Unajmljujem
Mozarta
za noćno druženje
u mraku.

Nema glasova
a ipak je sve receno
harmonijom
mira i treptaja zvijezda.

Ne divljaju mi više
ljubavni stihovi
u glavi
pjevaca amatera.

Tvoj lik
više se
ni u sjećanju ne javi.

A bio si
moja
dobra ideja.

Nježna iluzija
o boljem covjeku.

Bio si taj
zbog kojeg sam ja
postala
bolja.

Priznaj
nedostajanje
uvlači se
pod nokte
kao hladnoća
protrese ti žile
stegne mišiće
samoća

Tišina
zazvuči
kad zvukovi utihnu
misli se privuku
i pojačaju
tu tišinu

Glazba je izgubila ritam
odnio si je na svojim đonovima
a ja nečujno
pogledima
ljubim daljine
crtam smisao
novim tonovima
i pjevam
svoje tišine.

Oprosti usnama
Sto te sapucu
Tisinom
Opijene su
Vinom
Pa ne znaju
Prevesti jezik
Srca

Oprosti rijecima
Ne znaju
Da nadolaze nepoznate
I zele da te vrate
Da te imaju

Buka grada
Dim prepun smrada
U ljudima tisina i zloca
Skladaju melodiju
Koju pjeva samoca

Moje volim te
U grlu uguseno
Kao da mrzim, kao da se ljutim
Na svaku rijec
Sto dobacis prolazu
A ja ju presutim

Oblacis crnu
Majicu
Osmijeh zabetoniras na licu
Kao da si sretan

A ja sutim
Dok prolazim
Ni rijec da ti kazem
Kao da te ne volim.