Zapravo, sve bi blo jednostavno budući da se zna tko zakone donosi, tko ih tumači, a tko ih primjenjuje.
Kad dođe do greške u sustavu, onda jedni donose zakone, a svi ih tumače. Tada dolazi do opće zbrke.
Kad se zakoni primjenjuju, onda nema ni zbrke. Zato pozivam sve relevantne čimbenike da osiguraju primjenu donešenih Zakona. Jer građane treba zaštititi od neprimjene zakona!
* * * * *
Uredbama i Zakonima Robne rezerve Republike Hrvatske bile su zadužene za preuzimanje pokretnina, stvari i opreme, u ime Republike Hrvatske, od pravnih osoba iz bivših Republika SRJ tijekom 1992. godine.
Zanimljivo bi bilo saznati jesu li te pokretnine naplaćene ili nisu. Odnosno, jesu li plaćene onom ljupkom uzrečicom: dođem ti.
* * * * *
Budući da će Republika Hrvatska, dakle svi mi, izvršiti nadoknadu vlasnicima iz drugih Republika zbog štete koju su počinili pojedini korisnici iz političkih elita, ili po njima određeni podobnici, temeljem navedenih Uredbi i Zakona - nama koji nismo ni luk jeli, niti smo lukom mirisali, a bogme se nismo ni omastili na njihovoj bogatoj trpezi - bit će stavljeno na teret vraćanje tog duga i šteta.
I to uskraćivanjem plaća i padom ionako nikakvog standarda. Počinitelji, odnosno oni koji su se samoposluživali u Robnim rezervama to neće ni osjetiti.
* * * * *
Ali kako reće pjesnik: Suditi prema općim dojmovima, a bez potrebnog poznavanja činjenica, znači katkad biti nepravedan i prema razbojnicima. (Alessandro Manzoni, 1785 - 1873, talijanski pjesnik i romanopisac)
Ovdje će dobro doći i ova pametna rečenica Artura Schnitzlera (1862 - 1931, austrijski dramski pisac i pripovjedač): Od svih je duševnih rastrošnosti najnekorisnija pravednost. Utrošena ljubav gdjekad nam se vraća, iako u skromnoj mjeri, ali za iskazanu pravednost ne vraća nam se ništa do nerazumijevanja, nezahvalnosti i, na kraju, još i poruge.
* * * * *
U postu Nije kriva krivica kaj sjedi na mjestu pravice nego je kriva pravica kaj dozvoli da na njenom mjestu sjedi krivica, napisao sam ovu izreku jer mi je uvijek, na neki način, ukazivala kako treba misliti budućnost i na koji način se sve događa. Životni put od rođenja do smrti je karta u jednom smjeru i na tom putu samo je smrt jedina i konačna istina. Sve ostalo je varijacija na temu razno.
* * * * *
Pa krenimo dalje da vidimo kamo je došla pravica kako bismo dokazali da je narod pametan, a njegove izreke mudre i istinite.
Pravica potpomognuta Europama i ostalim svjetskim moćnicima polako kreće prema mjestu koje joj i pripada.
Hrvatska je napokon postala slobodna 1995. godine. Rat je završio. To bi se dalo izreći i glasovitim riječima legendarnoga Rojsa, izrečenim u hrvatskoj sabornici: Ko je jamnio, jamnio je!
* * * * *
Rezolucija Vijeća sigurnosti 1022 iz 1995. godine naloži početak mira kroz rješavanje mirnodopskih problema između zaraćenih strana, a u interesu građana u regiji radi slobodnog tranzita ljudi, stvari i kapitala.
Temeljem te rezolucije RH je potpisala Međunarodni ugovor o normalizaciji odnosa uz određene dodatke, anekse sa SRJ radi rješavanja pojedinih pitanja od interesa za građane sada nezavisnih i samostalnih međunarodnih subjekata.
Ratifikacija i stupanje na snagu tog ugovora, sa spomenutim aneksima zbila se 1996. godine. Tom su ratifikacijom, kako već rekoh u jednom od prethodnih postova, izjednačena pravna pozicija fizičkih i pravnih osoba kao da su državljani jedne države. Da pojasnim.
