava ili drugih pogodnosti koje se pravnoj osobi ne bi priznale prema postojećim propisima,
- pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskrati sredstva koja im pripadaju,
- namjenska sredstva kojima raspolaže koristi protivno njihovoj namjeni,
- na drugi način grubo prekrši zakon ili pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom,
kaznit će se kaznom zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi.
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

* * * * *
Prijevara u gospodarskom poslovanju
ČLANAK 293.
(1) Tko kao predstavnik ili zastupnik pravne osobe s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu ili drugu pravnu osobu uporabom nenaplativih akceptnih naloga, čekova za koje zna da nemaju pokrića, ili na drugi način dovede nekog u zabludu, ili ga održava u zabludi i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine što učini, ili ne učini,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi ili prouzročenja takve štete,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

* * * * *
Ne prijavljivanje pripremanja kaznenog djela
ČLANAK 299.
(1) Tko zna da se priprema počinjenje težeg kaznenog djela i to ne prijavi u vrijeme kad je još bilo moguće spriječiti njegovo počinjenje, a to djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora pet godina ili teža kazna, bude pokušano ili počinjeno,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko počinji kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka glede kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
(3) Nema kaznenog djela stavka 1. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom koja priprema počinjenje kaznenog djela, ili joj je ta osoba rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik.
(4) Za kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka može se blaže kazniti počinitelj koji je s osobom koja priprema počinjenje kaznenog djela u nekom od odnosa iz stavka 3. ovoga članka.

* * * * *
Ne prijavljivanje počinjenog kaznenog djela
ČLANAK 300.
(1) Tko zna da je počinjeno teško kazneno djelo pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja, a za to djelo je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga.
(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka kad njegova zakonska obilježja ostvari osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom koja je počinila neprijavljeno kazneno djelo ili je toj osobi rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik, odvjetnik, branitelj, doktor medicine, doktor stomatologije, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik skrbništva, vjerski ispovjednik ili druge osobe u obavljanju svoga zvanja.

* * * * *
Pomoć počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela
ČLANAK 301.
(1) Tko krije počinitelja težeg kaznenog djela ili mu prikrivanjem sredstava kojima je kazneno djelo počinjeno, tragova kaznenog djela ili predmeta nastalih ili pribavljenih kaznenim djelom ili na drugi način pomaže da ne bude otkriven, a radi se o kaznenom djelu za koje je zakonom propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1 ovoga članka kaznit će se tko krije osobu koja je osuđena na kaznu zatvora ili na drugi način onemogućuje izvršenje te kazne.
(3) Počinitelju kaznenog djela iz stavka 2. ovoga članka ne može se izreći teža kazna od one na koju je osuđena osoba kojoj je počinitelj pružio pomoć.
(4) Nema kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka ako je njegova zakonska obilježja ostvarila osoba koja je u braku ili živi u izvanbračnoj zajednici s osobom kojoj je pružila pomoć ili mu je ta osoba rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik.

* * * * *
Sprječavanje dokazivanja
ČLANAK 304.
(1) Tko svjedoka ili vještaka u postupku pred sudom, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku silom, prijetnjom ili drugim oblikom prisile ili obećanjem dara ili kakve druge koristi navede da dade lažni iskaz,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Tko s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku
sakrije, ošteti ili uništi tuđi predmet ili ispravu koji služe dokazivanju,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(3) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko s ciljem da spriječi ili znatno oteža dokazivanje u postupku pred sudom ili upravnom postupku ukloni, uništi, pomakne ili premjesti kakav granični kamen, zemljomjerski znak, ili uopće kakav znak o vlasništvu ili nekom drugom stvarnom pravu ili uporabi vode, ili tko s istim ciljem takav znak lažno postavi.

* * * * *
Krivotvorenje službene isprave
ČLANAK 312.
(1) Službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis sa neistinitim sadržajem, ili koja svojim potpisom odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i službena ili odgovorna osoba koja neistinitu službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis uništi, prikrije, u većoj mjeri ošteti ili na drugi način učini neuporabljivim.

* * * * *
Zlouporaba položaja i ovlasti
ČLANAK 337.
(1) Službena ili odgovorna osoba koja s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavaka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta ili je došlo do teže povrede prava drugoga,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.
(3) Ako kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena imovinska korist,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

* * * * *
Zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti
ČLANAK 338.
Službena ili odgovorna osoba u tijelima državne vlasti i jedinicama lokalne samouprave i uprave, jedinicama lokalne samouprave i tijelima koja obavljaju javne ovlasti te službena ili odgovorna osoba u pravnim osobama koje su u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinica lokalne samouprave i uprave, koja radi pribavljanja imovinske koristi u svojoj privatnoj djelatnosti ili privatnoj djelatnosti članova svoje obitelji iskoristi položaj ili ovlast pogodovanjem u natječaju, davanju, preuzimanju ili ugovaranju poslova,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

* * * * *
Nesavjestan rad u službi
ČLANAK 339.
Službena ili odgovorna osoba koja kršenjem zakona ili drugih propisa, propuštanjem dužnog nadzora ili na drugi način očito nesavjesno postupa u obavljanju službe, pa time prouzroči težu povredu prava drugoga ili znatnu imovinsku štetu,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

* * * * *

THE END

HFP Republike Hrvatske, odnosno Agencija za privatizaciju RH dala je naputke za osnivanje firmi na poslovnim prostorima, predstavništvima, stanovima ili kućama za odmor poduzeća iz Republika bivše SFRJ temeljem pozitivnih propisa RH. Podobni mimo Uredbi, Zakona i intencije o zaštiti imovine i radnih mjesta osnivaju uz blagoslov i HFP-a i Trgovačkog suda nove firme. Tako osnovane firme u Trgovačkom sudu uz blagoslov nekih vrše putem ovlaštenih procjenitelja procijene nekretnina i temeljem elaborata o procijenjenoj vrijednosti nekretnine vlasništvo fizičkih ili pravnih lica iz Republika bivše SFRJ unose u temeljni kapital novoosnovane firme. Općinski sudovi Tj. Gruntovnice prihvaćaju ovako iskazane podatke u Rješenju Trgovačkih sudova o osnivanju firme kao vjerodostojne podatke i na osnovu tih podataka suprotno zakonskim odredbama Zakona o zemljišnim knjigama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o obveznim odnosima, dakle bez ugovora o kupnji ili drugoga osnova za stjecanja prava vlasništva postaje vlasnik nečega što je tuđe i za što nema zakonske osnove.

* * * * *
Dakle svojim radnjama omogućila lažnim upisima i lažnim dokumentima dovesti u zabludu državni organ radi počinjenja kaznenog djela, a sebi ili drugima pribaviti takvom pljačkom imovinsku korist velike vrijednosti.

* * * * *
Gruntovnica vrši upis takve registracije bez ostalih, Zakonom potrebnih dokumenata za stjecanje imovine izdaje ZK izvadak na osnovu kojega banke daju višestruke vrijednosti kredita, bez obzira na stvarnu vrijednost te i takve imovine koja nije legalno vlasništvo novoosnovane firme bez ikakvog programa, nego samo na osnovu procjene takve nekretnine kao osiguranja kredita.
Dokaz: Ugovor koji gruntovnica neće da provede
ZKU 5329, kč 5067
KO Grad Zagreb

* * * * *
INA d.d. osniva firmu koja preuzima u posjed nekoliko nekretnina firme iz SRJ, nakon nekog vremena, ona bez javnoga natječaja daje te nekretnine u kompenzacijama drugim firmama, odnosno prodaje privatnim osobama bez odluka organa o umanjenu imovine javnog poduzeća, a onda privatna osoba prodaje nekretnine bez ijednog osnova iz Zakona o zemljišnim knjigama. Nekretnine u Rovinju,»Škaraba», kao i zgrada u Rusanovoj 13 Hrvatski nogometni savez, vlasništvo GENEX-a Beograd, kao i nekretnina KO Gruž ZK 236 Dubrovnik, istog vlasnika.

