ARHITEKTI POTEMKINOVIH PROJEKATA
Tko su samozvanci u HHO, koji se tako predstavljaju u ime međunarodnih nevladinih organizacija za zaštitu ljudskih prava? Arhitekti i graditelji glasovitih Potemkinovih projekata?
Vjerovali ili ne, sve prisutni i medijski praćeni razni puhovski, pađeni, miljevići, malovići i drugi aktivisti-samozvanci koji si daju za pravo da sebe nazivaju i predstavljaju kao HHO. Sve su to uvaženi profesori, pravnici, odvjetnici i ini intelektualci-samozvanci koji, ničim izazvani - svjesno ili nesvjesno, svejedno - daju sebi za pravo da temeljem pozivanja na udrugu koje nisu članovi dobijaju novac i troše ga na zaštitu selektivno odabranih povrijeđenih ljudskih prava, kako bi tako pokazali formu. Sadržaj za njih nije bitan, bitan je efekt. Referati, izlaganja, zbornik radova, statistike raznih vrsta... i to sve da bi se mogao dobiti novac od Međunarodnog Helsinškog odbora, kako bi se mogli nastaviti igrati demokracije i intelektualnih igara bez granica. Međutim, sve je to farsa. Koja bi pravno uređena država to dopustila? Lažno predstavljanje i djelovanje u ime zaštite ljudskih prava ne idu zajedno, ali kod nas je sve moguće (što bi rekao Učo u sjajnoj Brešanovoj drami Predstava Hamleta...) pa i djelovanje „udruga“ koje nisu registrirane po zakonima RH. A koje dobijaju i troše novac od Republike Hrvatske kao udruga koje nisu članovi; sazivaju okrugle stolove - kao udruga; oglašavaju se kao zaštitnici ljudskih prava - kao udruga; varaju i predsjednike lažnim predstavljanjem - kao udruga... Kakav apsurd! Svaka bi država povukla zakonske mjere, pokrenula istragu i, naravno prema zakonskim aktima, osudila takvo djelovanje. Trošenje novca za djelovanje nelegalne udruge, koja je, nota bene, financirana od međunarodnih udruga uvijek je pod povećalom Države. Osim HHO-a koji je iznad Ustava, Zakona i morala, jer članovi, intelektualci-samozvanci, samo su kulisa koja treba vlasti da bismo svijetu pokazali da i mi HHO za trku imamo. Zakonito organiziran i prema Zakonu o udrugama (nn. br. 70/97 i 106/97, te Odluke i rješenja Ustavnog suda od 3. veljače 2000. godine) osnovan je HHO. Predsjednik Udruge, dr. Natko Kovačević, kao i svi članovi, onemogućeni su u svom radu od nelegalnih samozvanaca nezakonitog HHO-a, uz podršku «demokratskih« institucija države. Pamet kao da je zastala na ovim prostorima. A logika kao da je dobila morsku bolest pa se vrti u logičkom kružnom trokutu. Kako objasniti ponašanje Države? Državno odvjetništvo daje naputak da se ne provode međunarodni ugovori svojim, kako Sanader voli reći, supsidijarnim, županijskim državnim odvjetništvima. HHO koji nema legitimitet, jer nije osnovan po zakonu, zastupa i zalaže se za poštovanje ljudska prava koja su dio međunarodnog poretka preuzeta u nacionalna zakonodavstva. Pritom svoje vlastito zakonodavstvo ne priznaje, budući da nisu ni registrirani po hrvatskim zakonima. Legalni HHO koji je osnovan u skladu s pozitivnim propisima nema pravo građanstva jer ga bojkotiraju i mediji i institucije. Luda kuća. Pozovimo psihijatre da nas promatraju, ali neka krenu od samozvanaca i zaštitinika samozvanaca. Za nas obične građane dijagnoza je jasna cronika depresiva i izumiranju u ljepoti jer nam to poručuju sa svih domjenaka. Kako izgleda dijelovanje samozvanaca? Impresivno dakako. Sazovu okrugli stol, recimo, na temu zaštite ljudskih prava, prevare predsjednika Države, uz pomoć njegovog okruženja, savjetnika dakako, i pozovu ga na okrugli stol jer je tema značajna za građane RH. Predsjednik Države ni kriv ni dužan, ali kad sazna za prjevaru vjerovatno će biti tužan da ga stalno lažu i varaju u ime njegovih birača, održi nadahnut govor i da podršku građanima koji