Indijanka vegetarijanka
28.06.2013., petak
Dud – zaboravljeno voće?
|
Na Dan državnosti uz Kupu sam naišla na voće koje jako volim, ali nije tako često – dud. Ovo je voće moga djetinjstva jer sam kod bake na selu uvijek jela njegove ukusne, slatke plodove. Volim i bijeli i crni dud. Šteta što ga nema kupiti čak ni na placu. A i ne čudim se jer čini se kao da mu nešto smeta da se normalno razvija, ima neke fleke po listovima, a i plodovi nisu tako slatki. Možda nedostatak sunca ili izmjena prejakog sunca i hladnijih dana. Kako god, uspjela sam nabrati pola vrećice i cijeli se tjedan gostim dudom praveći ukusne smoothije. Iznenadilo me ono što sam saznala o ovom voću: Stručnjaci kažu kako sadrži čak 79 posto više antiokisidanata od već poznatog super voća, prije svega acai bobica koji su zadnjih godina na posebno dobrom glasu (ali i skupe k'o sam vrag). Bobice duda ili, kako ga još nazivaju murva i murvica, bogate su resveratrolom, poznatim antioksidansom iz grožđa koji je odgovoran za sve zdravstvene dobrobiti tog voća. On može spriječiti pogoršavanje vida, smanjiti rizik od krvožilnih bolesti, zaustaviti starenje te tako djelovati kao glavni saveznik dugovječnosti, pa čak i pomoći u smanjenju rizika od određenih vrsta raka (rak pluća, debelog crijeva, prostate...). Također, dudov sok može koži podariti mlađi, zategnutiji i sjajniji izgled, a čak može stisnuti pauzu kod stvaranja bora ili sjede kose, tvrde stručnjaci.    |
27.06.2013., četvrtak
Mesni ostaci u sladoledu
|
Priznajem, sladoled baš ne jedem. Ponekad se počastim onim iz Lidla koji ima V znak. Ovih vrućih dana uvijek mi netko maše sladoledom ispred nosa, a kad kažem da neću jesti jer ne znam šta ima u njemu, kažu: 'Jedi dok ne saznaš!' Eh, da je to bar tako jednostavno. U globalu ga ne jedem jer ih većina ima želatinu koja se pravi od životinjskih kostiju, a na većini sladoleda zapravo je nemoguće saznati što je unutra jer je sve više-manje sakriveno pod E nazivima i sitničkim slovima. A evo još jedne vijesti koja ide u prilog ne jedenju sladoleda: Najnovija istraživanja u prehrambenoj industriji u Italiji i Belgiji idu k tome da se inače životinjski otpaci koji su završavali u smeću, iskoriste kao dodaci prehrambenim artiklima, prije svega sladoledu. Dakle, radi se o raznim kostima, tetivama, žilicama i žilama, očima, genitalijama i tko zna čemu sve ne. Znanstvenici su tako pronašli način da se ovi otpaci iskoriste, točnije pretvore u tzv. hidrolizat životinjskih proteina. Oni su u svojoj bazi tekući ili u prahu, a mogu se dodati čitavom nizu procesuirane hrane kako bi se podigla njezina hranjivost. Da ne bude zabune, već postoje različiti tipovi hidrolizata, ali napravljenih uglavnom od mlijeka i biljaka, tako da je ovo nešto sasvim novo. Ovi hidrolizati su napravljeni od životinjskog mesa i kostiju, čime se otvara sasvim nova stranica, ili bi se barem morala otvoriti, ukoliko imalo želimo znati što jedemo. Novi hidrolizati pokazali su odlični za pretvaranje u gel ili pastu i kao takvi kao savršeni za neke proizvode kao što su sladoled, kolači i slično. U Belgiji tvornica Proliver već proizvodi proteinski prašak od puretine i piletine, odnosno ostataka iz ove industrije koji se onda prodaje kako bi se dodavao i obogaćivao razne proizvode. U Rusiji tvrtka Mobitek – M već ima razrađen plan za otvaranje tvornice u kojoj bi se dnevno proizvodilo 100 tona funkcionalnih životinjskih proteina, a koristit će se za proizvodnju sladoleda. Uz sve ovo, držim se samonikle koprive, radiča i štavelja i sitne salate iz mog vrta. Daleko od sladoleda. Dobar tek. Više na: http://www.naturalnews.com/040742_meat_scraps_ice_cream_animal_protein_hydrolysates.html Oznake: životinjski ostaci, sladoled, dodaci, hidrolizati životinjskih proteina, procesuirana hrana |
