S cime ces se ugostiti
Ako ponestane
Krvi
Kojim se hranis
Kad miris iza uha
Probudi pozudu

Cije ces zile trgati
Zubima
Ako pustis dobro
U ruke zlobnima
I izgubis okus
Nevine predanosti

Ne mogu ti biti
I kurva i svetica
Obe su previse
Da stanu u jedno tijelo

Gdje god podjem
Nosim dio bremena
Proslosti

Ja sam
Jebeni kolekcionar
Uspomena

I ne mogu pobjeci
od sebe

Nekad nije bilo vazno
To sto ne znamo pravila igre
Cilj je bila zabava
I bili smo marionete
Smijeha

Ludi plesaci
Sto hodaju po zici
Iznad ponora
Ne pokusavajuci uloviti niti
Uspona i padova
Ne pitajuci se sto ce biti
Jer smo licili ptici
Jer smo bili sloboda
Hihotava i glasna

A onda su nas naucili pravila.
A pravila su bila jasna.
Pravila su bila bez smijeha.

I igra je izgubila smisao.