su diskriminirani i zakinuti u svojim pravima. Referatdžije, iz kruga samozvanaca, profesionalno su napisali referate po točkama kao pravi profesori, Suci koji sudjeluju u diskusiji daju legitimitet samozvancima. Naravno, suci teže umjetničkom dojmu svojih izlaganja bez argumenata. Gosti i zainteresirani građani pokušavaju konstruktivno dati, pozivajući se na zakone i Ustav, prijedlog za rješenje problema građana - koja su Zakonima riješeni. Samo treba zakone primjeniti. Ali uzalud. Nećeš ti, majci, nama tako! Pa kako bi samozvanci nastavili svoje mlaćenje prazne slame, ako ne bi bilo nastavka priče? Njima samo projekti donose novce, pa ako se riješi problem tko će smišljati novi projekt da bi se dobili novi novci za njihova nova isprazna tamburanja. Ma to su Potemkinovi projekti! Tako samozvanci-intelektualci zakljućuju da je potrebno osnovati agenciju ili agencije koje će, valjda osnovati nove agencije, a ove pak nove... U kojima će sjediti, tko? Pa naravno, oni koji su predložili agencije ili njihovi klonovi, kao da Državna uprava nije glomazna, pa joj neophodna još neka posebna agencija koja će uspjeti riješiti sve ono što do sada nisu znale riješiti. Kakvo logičko veselje! A kako je bilo na posljednjem takvom savjetovanju, na kojem sam i sam sudjelovao, pokušat ću sutra opisati. |
USTAV JE BIBLIJA SVAKE DRŽAVE
Dakle, evo što kaže državna Svetinja – Ustav!
Članak 5. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Članak 19. Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Članak 20. Tko se ogriješi o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom. Članak 26. Svi su građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Članak 48. Jamči se pravo vlasništva. Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru. Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom. Jamči se pravo nasljeđivanja. DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO Članak 125. Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona. Članak 141. Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava. Ovako zbori Ustav. A što su nam od ovih Ustavnih načela učinili naši mili sabornici? Dakako ,uz nesebičnu pomoć Ustavnog suda, kojemu je, pak, jedina obveza zaštita i tumačenje Ustava. Donesene Uredbe o zabrani prava raspolaganja, od 1991. - 1994. godine, zajedno sa Zakonom o zabrani prava raspolaganja su suspendirali Ustav i Ustavne odredbe i inaugurirali nezakonitu praksu odobrenu upravo od onih kojima je ustavna dužnost da štite, poštuju i provode slovo Ustava. Tako, na primjer, Ustavni sud daje tumačenja da je RH u ratnom stanju i da je opravdano suspendirati pravo vlasnika da raspolaže svojom imovinom (doduše, rat nije nikad službeno objavljen, a to sam već objasnio u ranijim postovima). Državna odvjetništva ne procesuiraju prekršitelje Zakona koji su sudjelovali u nezakonitom prijenosu vlasništva nekretnina s pravog vlasnika na lažnog vlasnika, odnosno s pravnog vlasnika na nepravnog vlasnika, odnosno ustavnog vlasnika na neustavnog vlasnika. Evo, nastojao sam biti što jasniji. Trgovački sudovi su unosili u temeljni kapital procijenjene vrijednosti nekretnina novoosnovanih poduzeća bez provjere kako su te nekretnine stjecane. Općinski sudovi-gruntovnice vršili su upise, odnosno promjenu prava vlasništva na nekretninama, suprotno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, i izdavali ZK izvatke na koje su banke bez provjere o vjerodostojnosti ZK izvatka takvim novoupisanim vlasnicima davali kredite uz ono “bi ih lijepe prosil da mi veliju koliko im treba novčeka, gosponček …” ma, kao da ih vidim i čujem kako se servilno ulaguju lažnim vlasnicima. “Prođe vrijeme dođe rok eto vraga skok na skok”, kaže