Svaka Ugovorna stranka jamči jednaku pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba koje imaju državljanstvo druge Ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge Ugovorne stranke, kao onu koju imaju njeni državljani, odnosno njezine pravne osobe.
U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke. I to sve od 31.12.1990.godine.
* * * * *
Kako je reagirala Državna administracija, HFP, Banke, Sudovi, Mirovinski fondovi, Ministarstvo za obnovu i razvoj, Ministarstvo pravosuđa, MUP i ostali relevantni subjekti u državi koji su prema zakonu trebali provesti Zakon?
Jednostavno su ga zanemarili. Kao da nije niti donešen. Tako je HFP, premda upozoren od Ministarstva pravosuđa, nastavio sa prodajom nekretnina u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba iz bivših republika SFRJ. Imovinu fizičkih osoba nitko nije vraćao, Ministarstvo obnove i razvitka, kao i drugi državni organi, radilo je kao da zakona nema, dakako na štetu svih nas. Jer vraćanje duga, odštete i ostalih šteta nastalih zbog nepravodobne primjene Zakona uvijek snose građani, to jest svi mi.
* * * * *
Što su radile Robne rezerve koje su Uredbom (vidi post NIJE KRIVA KRIVICA), i ustanovljenim postupkom i određenim obrascima bile zadužene za prikupljanje pokretnina, dakle opreme, stvari i predmeta pravnih osoba iz bivših Republika zatečenih na području RH 1992. godine? Vlada je propisala da će ona ili organ koji ona ovlasti raspolagati s tim sredstvima, zaprimljenim od strane Robnih rezervi.
Među tim robama, opremom, stvarima bila je golema količina luksuzne robe za Duty free shopove: parfemi, satovi, alkoholni pića, torbe, oprema za tvornice, rezervni dijelovi za automobile, odjevni predmeti i još štošta drugog.
Gdje i kod koga je završila ta silna roba? Pretpostavlja se, prema nekim, još nepotvrđenim, informacijama da je cca 10.000.000 $ luksuzne robe, s poznatim etiketama, završilo u podobnim shopovima.
Budući da ćemo mi to sve platiti i vratiti, bio bi red da znamo kome smo dali odobrenje, putem naše vlade, da se razmeće svim tim robama, i to džabalesku? Ili je to ipak plaćeno pa država ima pokriće da od nas traži da mi to platimo po zahtjevu vlasnika, jer je to bio prihod države?
* * * * *
Prema zakonima trebalo bi izvršiti inventuru dokumentacije Robnih rezervi i vidjeti kome je Država bila mamica a kome maćehica? Naravno, da li sa naknadom ili ćemo ipak mi, u ime tih državnih mezimaca, platiti štetu.
Evo sad zakona koji potvrđuju ovo što sam napisao.
ZAKON O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O NORMALIZACIJI ODNOSA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE (medž. Ugov. NN 10/96)
Članak 7.
Ugovore stranke osigurat će uvjete za slobodan i siguran povratak izbjeglica i prognanika u njihova prebivališta ili u druga mjesta koja slobodno izaberu. Ugovorne stranke osigurat će tim osobama vraćanje u posjed njihove imovine, odnosno pravičnu naknadu.
Ugovorne stranke osigurat će potpunu sigurnost izbjeglicama i prognanicima koji se vrate. Ugovorne stranke pomoći će ovim osobama u osiguravanju nužnih uvjeta za normalan i siguran život.
Ugovorne stranke proglasit će opći oprost za sva djela počinjena u svezi s oružanim sukobima, osim za najteže povrede humanitarnog prava koje imaju karakter ratnih zločina.
Ugovorne stranke poticat će dosljednu i cjelovitu provedbu Erdutskog sporazuma o hrvatskom Podunavlju.
Svaka Ugovorna stranka jamči jednaku pravnu zaštitu imovine fizičkih i pravnih osoba koje imaju državljanstvo druge Ugovorne stranke, odnosno sjedište na području druge Ugovorne stranke, kao onu koju imaju njeni državljani, odnosno njezine pravne osobe.
U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ugovorne stranke sklopit će Sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit će se postupci ostvarivanja prava na pravičnu naknadu koji neće uključivati sudske postupke.
U cilju provedbe obveza iz ovog članka osnovat će se. u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Sporazuma, zajednička komisija sastavljena od po tri predstavnika svake Ugovorne stranke.
* * * * *
Vrijeme ide, vrijeme leti i evo nas u 2004. godini. Prema navedenom Zakonu ništa se bitno za nas nije dogodilo, naši dugovi uredno rastu, jer izvršna vlast ne provodi Zakone. Vrijednost duga raste, uvećava se i kamatama, a izvršna, a bogme i zakonodavna vlast, koja kontrolira izvršnu žmiri, i ne da joj se još progledati. Moram biti malo zločest: oni ne znaju što rade, ali to nije ni važno. Sve ćemo mi to platiti bez pogovora.
Hrvatski sabor ratificira ugovor o sukcesiji sa svim aneksima, 3.ožujka 2004. godine Jednoglasno dakako. A kako bi i drukčije, pa to Europa od nas traži.
Kad tamo pazi sad, !!!, poništavaju se pravne radnje nakon 31. 12. 1990. godine nastale na temelju svih navedenih Uredbi i Zakona o zabrani prava raspolaganja…, a djelovanje Uredbi i Zakona se ukidaju. Suspendiraju se odredbe Zakona o pretvorbi kojim se oduzima pravo na dionice: Bosancima, Jugoslovencima, Makedoncima, Slovencima.
Suspendiraju se pojedine odredbe Zakona o privatizaciji, Zakona o mirovinskom, Zakona o socijalnom, Zakona o zdravstvenom, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i još drugi niz odredaba iz drugih Zakona. Vraćaju se ukinuta prava korisnicima tih prava, a mi mi samo kolutamo očima i pitamo se Tko će to platiti?
Odgovor je uvijek isti: mi.
* * * * *
Poništavaju se upisi u zemljišnim knjigama na nekretninama fizičkih i pravnih osoba iz drugih Republika. Krediti koji su dignuti na tim nekretninama prema zakonima pripadaju vlasniku te nekretnine.
Tko će to vratiti?
Naravno, mi.
I tako u nedogled.
Hoće li korisnici tih marifetluka išta vratiti?
Hoće ako budemo inzistirali da Državne institucije rade i primjenjuju Zakone koje je donio Hrvatski sabor. Zato pozivam sve relevantne čimbenike u Republici Hrvatskoj da primjenjuju, a ne da tumače zakone. Jer su Zakoni jasni, a zna se tko ih treba tumačiti.
* * * * *
A evo što o tome vrlo jasno govore rečeni Zakoni
ZAKON O POTVRĐIVANJU UGOVORA O PITANJIMA SUKCESIJE
Članak 3.
Niže navedeni aneksi utvrđuju uvjete po kojima se rješava materija svakoga od tih aneksa:
Aneks A: Pokretna i nepokretna imovina,
Aneks B: Diplomatska i konzularna imovina,
Aneks C: Financijska aktiva i pasiva (osim onih o kojima je riječ u Dodatku ovome Ugovoru),
Aneks D: Arhivi,
Aneks E: Mirovine,
Aneks F: Ostala prava, interesi i obveze,
Aneks G: Privatna imovina i stečena prava.
* * * * *
ANEX-G
PRIVATNA IMOVINA I STEČENA PRAVA
Članak 1.
Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države slijednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.
Članak 2.
(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. To uključuje osobe koje su, nakon 31. prosinca 1990. stekle državljanstvo ili mjesto boravka ili prebivalište u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava.
(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.
(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države slijednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.
Članak 3.
Države sljednice poštovat će i zaštititi prava svih fizičkih i pravnih osoba SFRJ na intelektualno vlasništvo, uključujući patente, zaštitne znakove, autorska prava, i druga povezana prava (npr. tantijeme), te će se pridržavati međunarodnih konvencija u tome smislu.
