Mrak oko nas cvrsto steze okove
kao kad isprepletes prste s mojima
pa mi snazno stisnes saku.

I magla postaje gusca od noci
Dok me usnama odvlacis u tamu..


..kojoj se, odavno, ne predajem.

Sve rusevine
onoga sto smo bili
podsjete na oaze srece
u kojima smo se krili
od svijeta
lose glazbe
mediokriteta

I ne vidim kostur
ostatke raspadanja
sto se u tudjim pogledima ogledaju
ja osjetim dusu
vriskove ljubavi i nadanja
koji iz dubine vrebaju
na uho onog
tko ih je spreman cuti
kad i tisina zasuti.

U ocima svijeta
cudak sam
sto sa smjeskom
i suosjecanjem
cuva staze
do porusenog grada
proslosti
puste i porazne

Cuvar sam koji
i ispod svakog treptaja vidi sliku
na ogoljelim zidovima porusenih odaja snova
onog sto je nekad bilo
tu gdje je sad grad duhova.

Izaći ću iz stare kože
odletjeti kao ptica iz jata
tko hoće taj i može
zagrlit stranca kao
rođenog brata