jedna dječja pjesmica. A, bogme, i međunarodni čimbenici kao da su proćitali tu pjesmicu, pa donesoše rezolucije koje se počeše primijenjivati, stidljivo dakako, ali žilavo i uporno. Pa se tako donese 1996. godine Zakon o normalizaciji između SRJ I RH (vidi prethodne postove), pa se poništiše Uredbe, a i onaj Zakon iz 1994. godine. Donese, tako, Hrvatski sabor Zakon o potvrđivanju međunarodnog ugovora sa Slovenijom 1999. godine (nn 15/99) o uređenju imovinskih odnosa u kojem se tvrdi da slovenske fizičke i pravne osobe nisu nikad prestali biti vlasnici svojih pokretnina i nekretnina. Vlada RH donese 2000. godine Odluku o izuzimanju od zabrane prava raspolaganja: “Izuzimaju se od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 36/91) na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj." Branitelji Ustava i Ustavnih odredbi, svi odreda kako ih je Ustav apostrofirao, a koje uredno navedoh u početku teksta, potrudiše se i uskladiše s ostalim Republikama negdašnje SFRJ, danas samostalnim pravnim subjektima, ugovor o sukcesiji kojim vratiše sve na početak, na 31. je li, prosinca 1990.godinu. Što sad reći? Ništa. Ili pak pokušati sažeti što bi dalo učiniti kroz primjenu Ustava i Zakona. Pa bi taj sažetak izgledao ovako: 1. Imovina i stečena prava kao imovinska prava su vlasništvo i ne mogu se otuđiti niti prenijeti bez volje vlasnika. – Ako se to ipak desi onda je to u suprotnosti sa Ustavom i Zakonima i ništavo je od tog trenutka. Dan D je je proglašen 31. XII. 1990. godine nakon kojeg se sve radnje poništavaju, kao i pravne posljedice jer, zapravo, nisu ni nastale. 2. Kako razmatrati pravnu aktivnost Ustavom i Zakonima određenih institucija koje oblikuju pravni okvir Države? – Samo kao svjesno i namjerno stvaranje pravne nesigurnosti, a korištenje Uredbi i Zakona za bespravno bogaćenje pojedinaca i izigravanje međunarodnih uzusa na štetu imovine i građana RH što potvrđuje ANEX- G. 3. Odgovornost je svih u procesu donošenja Uredbi i Zakona, kao i njihovih provedbi, a bormeč, i tumačenja. 4. To bi se moglo riješiti rezolutnom akcijom vlasnika, koji bi trebali podnijeti kaznene prijave i odštetne zahtjeva protiv počinitelja. A počinitelji su pravne osobe institucije Države i njihovi odgovorni i ovlašteni pojedinci. Bez ovih poteza ova se situacija neće riješiti. Tulike za denes. Lepo pozdravleni. |
STAMBENA REFORMA U HRVATA
Hajdemo danas drito u glavu.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav… Članak 6. Domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj. Članak 8. Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva nediskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država sljednica. Članak 3. Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom. Vlada Republike Hrvatske nastavit će poduzimati potrebne radnje u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja vezano za sredstva koja su predmet raspodjele u skladu s člankom 5. stavkom (1) podstavkom (iii) Aneksa C Ugovora o pitanjima sukcesije. Zašto se ne primjenjuje Zakon o sukcesiji? Zašto se donose naputci o neprovođenju donešenog zakona? Koga pogađaju donešeni Zakoni? Krenimo redom. Hrvatski sabor, zakonodavno tijelo Republike Hrvatske, ratificirao je međunarodni ugovor o sukcesiji i donio zakon. U svom članstvu službeničkom, a dakako i u dužnosničkom, ima ljudi koji su okupirali tuđu imovinu i otkupili stanove kao stanarska prava bivših stanara, kojima je to pravo oduzeto ili oteto izbacivanjem iz stanova. Jesu li oni za primjenu zakona o sukcesiji Anex-G? Normalno da nisu. Vlada Republike Hrvatske koja je sa svojim službama, uredima kao i ministarstvima oblikovala i dogovarala uvjete ugovora o sukcesiji ima masu službenika i