26.06.2013., srijeda
Ivan Kušan: Ljubi susjeda svoga
|
Kušana smo navikli čitati i slušati o njemu kao o dječjem piscu, stoga je ova zbirka erotskih priča iznenađenje. Ove su erotske priče izlazile u nekadašnjem 'Kultu', tjednom kulturnom prilogu 'Glasa Slavonije'. Na koricama piše da ne damo djeci da čitaju ove priče jer Kušana znaju po mnogo nevinijim pričama, ali dodaje se da će ih ona ionako pročitati jer djeca brže rastu nego što mi starimo. Sve u svemu, nisam baš nešto oduševljena, svaka priča ima nekakav, pomalo čudan kraj koji te iznenadi, ali i 'ohladi' od cijele ideje, a neke od priča su i više nego okrutne, kad recimo jedan tip spolno opći sa ženom, ona se trga i čak plače i misliš da joj je krivo, vidiš sve kao silovanje, a na kraju ispadne da baš i nije bilo, u nekoj čudnoj zavrzlami riječi. Eto, pa ti sad znaj tom Kušanu. U svakom slučaju – ljubimo susjede svoje, i one dalje i one bliže, i one u pravom susjedstvu, i one one na blogu, i još dalje na mreži i izvan mreže. ;-)  Oznake: ivan kušan, Ljubi susjeda svoga |
24.06.2013., ponedjeljak
Biciklijada vs motorijada
|
Prošli je vikend bila motorijada, a vikend prije toga biciklijada. Na biciklijadi sam aktivno sudjelovala, a na motorijadu sam došla navečer, da malo pronjuškam što ima, a i zato da izbjegnem sliku velikog vola nabijenog na ražanj. Dakle, na biciklijadi dobra atmosfera, voda u flašicama, oko 900 biciklista, a jedino mi se u tu cijelu pozitivnu priču nije uklapao grah s kobasicama, ali to vjerojatno samo ja tako mislim i još uvijek se pitam hoću li ikada doživjeti da tako na nekom javnom okupljanju naprave grah bez mesa, a kobasice stave sa strane pa tko hoće neka uzme sam grah, a tko hoće neka si unutra doda kobasicu… Nikad to nisam doživjela, a čini se ni da neću. Nakon biciklijade nagradna igra, a nakon nje koncert poznatog benda. Ono što me uvijek iznenadi jest da se biciklisti raziđu čim se završi nagradna igra i, iako se radilo o poznatom bendu, malo ljudi ga je zapravo pratilo sa zanimanjem. Bit će da se biciklisti umore od vožnje pa šmugnu kući. A sad motorijada. Štandovi s ćevapima, kotolovinom i točenom pivom na svaka tri metra. I onda i taj pečeni vol, ili, kako su poslije rekli, junica, koja se dijelila motoristima koji su pristigli i izvan granica Lijepe naše. I svako malo turiranje motora i maglica benzina koja se stvorila zbog toga iznad naših glava. I svi časte pivom, ne možeš se ni maknuti i kad želiš sok, gledaju te kao da si pao s… bicikla. Tu je čak i ona umjetna krava kao iz američkih filmova, a prekrivena je pravom šarenom kravljom kožom koju zajašiš i vrtiš se na njoj da se vidi koliko će potrajati dok te ne zbaci sa sebe. Motoristi obučeni u kožnjake… koliko je krava i volova, junica za sve ovo pobijeno. Jedan motorist pijan ko majka (zašto se uopće kaže majka?!) ponosno pokazuje svoj motor. Želimo ga maknuti od njega i odvesti kući, ali on se ne da iako se ljulja na nogama. Priča o motoru ovako: 'To… to ti je moja ljubav…' I oči mu se cakle jače nego kada vidi majku, oca, ženu… Na kraju višesatno nagovaranje ne urađa plodom, nestaje kao i njegov motor. I tako se ja pitam… u ovakav svijet ću ja za par godina poslati svoga sina, kada počne izlaziti… jedan takav kreten može ga ubiti… a ovaj nije bio sam, zapravo većina motorista je bila vidno alkoholizirana. Bio je i koncert nekog nepoznatog rock benda, ali ljudi su se ljuljali do kasnih sati uz dobru atmosferu koja se širila s bine. I, dakako, striptiz. Sve u svemu, nakon biciklijade sam bila očarana, a nakon motorijade pomalo razočarana… i veoma zabrinuta.  Oznake: biciklijada, motorijada |
