Vruće je, sparina stisla, treba rashladiti i sebe i pse. Dakako, na kupalište im je zabranjen pristup pa treba tražiti skrivenija i osamljenija mjesta gdje se neće naći netko tko će dignuti nos kada vidi pse da se kupaju. Tako sam završila u rječici do gležnja i pronašla kao neku rupu u kojoj je voda dublja i u kojoj se psi mogu okupati. I tako smo se brćkali, a kada se voda malo smirila, vidjela sam neobičan prizor – veliku ribu kako mirno stoji na jednom mjestu. Primakla sam joj se, a ona opet ništa. Primakla sam joj se još malo, a ona opet ništa. Tek kad su psi počeli trčkarati po vodi, nekud je nestala, ali kada su prestali, opet je bila na svom mjestu. Ne znam kako se zove, ali ima lagano crvenkaste peraje i malene, kratke brčiće. Muž mi kaže da je klen. Sad sam malo guglala i po opisu bi mogla biti ipak mrena. Koja god bila, obradovala me jer me se nije prepala. Uvijek je lijepo doživljavati ovakve susrete kojih je u zadnji vrijeme sve više.
Stavljam fotografiju, ako se na njoj što razaznaje, budući smo vodu zamutili skakanjem.
Oznake: riba, mrena, susret
|