dužnosnika koji su, milošću političke podobnosti i zasluga za našu stvar, dobili tuđa prava koja su koristili kao svoja, pa su tako otkupili stanove, upisali se na odmarališta, poslovne prostore, kupili vile, jahte i sve što uz političku poziciju ide, a da ni za bicikl nisu imali 1990. godine, jer su koliko nas sjećanje ne vara, došli svojim demokratskim trijumfalnim korakom 30. svibnja 1990. godine u Hrvatski sabor. Jesu li oni za primjenu zakona i Anex-a G? Nisu. Ministarstva u RH i njihovi zaposlenici, njih nezanemariv broj, useljeni su u stanove onih koji su morali napustiti njihovi stanari sa stanarskim pravom. Jesu li oni za provođenje zakona i Anex-a G? Normalno, nisu. Novi vlasnici poduzeća i poslovnih prostora firmi iz drugih republika, koje su zaposjeli bez ikakvoga prava, i na njih se tako bespravno upisali - kao što su: Energopetrolove pumpe, Hotel Osmine Slano, odmaralište Valdalliso Rovinj, hotel Rovinj u Rovinju, odmarališta u Biogradu na moru, Duće Omiš, Rašica Dubrovnik, Miramare Crikvenica, Villa Mira Crikvenica, Odmaralište RO Lepenka u Lošinju, Zenčišće Hvar, vila Vojvodina u Lovranu... - normalno da nisu za provedbu hrvatskih zakona. A jesmo li mi, izvan vladajućih struktura, mogli zauzeti ove stanove i nekretnine? Normalno da nismo jer mi nismo oni! Pa neka onda vrate ono što su oteli i neka nas ostave na miru. Ne želimo biti taoci, kako oni to sad lijepo kažu, jednog čovjeka. Ja ne želim biti ničiji talacc i ne želim da me se trpa u koš sa svima onim koji su protiv provođenja zakona koje su donijeli i u naše ime. Pritom se zakljinjući Europama, jer da su upravo oni ti koji će poštovati zakone, te nas tako privesti u lijepu Europu. Bojim se da s obzirom na njihov strah - da im se ne dogodi stara židovska kletva: dabogda imao, pa nemao - da nas oni u zaštiti svojih interesa ne odvedu u lijepu... E, vidite sve stanove će morati vratiti stanarima koji su u njima stanovali do 31. XII. 1990. godine, jer su, naime, u drugim republikama to već učinili. Vratit će prava na dionice, onima koje su tako bezdušno opljačkali temeljem zakona koje su donosili, a sad ih poništili. Moraju vratiti kuće na koje su se upisali, kao i na poslovne prostore koje su koristili u bespravnom bogaćenju i pljački svih nas od 90-tih do danas, pokazujući, i nama i našoj djeci, svoju sposobnost, a naše neznanje i nemoć. Jesu li u strahu? Normalno da jesu i normalno je da se boje i traže mogućnosti kako ispraviti bezbolno svoju krivu bespravnu Savu. Baš me zanima kad je i kako nastala ona mudra narodna izreka: oteto- prokleto Europski sud u Strasburu donio je stajalište o pitanju stanarskog prava i uveo ga o imovinsko pravo na način, da je imalac stanarskog prava vlasnik tog prava i to pravo je izjednačeno sa vlasništvom koje se ne može oduzeti niti zastarjeti. Pa tko voli nek izvoli. Poručio bih svima, i to kao neutralan promatrač događaja: Europa će zahtijevati provođenje svih međunarodnih standarda, pa tako i ovoga zakona. Naravno, Europa će zahtijevati i od službenika, profesionalaca u državnoj upravi, da ne provode one političke naputke koji štite pojedinačne interese. Ti će službenici morati primijenjivati zakone, dakako u okviru pravnih načela i hrvatskih zakona, jer su samo za to i plaćeni. Valja nam svima imati pred sobom sliku sutkinje Domić, s Brača, koja je bračkom tuđom imovinom plesala samo jedno ljeto. Naravno, ona će nastaviti ples, ali na nekom drugom, prilično čuvanom mjestu. |
PLOVI BARKA, DUBOKO JE MORE
Sunce je svijetao obraz istine, a tama je njezino naličje... I rijeke plove slušajući zakon istine, tako kaže indijski mudrac, nije važno koji. Važno je da njen sadržaj daje smisao koji nam treba u ovom trenutku.