Članak 4.
Države slijednice poduzet će mjere koje mogu zahtijevati opća načela prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u ovome Aneksu, kao što je sklapanje dvostranih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih nadležnih tijela.
Članak 5.
Ništa u gore navedenim odredbama ovoga Aneksa neće dokidati odredbe dvostranih ugovora sklopljenih o istome pitanju između država slijednica koji, na određenim područjima, mogu biti mjerodavni za te države.
Članak 6.
Domaće zakonodavstvo svake države slijednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj.
Članak 7.
Sve fizičke i pravne osobe iz svake države slijednice će, na temelju reciprociteta, imati ista prava pristupa sudovima, upravnim sudištima i tijelima te države i drugih država slijednica u svrhe ostvarivanja zaštite njihovih prava.
Članak 8.
Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva ne diskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država slijednica.
* * * * *
Članak 3.
Provedba ovog Zakona u djelokrugu je Ministarstva financija, Hrvatske narodne banke, Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva obrane, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva kulture, Državnog arhiva i drugih državnih tijela u čiji djelokrug ulaze pitanja obuhvaćena Ugovorom.
Vlada Republike Hrvatske nastavit će poduzimati potrebne radnje u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja vezano za sredstva koja su predmet raspodjele u skladu s člankom 5. stavkom (1) podstavkom (iii) Aneksa C Ugovora o pitanjima sukcesije.
Članak 4.
Na dan stupanja na snagu ovog Zakona Ugovor o pitanjima sukcesije nije na snazi, ali se u skladu s člankom 12. Ugovora, njegov članak 4. stavak 3., članak 5 Aneksa A, članci 1. te 5.-6. Aneksa B, kao i članak 6 te Dodatak Aneksa C, privremeno primjenjuju od dana potpisivanja Ugovora, te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 406-09/04-01/01
Zagreb, 3. ožujka 2004.
* * * * *
Europo, Europo baš si zločesta natjerala si ovu našu pravdoljubivu vlast da donese Zakon po kojem će odgovarati svi bez izuzetka , dakle donešen je Zakon koji propisuje kaznenu odgovornost za institucije Države kao i ovlaštene i odgovorne osobe u njima. Svaki građanin koji ima pravni osnov da sumnja da je službenik, ljekar, policajac, ili bilo koji zaposleni u institucijama Države počinio kažnjivo dijelo određeno Zakonom može podnijeti kaznenu prijavu po kojem institucija odgovara novčano,a odgovorna osoba zatvorom ili novčano.
ZAKON O ODGOVORNOSTI PRAVNIH OSOBA ZA KAZNENA DJELA
(NN 151/03 stupio na snagu 26.03.2004.god.)
I. OSNOVNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom određuju pretpostavke kažnjivosti, kaznenopravne sankcije i kazneni postupak za kaznena djela pravnih osoba.
(2) Pravne osobe u smislu ovoga Zakona su i strane osobe koje se po hrvatskom pravu smatraju pravnim osobama.
Temelj odgovornosti pravnih osoba.
Članak 3.
(1) Pravna osoba kaznit će se za kazneno djelo odgovorne osobe ako se njime povređuje neka dužnost pravne osobe ili je njime pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist za sebe ili drugoga.
(2) Pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se za kaznena djela propisana Kaznenim zakonikom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela.
Isključenje i ograničenje odgovornosti pravnih osoba
Članak 6.
(1) Republika Hrvatska kao pravna osoba ne može se kazniti za kazneno djelo.
(2) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se kazniti samo za kaznena djela koja nisu počinjena u izvršavanju javnih ovlasti.
* * * * *
Tako je Europska inicijativa, narodna mudrost i poslušnost političara političkih elita ponukanih željom da se održe na vlasti, dovela do ovog Zakona, koji je osudio krivicu sveo je u normalu i pomogao pravici da se vrati na mjesto koje joj pripada.
Recite, tko to tamo miriše*!
Post je objavljen 18.05.2005. u 08:20 sati.