21.06.2013., petak
Susret s ribom
|
Vruće je, sparina stisla, treba rashladiti i sebe i pse. Dakako, na kupalište im je zabranjen pristup pa treba tražiti skrivenija i osamljenija mjesta gdje se neće naći netko tko će dignuti nos kada vidi pse da se kupaju. Tako sam završila u rječici do gležnja i pronašla kao neku rupu u kojoj je voda dublja i u kojoj se psi mogu okupati. I tako smo se brćkali, a kada se voda malo smirila, vidjela sam neobičan prizor – veliku ribu kako mirno stoji na jednom mjestu. Primakla sam joj se, a ona opet ništa. Primakla sam joj se još malo, a ona opet ništa. Tek kad su psi počeli trčkarati po vodi, nekud je nestala, ali kada su prestali, opet je bila na svom mjestu. Ne znam kako se zove, ali ima lagano crvenkaste peraje i malene, kratke brčiće. Muž mi kaže da je klen. Sad sam malo guglala i po opisu bi mogla biti ipak mrena. Koja god bila, obradovala me jer me se nije prepala. Uvijek je lijepo doživljavati ovakve susrete kojih je u zadnji vrijeme sve više. Stavljam fotografiju, ako se na njoj što razaznaje, budući smo vodu zamutili skakanjem.  |
20.06.2013., četvrtak
Crveno meso snažno povezano s dijabetesom
|
Znanstvenici iz Singapura pregledali su rezultate tri velike studije s Harvarda, jedna provedena na 26,537 muškaraca, druga na 48,709 žena i treća na 74,077 žena te su došli do sljedećeg zaključka – česta konzumacija crvenog mesa (govedina, svinjetina, divljač, itd.) snažno povećava rizik od obolijevanja od dijabetesa, prije svega tipa 2. Istraživanja su trajala četiri godine, pratila se prehrana ispitanika, a pokazalo se da konzumacija crvenog mesa, a posebno ako se povećava tijekom četiri godine, povećava rizik od dijabestesa za visokih 48 posto. S druge strane, ako se tijekom godina konstantno smanjuje količina crvenog mesa u prehrani (ali ne i potpuno izbaci), rizik od dijabetesea smanjuje se za 14 posto. Što je tek kad se potpuno izbaci crveno meso, treba zaključiti sam. Oznake: crveno meso, Dijabetes |
19.06.2013., srijeda
Zabrana bestijalnosti
|
Ako mi je nešto doista odvratno, onda je to, uz pedofiliju, i bestijalnost, dakle seks sa životinjama. Sjećam se da sam još kao dijete pronašla neki časopis u kojem su bile takve fotografije i to do dana današnjeg ne mogu izbaciti iz glave. Doista ne znam kakav je naš zakon što se toga tiče, ali mislila sam da se radi o boleštini poput pedofilije koja je zabranjena. No, čini se da nije baš svugdje. Najnovije je da je Švedska zabranila seks sa životinjama, točnije zabranit će ga od sljedeće Nove godine. A do tada je nezakonit jedino ako se dokaže da je došlo do ozljeđivanja životinja pri tome. Od 1. siječnja kažnjavat će se svaki seks sa životinjom i to novčanom kaznom ili zatvorom dvije godine, ili kombinacija obje. Posljednji podaci za Švedsku su iz 2006. godine u kojoj je zabilježeno 100 slučajeva bestijalnosti u kojoj je životinja dokazano mučena. Njemačka je zabranu bestijalnosti uvela u prosincu prošle godine, nakon što je to učinila i Francuska, Švicarska te Velika Britanija. Hoće li se ovim zakonom nešto učiniti? Kako uopće znati da je netko bestijalan? Kako će se takvi slučajevi uopće prijavljivati? Bojim se da je to nešto slično kao i s mučenjem životinja na farmama i u klaonicama – daleko od očiju i javnosti, svašta se radi i mnogo toga ostaje zataškano.  Oznake: bestijalnost, seks, Životinje, Bolest, nastranost |
