Gledala sam jučer čovjeka kako plače u tramvaju. Nisam imala ni jednu primjerenu reakciju u rukavu, osim gledati u pod kao i svi ostali. I suosjećati. I molit se Bogu da mu podari utjehu. I grlit ga srcem kao dobrog prijatelja. I tiho prebirati po svojim ranama.

Živote, izgledaš neslomljivo ko dijamant a krhak si poput tankog kristala.