* * * * *
HFP osniva firmu na nekretnini firme iz SRJ bez zaposlenih prodaje dionice novoosnovane firme. Nova firma temeljem ugovora kojim je firma iz SFRJ 1974 godine legalno stekla vlasništvo i koji se nalazi u Gruntovnici , pravi inverziju pravnog posla tako da sada nasljednik firme koja je prodala nekretninu 1974 godine doduše sada u stečaju , na istom ugovoru udara pečat kao da je kupila tu istu nekretninu 1994. godine dakle falsificirajući Ugovor iz Gruntovnice novoosnovana firma prenosi nekretninu uz pomoć Rješenja Trgovačkog suda koji priznaje falsifikat za procjenu i vlasništvo temeljnog kapitala, a Gruntovnica vrši upis istoga kao vjerodostojan prijenos vlasništva. Istim postupkom novoosnovana firma pokušava se upisati i na nekretnini u Orebiću vlasništvo istoga vlasnika, kuća za odmor, što im Sud u Korčuli i potvrđuje, iako u Gruntovnici piše da su samo korisnici tog objekta. U Gruntovnici Općinskog suda u Zagrebu se vodi dvostruka knjiga iz koje se vidi i Sud čak svojim pismenom tvrdi da je proces upisa za tu nekretninu od 1994. godine u tijeku, a na koju je već izdao ZK izvadak na osnovu kojega je osnovana firma dobila kredit od 2.500.000 (dva milijuna i pet stotina tisuća) DEM-a.

ZU 11816m zkč 908/2 KO Grada Zagreba; ZU 386 KO Podgorje Orebić kč 1235/5; ZU 2529 KO Zagreb kč 2159/8.

Kuća za odmor u Brelima, u vlasništvu Skupštine grada Beograda, prenesena je na nerazumljiv način na lik, koji na osnovu upisa i ZK i izvatka diže hipotekarni kredit 1.650.000 DEM-a i predaje nekretninu u vlasništvo zbog nemogućnosti vraćanja kredita banci HIPO-Alpe Adria davatelju kredita.
Dokaz: uvid u KO Brela ZK 1362.

* * * * *
Zamjenik Državnoga odvjetnika u zaštiti svojih partnera korisnika prostora u Gradu Zagrebu, i drugi, koji su u vraćeni po Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine vlasnicima po legalno završenom postupku, Rješenje pravomoćno i izvršno, vjerojatno iz « ljubavi» prema zakonitosti ustaje zahtjevima za obnovu postupka ,a zahtjevima za Ovrhu na imovini koju isti imaju mimo povrata , na postojećem vlasništvu kao osiguranju buduće tražbine. Poduzmite ozbiljnu akciju jer zbog velikog broja ovakvih Ovrha koje Upravni sud RH redovno poništava zbog odštete onih kojima je nanesena šteta ovakvim djelovanjem morat će se donijeti uskoro Zakon o naknadi štete od strane zlouporabe ovlasti državnog odvjetništva
Npr: Predmet Un 3923/98
Od 11. 06. 2001. godine.

* * * * *
Nekretnina SRJ u Poreču pripojena Koteks – Osijek temeljem odluke radničkog savjeta. Općinski sud upisao vlasništvo Koteks Osijek digao hipotekarni kredit kod Slavonska banka 10.000.000 DEM-a, vrijednost objekta 1.000.000 DEM-a.
Dokaz: KO Poreč Pl 422 i 68
Kč 314 i 311.

* * * * *
Ilirija Biograd procijenjena na 14.860.000 DEM-a, MIO je prodao po Ugovoru 1999. godine za 7.000.000 DEM-a s isplatom 3.500.000 DEM-a prva rata morala biti plaćena do 01. 03. 2000. godine pokrenut postupak za raskidanje zbog neispunjenih ugovornih obveza. Ugovor prenesen na novog kupca u roku od 15 dana od potpisa (namjerno izbjegavanje ugovora) Ugovor isplaćen godinu dana kasnije kraj 2001. godine eskont 30 % što je protivno Ugovoru i Zakonu o obveznim odnosima prikrata preko polovice novi Sunčani Hvar samo gore vrste? Pijedlog? Poništenje prodaje po ugovoru i oglašavanje prodaje ima kvalitetnih kupaca vjerujte.
Pogledaj te pretvorbu i privatizaciju HUT-a Zagreb Gosp. vlasnik svega i svačeg što se zove hotel u Zagrebu, firma «Splendid», firma «Lotršćak», firma «Lovački rog». Firma «Astra» nikad nije privatizirana, a što je sa njenim nekretninama ? One su ili kod Gosp. ili kod Gosp. Itd. itd. itd…..
Ovo znaju i ptice na grani samo ružno izgleda kad se sintetizira u jednom članku.

U idućem nastavku: OLFO PRESUDA!

Da li je naputak o ne provođenju Zakona o provođenju ugovora o pitanjima sukcesije osnova za Kaznenu prijavu protiv zločinačke organizacije?
koju čine: suci Trgovačkoga suda; zaposlenih u HFP;, pojedinci Općinskog suda Zagreb; voditelji gruntovnice; suci, sutkinje, kao i zamjenika Državnog odvjetnika, te ostalih sudionika u pljački imovine (svi voditelji gruntovnica i suci vezani uza rad gruntovnicama sudova u RH, kao i HFMRO i HMO), uza sudjelovanje poslovnih banaka, kao što su: Poštanska, Zagrebačka, Privredna,Slavonska, Hipo-Alpe Adria, Dalmatinska i druge. Zbog osnovanih sumnji da su sebi ili drugima, čineći, ne čineći ili propuštajući da učine omogućili stjecanje neprocjenjive vrijednosti u novcu i nekretninama, a ujedno oštetili veći broj pravnih i fizičkih osoba, te time nanijeli štetu Republici Hrvatskoj i njenom bankarstvom sustavu kao i proračunu te da su time počinili kaznenu djela 35., 37., 38., 224., 236., 292., 293., 295., 299., 300., 301., 304., 312., 313., 334., 337., 338., i 339. KZ RH koja im se stavljaju na teret.

OBRAZLOŽENJE
Kazneno djelo je ono djelo koje je opisano u Kaznenom zakonu kao kazneno i kojem je zapriječena kazna. Kad smo to razjasnili, evo i zašto pitam za kaznenu prijavu.
Pišem zato što se svi relevantni u ovoj Državi zgražaju nad pravosuđem, pretvorbom, a posebno privatizacijom i kao samo traže način da se to riješi i procesuira. Budući da mi je igrati se politike (pričaj da ništa ne uradiš za Državu ako je to u interesu interesnih grupa, to jest Kolektiviteta). Odlučio sam postaviti pitanje podizanja Kaznene prijave protiv počinitelja, (u ime svih onih koji ne žele da se osjećaju krivima za njihova dijela, a ujedno kao i opomenu drugima da ta dijela ne čine), koji su tu s nama i oko nas sve uvažena gospoda na ovlaštenim mjestima i koja samo na tim mjestima mogu počiniti kaznena dijela koja im Zakon stavlja na teret.
Uredbama o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriji Republike Hrvatske (NN 39/91, 44/91), kao i Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (NN 40/92), zamijenjene Zakonom o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (NN 29/94) namijenjeno je zaštita imovine i radnih mjesta tako postojećih pravnih subjekata. Temeljem navedenih propisa dozvoljeno je osnivanje novih subjekata temeljem pozitivnih propisa RH. Imovina tih pravnih subjekata po pozitivnim propisima nije mogla biti predmet promjene vlasništva i prijenosa na novoosnovane firme što je protivno i Zakonu o zemljišnim knjigama. Da bi se vlasništvo moglo prenijeti sa jednog subjekta na drugi bilo fizičkih ili pravnih osoba striktno je određeno Zakonom o zemljišnim knjigama kao i Pravilnikom o upisu u zemljišne knjige RH. Temeljem Navedenih Uredbi i Zakona vlasništvo na nekretninama nije bilo moguće prenijeti bez uvjeta iz navedenih propisa. U vrijeme važenja tih Uredbi i navedenog Zakona (!991.- 1994 godina ) nakon sklapanja ugovora o kupovini takove nekretnine Vlada RH morala je dati izuzeće od primjene zabrane upravljanja i raspolaganja vlasnika pravnih subjekata sa područja bivše SFRJ da bi novi vlasnik stekao pravo upisa u zemljišne knjige .
Zašto koristim inkriminaciju Zločinačka organizacija prema KZ-u? Zato što djela koja im stavljam na teret moguće je počiniti isključivo u okviru organiziranog djelovanja, a to je prema Zakonu opisano kao zločinačka organizacija.

A kako se to radilo, pročitajte u sutrašnjem nastavku.

Zapravo, sve bi blo jednostavno budući da se zna tko zakone donosi, tko ih tumači, a tko ih primjenjuje.
Kad dođe do greške u sustavu, onda jedni donose zakone, a svi ih tumače. Tada dolazi do opće zbrke.
Kad se zakoni primjenjuju, onda nema ni zbrke. Zato pozivam sve relevantne čimbenike da osiguraju primjenu donešenih Zakona. Jer građane treba zaštititi od neprimjene zakona!

* * * * *
Uredbama i Zakonima Robne rezerve Republike Hrvatske bile su zadužene za preuzimanje pokretnina, stvari i opreme, u ime Republike Hrvatske, od pravnih osoba iz bivših Republika SRJ tijekom 1992. godine.
Zanimljivo bi bilo saznati jesu li te pokretnine naplaćene ili nisu. Odnosno, jesu li plaćene onom ljupkom uzrečicom: dođem ti.