Zašto se kod nas istina krije? Zašto je laž draža od istine? Što se želi skriti? Zašto Boro Gotovina prijeti: Otkrit ću istinu i licemjere u politici, dost mi ih je... Kad bi se kod nas slušao zakon istine, kao što kaže indijski mudrac, onda bi istina imala njezino naličje. Bila bi, naime, samo tama. Zašto trpimo tu tamu, neistinu? Jesmo li mi Hrvati kukavice i ništ koristi ljudi? Ne, nismo, imamo za to i bezbroj dokaza: Domovinski rat; hvale nas kao dobre radnike u Europama; imamo svjetskog prvaka u informatici; imamo Radmana svijetski um, i druge umove; imamo Ivaniševića, "vatrene", "plamene"... pa što je to u nama kad dopuštamo da nas bediraju "političari" svojim palamuđenjem? Je li to sindrom malih naroda i njihovog odnosa prema vlasti, pa makar i njihovom voljom izabranom? Vlast je vlast, pa makar i od svog naroda izabrana, ona nije ništa drugo do uvijek i opet - samo vlast. Što ta vlast radi? Bila desna, lijeva ili srednja uvijek se bori za sebe i svoje, ma kako se oni zvali. A narod? E, narod je pučina i služi toj vlasti da bi mogla, takva kakva je, vladati. Tako glasi istina ovih prostora, jer mi to tako hoćemo.Vlast nam servira laži, mi ne reagiramo. Vlast nama pred našim očima, od 1990. godine, otima naše i tvrdi nam da to radi u ime nas i za naše dobro. Naravno, mi vlasti odobravamo. Vlast leteći mijenja zakone kako bi još više mogla čopavati naše, u ime nas naravno, a mi joj dajemo bezrezervnu podršku na izborima, pa tako i u tim "akcijama". Vlast mijenja zakone ponovo jer nije sve uspjela čopiti. A mi? Mi opet u transu nacionalnog zanosa, pjeneći se uzrujano kao nervozni šampon, branimo tu vlast, tvrdeći da je u redu sve što radi. Pa, IMAMO HRVATSKU! Vlast poništava sve zakone kojima je oduzimala i prisvajala našu, a naravno i tuđu imovinu i vrijednosti, a mi, mi i dalje kličemo IMAMO HRVATSKU! Ali, vlast to sve slabije čuje, jer se boji da će uskoro morati vratiti sve što su maznuli, jer su donijeli Europske zakone i po njima će morati vratiti stečeno. Ali ne sve, normalno. Kad ste vidjeli da onaj koji uzima vraća sve? Veći dio ćemo mi vratiti i tako onima koje smo izabrali, pokriti štetu nastalu kao slijed njihove zakonske zaigranosti. Zašto srpske dnevne novine, Politika, nesmetano tiska naputak Državnog odvjetništva županijskim Odvjetništvima i sudovima o nerješavanju zahtjeva vlasnika za povrat imovine? A na traženje naših novinara u svezi tog istog naputka, naše se mile vlasti prave se blesavi? Osvojena vlasništva na nekretninama, pokretninama, pravima, novčanim potraživanjima i tko zna što su sve u svojoj bahatosti ti naši «politički elitisti« maznuli, sad bi skrivanjem i neprovođenjem usvojenih zakona, uz nekakve naputke, pokušali i zadržati. Ne bu išlo. Morat će vratiti sve vlasnicima ili kupiti od njih, ako im ovi budu htjeli prodati. Hrvatski nogometni savez zgradu od Genex-a Beograd, u kojoj je slavodobitno pozivao na otvorenje FIFA-ine čelnike. Korisnici skladišta u Jastrebarskom vlasništvo «Jugohemije» iz Beograda, koji su se upisali kao vlasnici i čak ga iznajmljuju drugima. Pučki pravobranitelj RH, Zagreb, Opatička 4, mora se iseliti jer se nalazi u poslovnim prostorima koji je grad Zagreb oduzeo poduzeću «Progres» iz Beograda i iznajmljuje ga od 1992. godine Pučkom pravobranitelju. Koja bruka. Indijska ambasada dobila je prostor od grada Zagreba, a prostor je vlasništvo «Jugohemije» iz Beograda. Tokić-auto, Zagreb, Kranjčevićeva 5, je zapravo prostor u vlasništvu UNIVERZALA iz Beograda. Hotel Danica u Orebiću, vlasništvo UNIVERZALA iz Beograda, zaposjednuo je ZMT d.o.o. KLUB AUTOMAT mala kockarnica, Zagreb, Šubićeva 65, uz dozvolu Ministarstva financija, vlasništvo je Tehnoservisa iz Beograda. Zemljište u Jastrebarskom, upisano na firmu Zubak d.o.o., vlasništvo je INEX-a iz Beograda, a služi kao pokriće za kredit... Kako smo počeli, tako i završimo: Sunce je svijetao obraz istine, a tama je njezino naličje... I rijeke plove slušajući zakon istine. Valjda ćemo jednom i mi. |
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv