Snjezno bijele plahte
njezne ruke i mrak u zjenama.
Tvoje su usne podrska mome dahu,
vatra si mojim venama.
Kad si tu nema mjesta strahu,
nema mjesta mislima.
Ti si povjetarac mome tijelu,
ja list sto drhturi pod naletima tvog plesa.
Mi smo neraskidivo vezani u svojoj slobodi,
u ovome mraku.

Povedi me poljima pamuka,
ja bi za tebe sve (bilo gdje i bilo sto)
hrabra sam samo kad me drzi tvoja ruka
ali ti nikad necu priznati to..