* * * * *
Budući da će Republika Hrvatska, dakle svi mi, izvršiti nadoknadu vlasnicima iz drugih Republika zbog štete koju su počinili pojedini korisnici iz političkih elita, ili po njima određeni podobnici, temeljem navedenih Uredbi i Zakona - nama koji nismo ni luk jeli, niti smo lukom mirisali, a bogme se nismo ni omastili na njihovoj bogatoj trpezi - bit će stavljeno na teret vraćanje tog duga i šteta.
I to uskraćivanjem plaća i padom ionako nikakvog standarda. Počinitelji, odnosno oni koji su se samoposluživali u Robnim rezervama to neće ni osjetiti.

* * * * *
Ali kako reće pjesnik: Suditi prema općim dojmovima, a bez potrebnog poznavanja činjenica, znači katkad biti nepravedan i prema razbojnicima. (Alessandro Manzoni, 1785 - 1873, talijanski pjesnik i romanopisac)
Ovdje će dobro doći i ova pametna rečenica Artura Schnitzlera (1862 - 1931, austrijski dramski pisac i pripovjedač): Od svih je duševnih rastrošnosti najnekorisnija pravednost. Utrošena ljubav gdjekad nam se vraća, iako u skromnoj mjeri, ali za iskazanu pravednost ne vraća nam se ništa do nerazumijevanja, nezahvalnosti i, na kraju, još i poruge.

* * * * *
U postu Nije kriva krivica kaj sjedi na mjestu pravice nego je kriva pravica kaj dozvoli da na njenom mjestu sjedi krivica, napisao sam ovu izreku jer mi je uvijek, na neki način, ukazivala kako treba misliti budućnost i na koji način se sve događa. Životni put od rođenja do smrti je karta u jednom smjeru i na tom putu samo je smrt jedina i konačna istina. Sve ostalo je varijacija na temu razno.

* * * * *
Pa krenimo dalje da vidimo kamo je došla pravica kako bismo dokazali da je narod pametan, a njegove izreke mudre i istinite.
Pravica potpomognuta Europama i ostalim svjetskim moćnicima polako kreće prema mjestu koje joj i pripada.
Hrvatska je napokon postala slobodna 1995. godine. Rat je završio. To bi se dalo izreći i glasovitim riječima legendarnoga Rojsa, izrečenim u hrvatskoj sabornici: Ko je jamnio, jamnio je!

* * * * *
Rezolucija Vijeća sigurnosti 1022 iz 1995. godine naloži početak mira kroz rješavanje mirnodopskih problema između zaraćenih strana, a u interesu građana u regiji radi slobodnog tranzita ljudi, stvari i kapitala.
Temeljem te rezolucije RH je potpisala Međunarodni ugovor o normalizaciji odnosa uz određene dodatke, anekse sa SRJ radi rješavanja pojedinih pitanja od interesa za građane sada nezavisnih i samostalnih međunarodnih subjekata.
Ratifikacija i stupanje na snagu tog ugovora, sa spomenutim aneksima zbila se 1996. godine. Tom su ratifikacijom, kako već rekoh u jednom od prethodnih postova, izjednačena pravna pozicija fizičkih i pravnih osoba kao da su državljani jedne države. Da pojasnim.
Svaka Ugovorna stranka jamči jednaku pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba koje imaju državljanstvo druge Ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge Ugovorne stranke, kao onu koju imaju njeni državljani, odnosno njezine pravne osobe.
U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke. I to sve od 31.12.1990.godine.

* * * * *
Kako je reagirala Državna administracija, HFP, Banke, Sudovi, Mirovinski fondovi, Ministarstvo za obnovu i razvoj, Ministarstvo pravosuđa, MUP i ostali relevantni subjekti u državi koji su prema zakonu trebali provesti Zakon?
Jednostavno su ga zanemarili. Kao da nije niti donešen. Tako je HFP, premda upozoren od Ministarstva pravosuđa, nastavio sa prodajom nekretnina u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba iz bivših republika SFRJ. Imovinu fizičkih osoba nitko nije vraćao, Ministarstvo obnove i razvitka, kao i drugi državni organi, radilo je kao da zakona nema, dakako na štetu svih nas. Jer vraćanje duga, odštete i ostalih šteta nastalih zbog nepravodobne primjene Zakona uvijek snose građani, to jest svi mi.

* * * * *
Što su radile Robne rezerve koje su Uredbom (vidi post NIJE KRIVA KRIVICA), i ustanovljenim postupkom i određenim obrascima bile zadužene za prikupljanje pokretnina, dakle opreme, stvari i predmeta pravnih osoba iz bivših Republika zatečenih na području RH 1992. godine? Vlada je propisala da će ona ili organ koji ona ovlasti raspolagati s tim sredstvima, zaprimljenim od strane Robnih rezervi.
Među tim robama, opremom, stvarima bila je golema količina luksuzne robe za Duty free shopove: parfemi, satovi, alkoholni pića, torbe, oprema za tvornice, rezervni dijelovi za automobile, odjevni predmeti i još štošta drugog.
Gdje i kod koga je završila ta silna roba? Pretpostavlja se, prema nekim, još nepotvrđenim, informacijama da je cca 10.000.000 $ luksuzne robe, s poznatim etiketama, završilo u podobnim shopovima.
Budući da ćemo mi to sve platiti i vratiti, bio bi red da znamo kome smo dali odobrenje, putem naše vlade, da se razmeće svim tim robama, i to džabalesku? Ili je to ipak plaćeno pa država ima pokriće da od nas traži da mi to platimo po zahtjevu vlasnika, jer je to bio prihod države?

* * * * *
Prema zakonima trebalo bi izvršiti inventuru dokumentacije Robnih rezervi i vidjeti kome je Država bila mamica a kome maćehica? Naravno, da li sa naknadom ili ćemo ipak mi, u ime tih državnih mezimaca, platiti štetu.

Evo sad zakona koji potvrđuju ovo što sam napisao.
ZAKON O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O NORMALIZACIJI ODNOSA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE (medž. Ugov. NN 10/96)
Članak 7.
Ugovore stranke osigurat će uvjete za slobodan i siguran povratak izbjeglica i prognanika u njihova prebivališta ili u druga mjesta koja slobodno izaberu. Ugovorne stranke osigurat će tim osobama vraćanje u posjed njihove imovine, odnosno pravičnu naknadu.
Ugovorne stranke osigurat će potpunu sigurnost izbjeglicama i prognanicima koji se vrate. Ugovorne stranke pomoći će ovim osobama u osiguravanju nužnih uvjeta za normalan i siguran život.
Ugovorne stranke proglasit će opći oprost za sva djela počinjena u svezi s oružanim sukobima, osim za najteže povrede humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina.
Ugovorne stranke poticat će dosljednu i cjelovitu provedbu Erdutskog sporazuma o hrvatskom Podunavlju.
Svaka Ugovorna stranka jamči jednaku pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba koje imaju državljanstvo druge Ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge Ugovorne stranke, kao onu koju imaju njeni državljani, odnosno njezine pravne osobe.
U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke.
U cilju provedbe obveza iz ovog članka osnovat će se. u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma, zajednička komisija sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke.

* * * * *
Vrijeme ide, vrijeme leti i evo nas u 2004. godini. Prema navedenom Zakonu ništa se bitno za nas nije dogodilo, naši dugovi uredno rastu, jer izvršna vlast ne provodi Zakone. Vrijednost duga raste, uvećava se i kamatama, a izvršna, a bogme i zakonodavna vlast, koja kontrolira izvršnu žmiri, i ne da joj se još progledati. Moram biti malo zločest: oni ne znaju što rade, ali to nije ni važno. Sve ćemo mi to platiti bez pogovora.
Hrvatski sabor ratificira ugovor o sukcesiji sa svim aneksima, 3.ožujka 2004. godine Jednoglasno dakako. A kako bi i drukčije, pa to Europa od nas traži.
Kad tamo pazi sad, !!!, poništavaju se pravne radnje nakon 31. 12. 1990. godine nastale na temelju svih navedenih Uredbi i Zakona o zabrani prava raspolaganja…, a djelovanje Uredbi i Zakona se ukidaju. Suspendiraju se odredbe Zakona o pretvorbi kojim se oduzima pravo na dionice: Bosancima, Jugoslovencima, Makedoncima, Slovencima.
Suspendiraju se pojedine odredbe Zakona o privatizaciji, Zakona o mirovinskom, Zakona o socijalnom, Zakona o zdravstvenom, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i još drugi niz odredaba iz drugih Zakona. Vraćaju se ukinuta prava korisnicima tih prava, a mi mi samo kolutamo očima i pitamo se Tko će to platiti?
Odgovor je uvijek isti: mi.

* * * * *
Poništavaju se upisi u zemljišnim knjigama na nekretninama fizičkih i pravnih osoba iz drugih Republika. Krediti koji su dignuti na tim nekretninama prema zakonima pripadaju vlasniku te nekretnine.
Tko će to vratiti?
Naravno, mi.
I tako u nedogled.
Hoće li korisnici tih marifetluka išta vratiti?
Hoće ako budemo inzistirali da Državne institucije rade i primjenjuju Zakone koje je donio Hrvatski sabor. Zato pozivam sve relevantne čimbenike u Republici Hrvatskoj da primjenjuju, a ne da tumače zakone. Jer su Zakoni jasni, a zna se tko ih treba tumačiti.

* * * * *
A evo što o tome vrlo jasno govore rečeni Zakoni
ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA O PITANJIMA SUKCESIJE
Članak 3.
Niže navedeni aneksi utvrđuju uvjete po kojima se rješava materija svakoga od tih aneksa:
Aneks A: Pokretna i nepokretna imovina,
Aneks B: Diplomatska i konzularna imovina,
Aneks C: Financijska aktiva i pasiva (osim onih o kojima je riječ u Dodatku ovome Ugovoru),
Aneks D: Arhivi,
Aneks E: Mirovine,
Aneks F: Ostala prava, interesi i obveze,
Aneks G: Privatna imovina i stečena prava.

* * * * *
ANEX-G
PRIVATNA IMOVINA I STEČENA PRAVA
Članak 1.
Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države slijednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.
Članak 2.
(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države slijednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Članak 3.
Države sljednice poštovat će i zaštititi prava svih fizičkih i pravnih osoba SFRJ na intelektualno vlasništvo, uključujući patente, zaštitne znakove, autorska prava, i druga povezana prava (npr. tantijeme), te će se pridržavati međunarodnih konvencija u tome smislu.

Članak 4.
Države slijednice poduzet će mjere koje mogu zahtijevati opća načela prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u ovome Aneksu, kao što je sklapanje dvostranih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih nadležnih tijela.

Članak 5.
Ništa u gore navedenim odredbama ovoga Aneksa neće dokidati odredbe dvostranih ugovora sklopljenih o istome pitanju između država slijednica koji, na određenim područjima, mogu biti mjerodavni za te države.

Članak 6.
Domaće zakonodavstvo svake države slijednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj.

Članak 7.
Sve fizičke i pravne osobe iz svake države slijednice će, na temelju reciprociteta, imati ista prava pristupa sudovima, upravnim sudištima i tijelima te države i drugih država slijednica u svrhe ostvarivanja zaštite njihovih prava.

Članak 8.
Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva ne diskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država slijednica.

* * * * *
Članak 3.
Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom.
Vlada Republike Hrvatske nastavit će poduzimati potrebne radnje u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja vezano za sredstva koja su predmet raspodjele u skladu s člankom 5. stavkom (1) podstavkom (iii) Aneksa C Ugovora o pitanjima sukcesije.

Članak 4.
Na dan stupanja na snagu ovog Zakona Ugovor o pitanjima sukcesije nije na snazi, ali se u skladu s člankom 12. Ugovora, njegov članak 4. stavak 3., članak 5 Aneksa A, članci 1. te 5.-6. Aneksa B, kao i članak 6 te Dodatak Aneksa C, privremeno primjenjuju od dana potpisivanja Ugovora, te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 406-09/04-01/01
Zagreb, 3. ožujka 2004.

* * * * *
Europo, Europo baš si zločesta natjerala si ovu našu pravdoljubivu vlast da donese Zakon po kojem će odgovarati svi bez izuzetka , dakle donešen je Zakon koji propisuje kaznenu odgovornost za institucije Države kao i ovlaštene i odgovorne osobe u njima. Svaki građanin koji ima pravni osnov da sumnja da je službenik, ljekar, policajac, ili bilo koji zaposleni u institucijama Države počinio kažnjivo dijelo određeno Zakonom može podnijeti kaznenu prijavu po kojem institucija odgovara novčano,a odgovorna osoba zatvorom ili novčano.

ZAKON O ODGOVORNOSTI PRAVNIH OSOBA ZA KAZNENA DJELA
(NN 151/03 stupio na snagu 26.03.2004.god.)

I. OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena djela pravnih osoba.
(2) Pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama.

Temelj odgovornosti pravnih osoba.
Članak 3.
(1) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.
(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonikom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.

Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba
Članak 6.
(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.

* * * * *
Tako je Europska inicijativa, narodna mudrost i poslušnost političara političkih elita ponukanih željom da se održe na vlasti, dovela do ovog Zakona, koji je osudio krivicu sveo je u normalu i pomogao pravici da se vrati na mjesto koje joj pripada.
Recite, tko to tamo miriše*!

Marx je, čini se, zaista bio u pravu kad je tvrdio da će država jednoga lijepog dana, kao dinosaurusi, odumrijeti. A da naša Vlast čini sve da tu Marxovu tezu dokaže, i to na našu štetu, pokazuje činjenica da na svim svjetskim tablicama u kojima se prikazuju negativnosti, naša država drži se čvrsto pri vrhu.
Ovo ćemo odumiranje pokušati prikazati primjerom koji pokazuje da su neke institucije Lijepe naše, blago u Gospodinu, već odumrle. Pozabavimo se, dakle, primjerom.

Slijed događaja faktografski ide ovako:
Zveza Združenja borcev NOV Slovenije kupila je i izgradila, 1960. godine, nekretninu, cca 1750 četvorna metra, od privatne osobe. Na toj nekretnini izgrađeno je odmaralište u Banjolama. Budući da je trebalo urbanizirati cijelo područje, valjalo je dovesti vodu, izgraditi cestu, kanalizaciju i uspostaviti telefonsku vezu. Dom borcem Centinera sudjelovao je u troškovima komunalija i o tome je sastavljena pismena isprava.
Ugovorom o zamjeni prava korištenja zemljišta, Dom borcev Centinera dobio je na korištenje i pravo izgradnje zgrada za svoje odmaralište i onu nekretninu do svoje i to od Općine Pula, Nekretnina se prostire na cca 17.000 četvorna metra, a Općini Pula je dano zamjensko zemljište u Sloveniji za izgradnju odmarališta u istoj kvadraturi i namjeni.
Dom borcev Centinera izgradio je i uredio prostor odmarališta, osnovao poduzeće za turizam Centineru d.o.o.
Dom borcev Centinera sklopio je, kao vlasnik, ugovor s Vladom Republike Hrvatske o prihvatu izbjeglica 1993. godine.
Dom borcev Centinera, kao vlasnik, prodaje 1994. godine svoju firmu, s pripadajućim zemljištem, Gradine inženjeringu d.d. Pula, s Anex-om ugovoru 1996.godine. Gradine daju predujam, preuzimaju nekretninu i, nakon ulaska u posjed, ne žele više isplatiti preostalu cijenu. Dom borcev Centinera, kao vlasnik, pokreće postupak raskida ugovora i pokreće postupak povrata firme Centinera d.o.o.

I tako stigosmo do odumiranja države, dakako po Marxu.
Općina Medulin, ničim izazvana, upisuje se na nekretninu Centinere d.o.o. bez ikakve pravne osnove, a potom slijedi nešto nevjerevatno: Gradine Inžinjering d.d. upisuje se na nekretnine, u vlasništvu Republike Hrvatske, također bez pravnog temelja, budući da su slovili kao korisnici, tj. u najmu, nekretnine.
Općinski sud prihvaća zahtjeve i nezakonito uknjižuje Općinu Medulin na vlasništvo Centinere, a Gradine kao vlasnike državne imovine.
Potom Općina Medulin nudi Gradinama nekretninu koju je prisvojila upisom od Centinere za nekretninu koju su prisvojile Gradine upisom državne imovine, a naš Općinski sud, želeći pridonijeti u odumiranju Države, to provodi. ???
Gradine tako, bez ikakve love, postaje vlasnikom nekretnine Centinere d.o.o., a Općina Medulin se upisuje na Državno zemljište. Koji biz, ha! Vlasnici Dom borcev Centinera tuži Gradine Općinskom sudu u Puli kao i Općinu Medulin. Obavještavaju Državnog odvjetnika, koji pokreće kazneni postupak protiv predsjednika Općinskog suda Pula i predsjednika Općine Medulin. Ali samo pokreće. Zatim tužbom traže raskid prodaje Centinere d.o.o. pred Trgovačkim sudom u Ljubljani, pozivajući se na međunarodne ugovore o uređenju odnosa između Hrvatske i Slovenije.
Općinski sud u Puli donosi Presudu o vraćanju nekretnine Domu borcev Centinere.
Gradine, pak, ne napuštaju nekretninu nego formalno ulažu žalbu koja se ne rješava u Županijskom sudu u Puli, premda ima pet požurnica. Trgovački sud u Ljubljani raskida ugovor o kupoprodaji. Presuda se dostavlja Općinskom sudu. Traži se zabrana nezakonitog devastiranja nekretnine i napuštanja iste.
Normalno?, Hrvatski sud ne reagira.
Obavještava se Ministarstvo zaštite okoliša prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Odsjek inspekcijskog nadzora u Pazinu, radi poduzimanja upravnih mjera.
Ništa.
Država i dalje polako odumire i ne daje ni glasa od sebe.
Pismenim putem se obavještava Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Županijska inspekcija i Državna uprava u Županiji istarskoj, Inspekcijski odsjek Općine Medulin.
I opet ništa.
Čini se da su navedene institucije Republike Hrvatske već odumrle.

Jedini lijek za spas drage nam Države je primjena Zakona, kojima se dičimo u Europi, pa u ovom slučaju primijeniti Zakon o kaznenoj odgovornosti. Naravno ako nam Država još nije potpuno lipsala, to jest odumrla.
Ako prijavu po Zakonu o odgovornosti ne podnesemo, ne ćemo, nažalost, nikad saznati da li odumiruća Država daje znake života i može li se reanimirati?

A evo i zakonske podloge, da ne kažete da lupetam.

ZAKON O ODGOVORNOSTI PRAVNIH OSOBA ZA KAZNENA DJELA
(NN 151/03, stupio na snagu 26.03.2004.god)
I. OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena djela pravnih osoba.
(2) Pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama.

Temelj odgovornosti pravnih osoba
Članak 3.
(1) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.
(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonikom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.

Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba
Članak 6.
(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.

Kao mladić i student čuo sam ovu narodnu zagorsku izreku, koja mi je izgledala kao eho nekih davnih romantičnih vremena, npr. Robin Hooda. Činilo mi se da samo u bajkama, i u nekim obvezno romantičnim vremenima, ima vitezova koji ispravljaju nepravde zlih u korist dobrih, često vrlo naivnih dobričina.
Moja nevjerica je bila plod mladosti i neznanja.
Može li narod izgubiti mudrost u ovim našim veselim tranzicijskim vremenima? Naravno da ne može, ali se mudrost može odgoditi na neko vrijeme. Jer, narod je drugo ime za mudrost i pamet pa makar ga toj pameti i mudrosti prizvali Europski mudraci i duže vremensko razdoblje.
Kako je krivica zauzela, naravno privremeno, mjesto pravice? Neke mudronje ili ti mudre glave mislili su mislili i bogme, smislili modus vivendi pretvorbe društvene imovine u privatno vlasništvo.
Ali ne svima nego samo njima.
Tzv. Markovićev Zakon o poduzećima, (Zakon o društvenom kapitalu nn 84/89 i 49/90 ) je mijenjan u Zakon o pretvorbi u travnju 1991. godine, kojim je društvena imovina procijenjena i pretvorena u vlasničke udjele.
Zakonom o privatizaciji trebalo je omogućiti, svima koji su stvarali i radili u pravo na udio u vlasništvu. I tu negdje uleti ona svinja iz Orwellove Životinjske farme pa nam protumači da na svijetu ima ravnopravnih, ali bogme i ravnopravnijih.
Zato upravo onim ravnopravnim treba to pravo uskratiti, da bi ravnopravniji mogli postati vlasnici svega i svačega, To se može učiniti tako što će se ravnopravnima u radu oduzeti pravo na plodove rada.
Naime, oduzme im se pravo na državljanstvo.
U to zlodoba počinje i Domovinski rat, pa se onima koji su branili domovinu valjda zaboravilo to pravo dati.
Kod razdruživanja se upotrebljava međunarodni standard prava na državljanstvo, pa se svim koji se zateknu na teritoriju Države, a koji imaju privatni odnos sa državom, kako navodi međunarodni propis, daje pravo izjašnjavanja: da li ostaju državljani Države gdje rade i žive ili ne ostaju?
Dakle svi koji su radili živjeli i imali prebivalište i boravište na teritoriji RH imaju pravo na državljanstvo.
Međutim, naša međunarodno priznata država nije to učinila, nego se tražilo pravo prijavljenog prebivališta pet (5) godina unazad, tj. od 1985 godine.
I tako su razni Bosanci, Jugoslavenci, Makedonci, Slovenci i ini ostali bez prava na Domovnicu, a Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, i prava na dionice.
Evo kako se to učinilo zakonima:
ZAKON
o hrvatskom državljanstvu(NN (53/91)
Članak 8.
da je do podnošenja zahtjeva imao prijavljen boravak najmanje pet godina neprekidno na teritoriju Republike Hrvatske;
ZAKON
o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 19/91
ZAKON
o izmjenama i dopunama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (NN 83/92 )
Članak 3.
U članku 5. stavku 1. točki 1. iza riječi: "udruženo" dodaju se riječi: "te raniji i sadašnji kooperanti u poljoprivrednoj proizvodnji", a iza riječi:"radnog staža" briše se točka i zarez i dodaju riječi:"odnosno ugovora o kooperaciji". U stavku 1. iza točke 2. dodaje se točka 2a. koja glasi: "2a. punoljetni državljani Republike Hrvatske pod istim uvjetima kao i zaposleni u dijelu u kojem to nisu ostvarile osobe iz točke 1. i 2. ovoga stavka". Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase: "Vlasništvo nad poduzećem ne mogu steći radnici kojima je radni odnos prestao temeljem Uredbe o radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 55/91). Pravo iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka ostvaruju samo državljani Republike Hrvatske, ukoliko međudržavnim ugovorima nije drugačije utvrđeno."

Nastavak o krivici i njenom ne pravu

Krivicin trijumfalni pohod se nastavlja pravnim bespućima zakonodavne zaigrane nam vlasti pa nastaju u nizu Uredbe, a bogami i Zakoni koji oduzimaju vlasništva i lijevo i desno . Vlast opijena mogućnošću, kaj nam sad moreju kad IMAMO HRVATSKU, provodi navedene Zakone i Uredbe na korist svojih podobnih članova, a daje i nekima za nagradu ponešto samo za iskazivanje bez rezervne podrške . Pa tako se zauzimaju poslovni prostori, hoteli, odmarališta, stanovi zemljišta za kampove, brodovi, vile, zgrade i sve ostalo što se može podvesti pod ove krivicine Zakone i Uredbe, a ima vlasništvo, dakako društveno s pravom korištenja neke firme s područja mrske nam Juge.
Uredbe i Zakoni koji su doneseni dali su pravo onima koji su zauzeli tuđe vlasništvo da na temelju tako «stečenog vlasništva» postanu biznismeni , (kako to lijepo zvuči ), pokreću poslove, dižu kredite, stavljaju nekretnine pod hipoteku kao osiguranje kredita, kupuju na osnovu tih kredita dionice, poduzeća, od fondova ili dioničara i postaju tajkuni itd. Jeli tomu tako ? Nije jer nešto što od početka nije valjan posao protekom vremena ne može postati valjan posao. Znači ako je netko temeljem tuđe nekretnine podigao kredit i uložio ga u nove poslove pa stekao prihode , pa ih ponovo uložio u novi posao i stekao nove prihode nije ih stekao sebi nego toj nekretnini ! To vam je klasični primjer pravnog instituta POSLOVODSTVO BEZ NALOGA determinirano kroz Zakon o obveznim odnosima. Poslovođa bez naloga ima pravo na naknadu za uspješan posao a ne na plodove tog posla jer je ona naprijed navedena nekretnina tuđe vlasništvo poslužila za pokretanje poslova bez dozvole vlasnika koji jedino može temeljem vlasničkih prava sa njom raspolagati. Pa tako naši « tajfuni « ovo je bolji izraz za «tajkune» jer su silinom tajfuna poharali tuđa vlasništva , banke, a kroz sanacije banaka i nas same i tako bez osnova stekli kapital koji se ne može realno uz sve špekulativne mogućnosti tržišta zaraditi za par generacija. Niže navedenim uredbama i Zakonima su izveli zaposjedanje i raspolaganje kao vlasnici nekretnina uz svesrdnu pomoć HFP-a Trgovačkih sudova, Općinskih sudova i banaka, normalno uz blagoslov političkim moćnika koji su i sami sudjelovali u tim operacijama jer bez njih što se vidi po pravnim uradcima navedena gospoda ne bi niti mogla izvoditi pretvorbene bravure.

UREDBU ( NN 39/91, 44/91, 52/91, 5/92 )
o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske

Članak 1.

Zabranjuje se poduzećima i drugim pravnim osobama sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije, Republike Crne Gore, Autonomne pokrajine Vojvodine i Autonomne pokrajine Kosovo, da prijenosom prava raspolaganja, prodajom, drugim pravnim poslom ili aktom internog poslovanja osnovna sredstva svojih poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika bez svojstva pravne osobnosti na teritoriju Republike Hrvatske prenose sa teritorija Republike Hrvatske. Zabrana iz stavka 1. ovog članka odgovarajuće se odnosi i na proizvode i robe jedinica i organizacijskih oblika u stavku 1. ovog članka izuzev njihove maloprodaje i veleprodaje. Poslovne jedinice i drugi organizacijski oblici bez svojstva pravne osobnosti iz stavka 1. ovog članka, mogu se odlukom zaposlenih u jedinici odnosno organizacijskom obliku organizirati kao poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba. Temeljem ove odluke nadležni privredni sud izvršit će upis nastalog poduzeća odnosno odgovarajuće pravne osobe u sudski registar. Odluku u smislu stavka 3. ovog članka može donijeti i Agencija Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj. Zabrana iz stavka 1. ovog članka prestaje u slučaju statusne promjene u poslovnoj ili drugoj organizacijskoj jedinici njezinim organiziranjem u samostalno poduzeće sa statusom pravne osobe, danom upisa u sudski registar.

UREDBU ( NN40/92, 100/93, 102/93, 108/93 )
o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske

Članak 4.

Proizvodi i robe koji se nakon donošenja ove uredbe zateknu na teritoriju Republike Hrvatske koji su u vlasništvu ili na kojima imaju pravo korištenja pravne osobe sa sjedištem u republikama Srbiji i Crnoj Gori prelaze u vlasništvo Republike Hrvatske.
Proizvodi i robe iz stavka 1. ovog članka prenose se u republičke robne rezerve. Vlada Republike Hrvatske ili organ kojeg Vlada ovlasti propisat će način prenošenja proizvoda i roba iz st. 1. ovog članka.

UREDBU ( NN 14/94 )
O ZABRANI RASPOLAGANJA I PREUZIMANJU SREDSTAVA ODREĐENIH PRAVNIH OSOBA NA TERITORIJU REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 3.

Proizvodi i robe koji se zateknu na teritoriju Republike Hrvatske, a koji su u vlasništvu ili na kojima imaju pravo raspolaganja i korištenja pravne osobe sa sjedištem u Republikama Srbiji i Crnoj Gori prelaze u vlasnišlvo Republike Hrvatske. Proizvodi i robe iz stavka 1. ovog članka prenose se u državne robne rezerve. Državno ravnateljstvo za robne rezerve propisat će način prenošenja proizvoda i roba iz stavka 1. ovog članka.

ZAKON (NN 32/94)
o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske

Članak 5.

Sredstvima poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika koja su na temelju Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 40/92., 100/93., 102/93. i 108/93.) postala vlasništvo Republike Hrvatske, raspolaže Hrvatski fond za privatizaciju. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog nadležnog ministarstva donijeti odluku da se sredstva koja su na temelju Uredbe iz stavka 1. ovoga članka postala vlasništvo Republike Hrvatske prenesu na drugu pravnu osobu.

Članak 6.

Hrvatski fond za privatizaciju može sredstvima iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona raspolagati na način:
a) prodati u cijelosti ili djelomično,
b) dati u zakup u cijelosti ili djelomično,
c) osnovati poduzeće ili drugu pravnu osobu u svom vlasništvu.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Zagreb. 24. ožujka 1994.

Najprije razjasnimo razliku između prava i zakona. – Premda oni koji govore o ovome obično brkaju jus i lex, pravo i zakon, ipak ih treba razlikovati. Pravo se sastoji u slobodi da se uradi ili uzdrži, dok zakon naređuje i obvezuje na jedno od toga dvoga. Tako se zakon i pravo razlikuju koliko i obveza i sloboda, koje su u jednoj te istoj stvari nespojive.
Ovih dana neobično često se koristi izraz gruntovnica iliti zemljišnik, zemljišna knjiga. Što je to? Kod nas je to Odjel, dio Općinskog suda u kojem se vodi popis imovine, nekretnina, na području teritorija RH. Avioni i brodovi isto tako, prema zakonu, pripadaju toj kategoriju pa se vode u takvim upisnicima.

Zemljišne knjige su jedne od bitnih pretpostavki u određivanju državnosti i suvereniteta jedne države, jer kroz njih saznajemo granice i prava jedne države na teritorij, a isto tako tko je vlasnik tih nekretnina. Koliko je to važno vidimo da se te knjige vode po posebnom Zakonu o zemljišnim knjigama kao i razrađenom Pravilniku o načinu i unosu promjena u zemljišnim knjigama nosioca prava vlasništva, posjeda, hipoteka, tereta, zaloga itd.
To bi trebale biti knjige koje su uvezane i zapečaćene, kako bi podatci u njima bili vjerodostojni. Svaka nekretnina ima svoju povijest, pa tako i naše nekretnine u Hrvatskoj imaju svoju povijest koja je zapisana od dana kad su nekretnine, i vlasništvo na njima, upisane u popis nekretnina. Kod nas to seže u vrijeme Austrije ili Italije, kao u Istri i Dalmaciji, da ne idemo u još dalju prošlost. Gruntovnica ima Glavnu knjigu, Knjigu položenih isprava i Knjigu evidencije koje zajedno moraju odražavati pravno stanje nekretnine, jer je upravo Nekretnina glavna junakinja ove priče. Vlasnici su nositelji prava te nekretnine.
Kako je u nas stanje gruntovnica?
Odgovorno tvrdim, jedini izrazi su: užas i katastrofa!
Zašto se ovih dana protura teza: "…Europi i ostalim bjelosvjetskim probisvijetima je stalo da se srede zemljišne knjige kako bi nas mogli pokupovati …"
Jeli tomu tako?
Neće biti.
Nama vlasnicima i državljanima Republike Hrvatske stalo je da ovo što nam je ostalo od imovine, tj. Nekretnina, imamo sređeno i da možemo, kao vlasnici, raspolagati s njima, jer je to pravo samo vlasnika.
Nijedna državna vlast to ne može osporiti.
Ova, naša, vlast pokušava – bacajući nam stalno pijesak u oči i plašeći vlasnike čija imovina nije sređena kao i vlasnike čija je imovina oteta i nesređena – da će nam je Nepoznat Netko kupiti.
Kupiti se može samo od vlasnika i njegovom voljom.
Naime, pravo vlasnika je neprikosnoveno.
Dakle, nije točno da za prodaju ili bilo kakvo drugo raspolaganje svojom imovinom trebam pitati demokratsku vlast za dopuštenje? Kaj oni imaju z mojim gruntom?
S nekretninom može raspolagati samo vlasnik. Točka, nema više.
Vlast je tu samo zato da nam uredi, temeljem Zakona, pravno okruženje u zaštiti naših prava iz Ustava i sve to harmonizira sa Europom.
Zašto ova moja tvrdnja stoji? Zato što su se u Hrvatskoj dogodile stvari zbog kojih ćemo, mi obični ljudi, obrati bostan. Stanje vlasništva u zemljišnim knjigama je od 1990. godine doživjelo nasilje bez presedana. Ni jedna država bivše zajedničke države nije učinila ono što su učinili naši vrli poslušnici. Ne administracija, jer nema kolektivne krivnje, nego pojedini referenti, suci i predsjednici Općinskih sudova. Od onog Zagrebačkog do posljednjeg Općinskog suda koji su učinili kriminal bez presedana i to na zahtjev političkih moćnika.
Gospoda referenti i suci, uz blagoslov predsjednika Općinskih sudova, pouzdano su, valjda za sitnu lovu i po nalogu Onih, vlasništva u zemljišnim knjigama mijenjali mimo odredaba Zakona o zemljišnim knjigama. Kad su upisali nove vlasnike Oni su u bankama dizali naše novce, kao u samoposluzi, i kupovali naše dionice, stanove itd (vidi post ALI BABA i 200 HAJDUKA), a nekretnine su služile za osiguranje kredita. Dakle, banke su morale, prije nego što su izdašno kreditirale tu braću i sestre, provjeriti način stjecanja vlasništva. Banke od nas, malih miševa, to traže, pa ako želimo kredit moramo dokazivati i tko nam je otac, a, zna se, ovi o kojima pišem samo su trebali donijeti bilo kakav papir da je imovina njihova. Pa kad im je krenulo, našlo se tu bezbroj potvrda, naravno bez pokrića. Sudovi, bez pravnih osnova, upisuju vlasništvo na nekretninama, banke bez provjere daju kredite, a mili nam i podobni građani, odnosno oni, kupuju li… kupuju.

Sad tko je i na koji način kršio Zakone? Jedan primjer.

Agencija za privatizaciju, prethodnica HFP-a, kao i HFP, osnivale su ili davale suglasnost za osnivanje novih poduzeća u prostorima firmi bivših republika. Kao da bi olfo sačuvali radna mjesta. Potom se izvrši lažna procjena nekretnine, normalno na manju vrijednost, a onda se takvu nekretninu unese u temeljni kapital novoosnovane firme.Trgovački sud ne traži osnovu stjecanja vlasništva na nekretnini, a to je prva greška.
Općinski sud tada zaprima zahtjev za upis, te novoosnovane firme, u zemljišne knjige na nekretninu koja je, temeljem procijenjene vrijednosti vještaka i rješenja o osnivanju firme od Trgovačkog suda, osnova za upis i pravovaljani dokument. A to nije pravovaljani dokument, jer nema volje vlasnika, kao ni zakonskih osnova iz Zakona o zemljišnim knjigama da bi se mogao netko upisati u gruntovnicu iliti zemljišne knjige na ovaj način, ali je i to redovno - druga greška.
Tko je to mogao svjesno napraviti? Samo ljudi iz gruntovnice i to na nečiju naredbu da se tako imovina vlasnika iz drugih Republika, negdašnje zajedničke države, depersonalizira. Nezakonito? Naravno, jer je to i namjera ovih radnji.
Navodio sam u prošlim tekstovima da je Hrvatska potpisala Međunarodne ugovore, bilateralne i multilateralne, vezane za rješenja imovine kod razdruživanja. Ti su ugovori ratificirani, a na snazi su od 1996. i 2004. godine.

KOJA CRNA DIGITALNA GRUNTOVNICA?
Koje podatke ćemo moći dobiti iz digitalne gruntovnice? One frizirane, lažne, koji su nastali temeljem najprije donesenih, a zatim poništenih Zakona i Uredbi. A takve gruntovnice imaju upisane lažne vlasnike?
Gruntovnica, kao matična knjiga vlasništva, u pravnoj bi državi trebala i morala imati točne, prave podatke, jer je to osnova za povjerenje građana, investitora i stranih ulagača u poslove.
Povjerenje u Državu postoji samo ako se sama Država pridržava onih pravnih normi koje je sama propisala.
Osnovno što se mora napraviti prije puštanja u rad digitalne gruntovnice je provjera točnosti podataka, kao i poništenje, temeljem navedenih Zakona, svih onih nezakonitih upisa.
Postavlja se pitanje: mogu li ispraviti ovo krivu gruntovnu Drinu oni koji su je iskrivili? Naravno da mogu i moraju! Samo ih treba obvezati da u određenom roku isprave sve greške. U protivnom, protiv njih bit će pokrenut kazneni postupak, što Zakon dobro definira člankom o kaznenoj odgovornosti. Poništenje bi se već moralo provoditi, jer je Zakon koji poništava rečene nezakonitosti stupio na snagu 3. lipnja 2004. godine, evo za koji dan bit će puna godina dana. Ministarstvo pravosuđa zaduženo je za provođenje. A oni bi, pak, promovirali digitalnu gruntovnicu s netočnim podatcima. Kaj god.
Navedeni Zakon kaže da "svaki navodni prijenos prava izvršen nakon 31. 12. 1990. godine smatra se ništav…." Što znači da nije proizveo pravne posljedice.
Što predlažem?
Ništa epohalno. Valja samo slijediti putove onih kredita pojedincima ili firmama kojima je, kao osiguranje kredita, poslužila je imovina koja podliježe rečenom zakonu. Jer banke moraju imati evidenciju kredita; tko je dobio kredit; na osnovu kojih programa; što je dano za osiguranje kredita i jesu li krediti izvršeni prema projektu? I opet: ?!
Vrlo lako, zar ne? Za te mućkaroše i prevarante imam razrađen mehanizam, temeljem donesenih Zakona, kojim se sve ovo može riješiti bezbolno, dakako bezbolno za sve nas koji u tome nismo sudjelovali.
Možda će neki mudronja pokušati ovo negirati pričom o zastari? Nema šanse, jer zastare, naime, nema. Mudronje jedino neće da provedu Zakone. Neće, a i ne znaju.
Ima ih koji znaju, mogu i hoće. Koji još nisu lobotomirani. Koji ne pate od amnezije, a amnezija je, u ovom slučaju, samo drugo ime za strah.
Zato valja reći: dok smo mi, pomalo u transu, sanjali Lijepu našu, oni su naš san iskoristili i stvorili Lijepu svoju.
Prisjetimo se samo što su bili 1990. godine i čime su startali u privatizaciju.

ZAKON
o načinu i uvjetima podmirivanja obveza po kreditima međunarodnih financijskih organizacija odobrenim korisnicima iz Republike Hrvatske
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama.".
Klasa: 441-03/93-01/12
Zagreb, 10. studenoga 1993.
Hrvatska narodna banka je samostalna i neovisna u okviru Ustava i zakona u cjelokupnosti poslova iz svoje nadležnosti, što se osobito očituje u:
- utvrđivanju i provođenju monetarne i devizne politike,
- držanju i upravljanju s međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske,
- izdavanju novčanica i kovanog novca,
- izdavanju i oduzimanju odobrenja za rad banaka, nadziranju poslovanja banaka i donošenju pod zakonskih propisa kojima se regulira bankarsko poslovanje,
- vođenju računa banaka i obavljanju platnog prometa po tim računima, davanju kredita bankama i primanju u depozit sredstava banaka,
- reguliranju, unapređenju i nadziranju platnog sustava,
- obavljanju zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku,
- donošenju pod zakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti,
- obavljanju ostalih, zakonom utvrđenih poslova.

Reći ćete, zakon kao zakon. Ali baš i nije tako. Ovaj zakon je, naime, vrlo grabežljiva osnova za zorni prikaz drskosti, protuustavnosti, nezakonitosti i još mnogo toga što su nam činili oni koji su prisvojili i posvojili Hrvatsku tijekom proteklih vremena.
Prisjetite se: rat je još trajao.

Donošenjem ovog Zakona, Vlada RH, Hrvatska narodna banka, kao što je očito iz navedenih ovlasti, potom Hrvatski sabor, zakonodavno tijelo koje je donijelo Zakon, te poslovne banke i HFP jednostavno su nas riješile briga oko naših Zakonom stečenih vlasničkih prava iz rada, kao i vlasničkih stečenih prava naših roditelja.

Nakon pretvorbe poslovnih banaka u dionička društva temeljem ZTD-a, depoziti i novčana sredstva osnivača pretvorena su u dionice i dodijeljene firmama u kojima smo radili mi, građani RH. Prema visini uloženih depozita, dakako.
Taj je Zakon predvidio da se krediti i pozajmice - koje su firme podigli tijekom 1988. do 1993. godine - u vrijeme donošenja ovog Zakona revaloriziraju za visinu devalvacije i gubitka banaka u tom razdoblju, zbog ratnih događanja, kao i izdavanja menadžerskih kredita u Lijepoj našoj.
Rat je još trajao.

Sad to malo pojasnimo.
Revalorizacija znači retroaktivno uvećanje glavnice kredita ili pozajmice.
To nije istina, pa toga nema nigdje, kao da čujem glas nekog začuđenka.
Ima, ima, mili moj. Ovdje, u Hrvatskoj. To je naš originalni izum, kojim ćemo biti opljačkani od menadžmenta poslovnih banaka, temeljem Zakona koje je donijela Vlada na prijedlog Hrvatske narodne banke u polupredsjedničkom sustavu, dok rat još, naravno, traje.

Sad ovaj postupak teče ovako: uvećali smo glavnice kredita (unazad) retroaktivno. Banke kažu firmama: imali ste glavnicu 100 jedinica 1988. godine i otplatili ste dio glavnice i kamata, ali po ovom Zakonu vi nama za (uvećanje) revalorizaciju kredita, zbog devalvacije itd., dugujete 180 jedinica bez obzira na dio koju ste otplatili i isplatili.

Da bismo mi ovu situaciju nekako riješili, mi smo Banka pa nećemo valjda sebe uništiti, nego ćemo vama one dionice koje su vaše, ali su kod nas pospremljene kao depoziti, pretvoriti u revalorizirani dio kredita, a onaj ostatak duga, po glavnici, e to ćemo vam kroz kamate uzeti. Eto, to je prva pljačka, a rat još traje traje.