18.06.2013., utorak
Milijunaš u kuhinji
|
U nedjelju sam po prvi puta pogledala neki show 'Milijunaš u kuhinji'. Troje se ljudi borilo za to da njihov obrok dospije kao gotova hrana u najveći britanski lanac samoposlužnih trgovina. Prije nego su prezentirali svoje obroke, prolazili su niz savjetnika, ali i davali ih na probu potencijalnim potrošačima. Jedan od njih pravio je ćufte od jetrica i srca životinja, mislim svinje. Prvo su mu rekli da imaju problem jer su ćufte, kada se raspolove, crvene boje. Ta boja dolazi od srca i običan kupac bi mogao misliti da ćufta nije dovoljno pečena. Onda je pred ljudima prezentirao hranu i svima se svidjela kad su je probali, ali kada im je pokazao od čega se pravi, većina ih se iznenadila, a neki su čak i s gađenjem ustuknuli za korak, gadljivo stavivši ruku na usta. Doista, nije to lijep prizor, sirovo životinjsko srce i jetrica na tanjuru, ali od čega ljudi misle da dolaze mesne ćufte i meso općenito? Mislim da ni na neki but ili slično ne bi drukčije reagirali. Uopće mi nije jasno to zgražanje – čini se kako se hrana jede bez da se razmisli odakle je došla. Ne bi li bilo logičnije da jedemo ono što možemo sami pripremiti, dakle, ako ne možemo sami ubiti životinju, zašto bismo je u konačnici – pojeli? Oznake: Milijunaš u kuhinji, ćufte, meso, hrana |
14.06.2013., petak
Život u krug
 prestrašiti se primiti psovku pljuvačku u oko udarac nož u vrat metak u čelo stisnuti se u sebe zagrliti sebe svoju nutrinu upiti se zavući se pojesti jetra zatreperiti srcem zažmiriti trpjeti boljeti nadati se da će otići nestati netko će pomoći sreća će se osmjehnuti ljubav će pobijediti razum nadvladati možda možda možda ovaj put ako ako ako do nove boli novog stiska novog udarca nove gladi novog poniženja. U krug.  Oznake: život, krug, patnja, nada |
13.06.2013., četvrtak
Capice
|
Gljive capice oduvijek me fasciniraju, jednostavno su mi predivne, kao šumski koralji. Prije nekog vremena već sam mislila probati ih, ali onda sam se zaustavila jer – varljiva je to vrsta. Ima ih mnogo, a zapravo je teško odrediti koja je dobra za jelo, a koja je otrovna. Onda ih ipak radije samo promatram iz bliza i daleka i divim im se i dalje. Postoje tako capice pod imenom žuta capica (žuta griva, prsteci), kovrčasta kokica, zlatna capica, crvena capica (crvena griva), otrovna capica (trobojna griva), blijeda capica (blijeda griva), grebenasta griva... Neke od ovih vrsta su otrovne, a neke problematične, odnosno smiju se jesti samo mlade, a ako su starije izazivaju ozbiljne probavne probleme. Bolje ih uopće ne dirati.   |
12.06.2013., srijeda
Stršak
|
Naišla sam na zanimljivu gljivu ili, bolje rečeno, moj je nos naišao na zanimljivu gljivu koju još nisam prije našla. Dakle, smrad je dosta neugodan, ali ne neizdržljiv, a širi je upravo ova gljiva (prvo sam pomislila da negdje nekakva životinjica leži mrtva u šumi). Gljiva se zove stršak, a još je zovu i vražje jajce, kuga i smrdljivi mavrah. Eh, tek sad znam otkud ona narodna: 'Smrdiš k'o kuga!' Nije jestiva zbog neugodnog zadaha, ali ima podataka da je neki ljudi jedu dok je još 'u jajima'. Međutim, jaja su na dodir kao presvučena nekakvom hladetinastom masom. Sve u svemu, zanimljiva gljiva, a naišla sam na skupinu od kojih desetak komada.   'Jajašca' iz kojih se razvije gljiva:  Na kraju života:  |
11.06.2013., utorak
Kako bi bilo da je obrnuto?