Kad smo vam ovako sve maznuli, a vi ništa ne kužite jer je rat, vi više nemate ni za kruh, a kamoli za otkup dionica. Zato ćemo, putem HFP, raskinuti ugovore o otkupu vaših dionica i uzeti te dionice za ostatak duga po glavnici onog kredita.
Zaboga, kojeg?
Ma znaš onog kojem smo vam povisili dug, pa smo vam uzeli dionice iz depozita da bismo mi postali vlasnici dionica. A sad ćemo vam uzeti i ove dionice, koje niste otplaćivali po povoljnim uvjetima. S njima ćemo otplatiti i kamate, i ukinuti firmu i sva radna mjesta, jer smo mi sad zakonski vlasnici, budući da smo sve radili po Zakonu.
Bila je to pljačka druga, a rat još traje.

Potom se Banke zadužuju u inozemstvu, tražeći kredite za svoje vlasnike, i tako kreću u neolimpijsku utrku: tko će brže, tko će više.
Tako nastaju razni Tutli i Mutli!
Vlasnici se ponašaju kao pijani milijarderi. A zašto i ne bi kad nisu ništa radili, a uletjelo im kao dar sa neba!
Kupuju se stanovi i kuće u Londonu, Parizu, Americi; tu su Sejšeli itd; brodovi, zrakoplovi, helikopteri…
Hrvatska pretvorbena elita, od naših prava, naše imovine i naših novaca, uživa kao u sapunicama. A, ne zaboravimo, rat još traje.
Dižu se krediti i za kupnju dionica novih poduzeća. Potom i ta poduzeća propadaju.
A banke, propadaju li banke?
O, ne…, pa one su same sebi i svojim novim vlasnicima svrhom!
Sanirat ćemo mi njih!
I tako nam nekoliko puta Vlada donosi Zakon o sanaciji.
A tko snosi sanaciju, tatice?
Pa svi mi, sine. Od nas se uzima lovica, mi punimo proračun, a u tom proračunu je ukalkulirana sanacija banaka. Sanacija se provodi pod patronatom Hrvatske narodna banke i Vlade RH. Zna se.
Bila bi to pljačka treća, a rat još traje.

Mi ne dobijamo ni plaće za izvršeni rad, a za sanaciju banaka izdvaja se oko 65 milijardi KN.
A što će banke sad kad su sanirane?
Ah, imaju naši tajkuni još želja i nastavljaju svoje novčane pijanke!
Banke su im neka vrst samoposluga za kredite. Molim te, dodaj mi onu milijardu maraka s police!
Za građane, koji su sanirali banke, jasno, Banke nemaju ni za plaće, a kamoli za kredite.
I to sve na temelju samo jednog Zakona.
Onda, logično, dolazi do prodaje tako saniranih banaka. One se prodaju po cijeni od 10 % sanirane vrijednosti, dakle za svega 6,5 milijardi milih nam i željkovanih kuna.
Međutim, hajde da kažem i to, mi nikad nismo saznali jesu li barem ta sredstva uplaćena i od koga.
E, to se krije kao što zmija krije noge.
To su kupili neki fondovi za koje se ne pita ni čiji su, ni tko su im vlasnici.
Naši su građani ta sredstva od sanacije banaka plasirali u strane banke i iz njih kupili naše banke na osnovu svih ovih malverzacija.
Ma nemoj.
Da, da, banke nisu u stranom vlasništvu, nego u vlasništvu naših ljudi. Stranci su samo paravan.
Recite mi da nije istina!

Postavljate mi pitanje zašto me ne komentiraju?
Nije to važno. Važno je da se čita, jer svi mi pišemo da bi nas čitali. Jedan čitač je dragocjenost, a dvoje su dvije dragocjenosti. Ako ih je više, e onda je to pravo blago!
Ne pišem o prošlom vremenu, nisam ekonomist da analiziram prošlost, pišem samo o budućnosti.
A budućnost nam, evo, zbog neoprezne prošlosti i lijene sadašnjosti, sve nestrpljivije zvoni na vratima.
Zašto sam u to uvjeren? Zato što drukčije ne može. Možemo se pjeniti kao neki dobar šampon, ako takvih uopće ima, možemo tražiti izlaz u otezanju primjene donesenog Zakona temeljem Međunarodnog sporazuma, ali taj se Sporazum mora provesti.
I to je to.
Zakoni zahtijevaju vraćanje na stanje 31.12. 1990. godine. I tu nema rasprave.
Opet zašto?
Pa valjda zato što smo 1990. godine donijeli Zakone na osnovu kojih nas danas boli glava, a sad je donesen Zakon koji kaže da se Glavobolni zakoni poništavaju, pa je radni i neradni narod ove države dužan, ni kriv ni dužan, kolektivno vratiti ono što su pojedinci uzeli i prisvojili. U žargonu: čopili, jamnuli itd.
Kao što ćemo morati vratiti nogometnu loptu na centar, kad je, recimo, riječ o KUĆI HRVATSKOGA NOGOMETA.
Jer Kuća hrvatskog nogometa je u stopostotnom vlasništvu GENEX-a iz Beograda.
A evo kratke povijesti te raskošne nogometne kuće u Rusanovoj 13:
GENEX je tu kuću u Rusanovoj 13 kupio, temeljem pravovaljanog ugovora, 1978. godine. GENEX je platio kuću, platio odgovarajuće poreze i uknjižio se u gruntovnici kao vlasnik.
Poslije, 1991. godine, poduzeće "Aspekt", iz Zagreba, samo njemu i gruntovnici znanim dokumentima, upisuje se u gruntovnicu, pazi sad, kao izvan-knjižni vlasnik. Potom, ničim izazvana, ta firma prenosi "svoje pravo" na nekretninu bez naknade. I to INI, s potpunom odgovornošću, Vukovarska 78.
INA, gle čuda neviđenoga!, ne unosi nekretninu u temeljni kapital, nego je prenosi u gruntovnici na INA turizam d.o.o., Savska 41. I to 1998. godine.
Ako slijedimo dalje put te nekretnine, vidjet ćemo da INA turizam d.o.o., temeljem ugovora o unosu stvari? (tako piše u gruntovnici), prenosi vlasništvo, bez znanja vlasnika, Države, tj. Nadzornog odbora, na privatnu firmu Hostin d.o.o. koja je, navodno, prodaje Hrvatskom nogometnom savezu.
Sad to lijepo raščlanimo.
1. "Aspekt" se nije mogao upisati, temeljem Zakona o zemljišnim knjigama, na tu nekretninu, zgrada u Rusanovoj 13 s dvorištem, jer je nije stekao na zakonit način.
2. INA nije mogla primiti "poklon" nekretninu, a da nije o tome donijela odluku i unijela je u temeljni kapital kao osnovno sredstvo.
3. INA nije je mogla dalje prodavati nekretninu bez znanja vlasnika, Države, i bez odluke o umanjenju temeljnog kapitala.
4. Hrvatski nogometni savez morao je provjeriti povijesni izvadak kad je od GENEX-a obaviješten da traži zgradu po Zakonu O normalizaciji odnosa između RH i SRJ, iz 1996. godine (NN, Međunarodni ugovori 10/96). HNS, premda je znao da je nekretnina u tuđem vlasništvu, dakle GENEX-ova, ulaže popriličnu lovu da Kuću uredi i svečano je otvori, u nazočnosti svjetske nogometne elite.
Sad tu Kuću mora napustiti ili je kupiti od zakonitog vlasnika, GENEX-a, jer, recimo, oni iz GENEX-a mogu doći i na kući ugraditi svoj veliki logo: GENEX, ispod kojega bi pisalo – KUĆA HRVATSKOGA NOGOMETA!
Svi ovi podatci mogu se provjeriti u Gruntovnici Grada Zagreba.
Valja još reći da je GENEX uredno obavijestio Vladu Republike Hrvatske, Grad Zagreb i Nogometni savez Hrvatske o svojim pravima. Faks je upućen na te adrese, a na ruke gospodina potpredsjednika Vlade, Slavka Linića, gospodina gradonačelnika Grada Zagreba, Milana Bandića, i gospodina predsjednika Nogometnog saveza Hrvatske, Vlatka Markovića. Svoj trojici je upućen isti faks koji glasi:
Ovim putem Vas obaveštavamo da smo otpočeli postupak povratka imovine u naš posed na području Rep. Hrvatske.
Zgrada u kojoj se Vi nalazite Rusanova br. 13 je vlasništvo kompanije Generalexport Beograd. Budući da istom bespravno raspolažete izvršena je devastacija, tražimo da nam se šteta nadoknadi.
Obaveštavamo sve relevantne o bespravnom zaposedanju naše nekretnine.

Naravno, samo je Milan Bandić odgovorio na ovu kratku poruku. Otpisao je naslovniku da to, nažalost, nije u njegovoj kompetenciji.
Linić i Marković su se, gospodski?, oglušili na poruku.
I, eno ih, još šute.