Ljudetina iz slobodnog uzgoja i ona iz kaveza u gradovima, isječena tradicionalnim mesarskim metodama. Kako bi bilo da je obrnuto? Oznake: ljudi, meso, Životinje |
10.06.2013., ponedjeljak
Puno mesa i smeća
|
Manfred Hochpoechler je Austrijanac koji neko vrijeme živi na otoku Žirju. Stigao je ovdje sa slijepim psom i 500 eura u džepu. Sada priča kako doživljava Hrvatsku i Hrvate u serijalu na jednom portalu pod nazivom 'Lijepa naša vaša' o strancima koji žive kod nas. Da ne spominjem nedaće koje su ga snašle dok se konačno skrasio na Žirju, evo što je rekao o hrvatskoj spizi: 'Uporno jednolična, bez mašte, s previše mesa i premalo varijacija u povrću.' O smeću: 'Takvo što je nezamislivo u Austriji. Stranim turistima koji ovdje dolaze ovo će biti odvratan prizor. No ne samo to. Svako malo naletim na staru poluraspadnutu kuću čiji vam se krov može u bilo koji čas srušiti na glavu. U Austriji bi već odavno bile sravnjene do temelja.' O Hrvatskoj u tri riječi: ' Sunce, osrednja hrana, vječno 'polako, polako, polako'', Poruka: 'Mogli biste toliko toga napraviti ovdje, zaraditi toliko novca, ali vam se ne da. Mislim da je otok Žirje odličan primjer. Na rivu konstantno dolaze jahte, ali nikome se ne da napraviti osnovnu infrastrukturu. Dati gostima vodu, struju. Napraviti tuševe, dućan, restoran. Ili da barem nauče malo engleskog ili njemačkog. Jedino im je stalo uzeti novac u iznosu koji naplaćuju potpuno opremljene marine, a usluga je nepostojeća.' Oznake: stranci, Hrvatska, hrana, smeće |
07.06.2013., petak
Hanif Kureishi: Intima
|
Roman britanskog spisatelja koji se događa dan i noć prije nego muž ostavi svoju ženu i dvoje male djece. On prevrće po glavi sve što radi, vrti događaje iz bračnog života, prisjeća se svojih ljubavnica, a najviše jedne Nine u koju se bezglavo zaljubio. I peče ga savjest zbog svega jer zna da će ovo jako utjecati i na ženu, a posebno na djecu, međutim u konačnici ipak odlučuje izaći iz pakla, kako vidi svoj suživot sa suprugom, mada se mnogima izvana to uopće ne bi činilo paklom. Preispituje treba li patiti zbog djece i ostati u vezi koja ga jednostavno ne zadovoljava. Nije to ništa konkretno, samo on više ne voli svoju ženu i ne može je gledati, seli se kod prijatelja koji je učinio isto. CITATI: 'Što je meni pokazao život mog oca? Da je život borba, ali da ta borba nikamo ne vodi niti će je itko prepoznati bilo nagraditi.' 'Ako se povlačiš neće se dogoditi ništa zanimljivo. Istodobno, nužno je iznaći pravilan razmak prema ljudima. Preblizu, nadjačat će te; predaleko, odbacit će te. Kako ih držati na pravilnoj udaljenosti?' Oznake: Hanif Kureishi, Intima |
06.06.2013., četvrtak
Sreća velika
|
Prije nekoliko tjedana ptičica je počela graditi gnijezdo na gredi ispod moje terase, jedva metar od ulaznih vrata. Bila sam presretna, ali i pomalo zabrinuta hoće li svoj zadatak obaviti do kraja ili će prije odustati. Zašto bi odustala? Zato jer smo često na terasi i mi i naši psi, a jedan od njih nije baš ljubitelj ptica, tj. često iz bezuspješno lovi. Kada smo ne terasi mala ptica se zaleti prema gnijezdu i vrati se, stane na kojih dva – tri metra od nas i promatra nas. Onda nekada odleti dalje, a nekada se ipak okuraži i ode u gnijezdo, ostavi slamku ili perce i opet ide u potragu za graditeljskim materijalom. Svaki jutro pronalazim ispale grančice i perca na podu terase. Jučer i danas je bez problema uletjela u gnijezdo i dok smo sjedili za stolom na terasi. Mislim da ih je sada dvoje. Ptičica je siva i ima narančasti rep. Po internetu piše da se zove crvenperka, crvenoperka i crvenorepka, ali nema baš previše informacija o njoj i nisam ni sto posto sigurna da se baš tako zove. Netko je napisao da u vrijeme gradnje gnijezda i parenja nema baš lijep cvrkut, ali meni je prelijep – kao da netko pucketa jezikom o nepce. Nadam se da će moja mala crven(o)perka/repka ostati ovdje još dugo, dugo i presretna sam što je baš ovo mjesto izabrala za svoj dom. Dobrodošla! Ovu sam fotku našla na internetu, otprilike ovako izgleda moja nova susjeda:  Oznake: ptica, gnijezdo, kuća, crvenperka, crvenoperka |
05.06.2013., srijeda
Istraživanje na desecima tisuća adventista vegetarijanaca
|
Prenosim s Tportal.hr-a: Prema izviješću objavljenom u uglednom znanstvenom časopisu JAMA stručnjaci su pokušali istražiti spregu između prehrane i mortaliteta. Rezultati ukazuju da vegetarijanska prehrana smanjuje opasnost za više kroničnih bolesti među kojima su visoki tlak, metabolički sindrom, dijabetes i bolesti srca. Michael J. Orlich s Loma Linda University u Kaliforniji i njegovi kolege istražili su uzroke mortaliteta kod 73.308 pripadnika Crkve adventista sedmog dana među kojima ima mnogo onih koji smatraju da je vegetarijanska prehrana preporučena biblijskim naukom. Ispitanike su svrstali u pet skupina: nevegetarijance, poluvegetarijance, pesco-vegetarijance (koji jedu ribu i plodove mora), lacto-ovo-vegetarijance (koji jedu jaja i mliječne proizvode) i vegane (koji isključuju sve životinjske proizvode). Istraživanjem je također utvrđeno da su vegetarijanci češće bili stariji, obrazovaniji i u braku, pili su manje alkohola, manje su pušili, više vježbali i bili mršaviji. U šest godina, koliko je trajalo praćenje ispitanika, umrlo je 2.570 ljudi. Razina smrtnosti u vegetarijanskim skupinama bila je oko 12 posto niža nego u nevegetarijanskim. Ova sprega naročito je izražena kod muškaraca vegetarijanaca kod kojih je zabilježeno značajno manje smrti uzrokovanih kardiovaskularnim bolestima. Kod žena u toj kategoriji bolesti nije utvrđeno značajno smanjenje smrtnosti. 'Naši rezultati pokazuju opću povezanost vegetarijanske prehrane s manjim mortalitetom kada se uspoređuje s nevegetarijanskom. Oni također ukazuju na vezu između manjeg mortaliteta i pesco-vegetarijanske, veganske i lacto-ovo-vegetarijanske prehrane kada se one usporede s nevegetarijanskom', zaključuju autori. Oznake: vegetarijanstvo, Zdravlje, adventisti, smrtnost |
04.06.2013., utorak
Silvija Šesto: Bum Tomica
|
Bila sam baš sretna kada sam u knjižnici nabasala na ovu knjgu jer sam prije nekog vremena čula kako su se neki revni vjernici digli protiv nje. Naime, radi se o lektiri za 4. razred i neke stvari u knjizi nazivaju pornografijom, erotikom i kao takvim neprimjerenima za taj uzrast. Zato sam odmah morala vidjeti o čemu se tu radi… Dakle, zbilja svašta da bi netko mogao i pomisliti da se ta knjiga zabrani! Veoma je zabavna i baš dječja, prava dječja knjiga. U čemu je problem? U tome što Bum Tomica zaviruje ispod suknje jedne tete na početku knjige? Ili u tome kako jedan brat gleda drugog brata dok cica pa komentira ženske grudi? Ili u tome kako primjećuje da njegova sestra u pubertetu stalno gleda svoje cice? Ili u tome kada mu sestra kaže da je retardiran jer ne zna što je prezervativ? Optužbe na račun knjige su doista smiješne, jednako kao što su bile i na račun zdravstvenog odgoja. Ali čini se kako u Hrvatskoj pušu neki sasvim čudni vjetrovi jer se sve kritizira i ono što je najnormalnije zapravo se gledao kao neprimjereno. Pitam se samo što je s filmovima, serijama, reklamama i čitavom silom drugih stvari kojima su nam dječica svakodnevno bombardirana. Evo npr. često prolazim pokraj jumbo plakata koji reklamira gume za aute, a kraj njih žena s ogromnim cicama, malo fali pa da se i bradavice vide. I što da ja kažem sinu na to? Ili, evo, sinoć smo zajedno moj devetogodišnji sin i ja gledali 'Teoriju velikog praska' (koja nema oznaku 12) i tamo se također spominjao kondom. Pitao me je što je to. Morala sam objasniti, nema druge. I što sad? Baš ništa. Nema frke, nikakve. Jesam li trebala nazvati TV i šiziti kako u 21,30 puštaju seriju u kojoj pričaju o seksu i kondomima? Ma daj, koje su to nebuloze! Oznake: Silvija Šesto, Bum Tomica |
03.06.2013., ponedjeljak
Dječak shvaća od čega dolazi meso
|
Dječak raspravlja s majkom o svojoj večeri i pita odakle dolazi. Shvaća da je to bila životinja i da jede komade nekad žive životinje te zaključuje: 'Kada jedemo životinje one umru. Ja ne želim da one umru, želim da stoje ravno.' Koncept o kojem većina ne želi razmišljati dok jede meso. Oznake: dje;ak, meso, pitanja, odgovori, suosjecanje |
