"Uopće mi ne smeta to što je cura droljasta. Davati oralni seks je najprirodnija stvar koju cura može uraditi. Ova cura ima dobru ideju. Seks je zabavan i prirodan. U redu je ponekad se opustiti i biti droljast.
Većina muškaraca je seksualno frustrirana i usamljena. Zato potičem žene da daju što više. Trebamo više ovakvih cura da poboljšamu seksualnu klimu u SAD-u. Imali bismo znatno manje frustriranih muškaraca.
Ovu curu treba pohvaliti za to što je učinila, ne sramotiti. Cure koje daju oralni seks su dobre za ovaj svijet."
U slučajevima obrane seksualnog nemorala (ovisno o tome što tko smatra seksualnim nemoralom), postoje dvije strane. Prva je prilično predvidljiva i temelji se na misli da je potpuna seksualna sloboda apsolutno pravo svakog čovjeka svake žene i da je svaki pokušaj njenog usmjeravanja ili ograničavanja izum patrijarhalnog društva u kojemu su žene potlačene, objektivizirane, zlostavljane i diskriminirane. Čak je i sami pokušaj distanciranja muškaraca od seksualnog nemorala, bez ikakvog osuđivanja, napadnut s pjenom na ustima. Bijeli vitezovi i feministice koji guraju ovu teoriju vođeni su nevjerojatnom ideološkom zaluđenošću od koje im se patrijarhija priviđa na svakom koraku, a biološka seksualna ograničenja i seksualni moral izazivaju u njima slijepi bijes. Također, kod bijelih vitezova, u pozadini je također uzaludna nada da će ih žene nagraditi seksom za njihovu podršku i "napredne" poglede na svijet, dok je kod feministica jednostavno u pitanju pohlepa koja ih potiče da iskamče što više privilegija mogu od društva čije povjerenje trenutno uživaju, bez obzira na to koliko to uništava društvo u kojemu žive i druge osobe.
Ovaj post se tiče više druge strane koja također brani seksualni nemoral. Naime, druga strana je rijetka i vrlo originalna. Poput čovjeka iz citata, neki muškarci ili imaju Alfa status i s time uživaju plodove modernog seksualnog tržišta ili su Beta i Omega i nadaju se da će ih uživati. Bilo kako bilo, u njihovom pogledu na svijet, ženska seksualna sloboda je dobra ako će pomoći smanjiti broj seksualno frustriranih muškaraca. Ako se u društvu događa više seksa, to znači da će se on preliti kroz društvo sve do frustriranih muškaraca i utažiti njihovu žeđ. To je hvale vrijedan altruizam s kojim se mogu složiti.
Evo što ovo znači: kada bismo postali potpuno seksualno otvoreno društvo i ukinuli svaki oblik sramoćenja ženskog promiskuiteta (ili serijske monogamije), to i dalje ne bi pomoglo seksualno frustriranim muškarcima. Kada bi se, recimo, kao rezultat poticaja citiranog gore, dogodilo 1000 novih slučajeva oralnog seksa, 780 od tih slučajeva bi otišlo kod samo 280 muškaraca - u prosjeku po tri svakom muškarcu. Tek 220 slučajeva oralnog zadovoljavanja bi bilo raspodijeljeno među ostalih 720 muškaraca - tek jedan svakom trećem muškarcu. Svaki član prve grupe bi bio zadovoljen u prosjeku po 3 puta, dok bi svaki član druge grupe bio zadovoljen u prosjeku po 0.33 puta. Od trećine oralnog zadovoljavanja se sigurno ne može svršiti. Nekako mi se ne čini da je tih 0.33 dovoljno za rješavanje duboko ukorijenjene seksualne frustracije.
Još gore od svega ovoga je to što hipergamija zbog fenomena predselekcije postaje sve jača kako društvo postaje promiskuitetnije. Što je veća ukupna količina seksa u društvu, to je veći dio koji ide Alfama. U gornjem primjeru, kada bismo dodali još 1000 slučajeva oralnog seksa u populaciju, poslije prvih 100 slučajeva odnos više ne bi bio 78% / 22, već 80% / 20%. Dok bismo došli do posljednje šarže od 100 slučajeva, ona bi bila distribuirana toliko povoljno za Alfe da bi oni dobili 90% novih slučajeva, a ovi tek 10%. To je poput gašenja vatre benzinom.
Evo konačnog rezultata teorije prelijevanja na stvarnom seksualnom tržištu:
Iako je stav tog malog broja muškaraca u osnovi pozitivan, zapravo je prilično kratkovidan i nanijet će društvu kao cjelini više štete nego koristi. Ako žele smanjiti seksualnu frustraciju, predlažem da se uhvate dekriminalizacije ili legalizacijeprostitucije. To je alat koji daje potvrđene rezultate već milenijima i nije nimalo čudno da je feministički lobi žestoko protiv toga.
No kako je zapravo povrijeđena privatnost ove cure? Njena slika nije golišava. Ne vidi se nikakav intimni dio tijela ili nešto za što se inače očekuje da je na javnom mjestu skriveno. Na slici su samo njena usta ne nečemu. Mogla bi jednako tako jesti hot-dog i zezati se.
U međuvremenu, nikoga nije briga što je golo muško tijelo izloženo poruzi svijeta i što je netko bez njegovog pristanka izložio njegov seksualni život. No feministice, bijeli vitezovi i ostali majstori racionalizacije, u svom žaru za pronalaskom "žrtava" koje će im donijeti ugled i novac, nekako su propustili osuditi tu činjenicu.
Tko se laća dvostrukog standarda, od dvostrukog standarda i pogiba.
Današnje izdanje našeg omiljenog serijala vodi nas u Englesku 16.-og stoljeća, gdje je mlada ljepotica po imenu Anne Boleyn postala ženom i kraljicom kralja Henrya VIII-og.
Kralj Henry VIII i Anne Boleyn (prikazani u seriji "The Tudors")
Kralj Henry VIII poznat je po nekoliko stvari, najvažnija od kojih je odvajanje Anglikanske crkve od Katoličke i potpuni raskid veza s papom u Rimu. Njegova vladavina ostala je zapamćena kao doba ekstravagancije i okrutnosti. Iako je kralj Henry bio vrlo obrazovan i smatrao se humanistom, vladao je impulzivno i apsolutistički. To je zauvijek pokvarilo dojam koji je mogao ostaviti na povijest kao inače sposoban i odlučan vladar.
U doba kada počinje naša priča, Kralj Henry imao je problema s naslijeđem. Sa svojom ženom, Catherine od Aragona, imao je samo jednu kćer. Ostalih pet trudnoća završilo je ili spontanim pobačajem ili djecom koja su živjela od nekoliko sati od dva mjeseca poslije poroda. Iako bi bilo legalno da njegova kćer naslijedi prijestolje, Henry se bojao te mogućnosti jer je to u povijesti već jednom izazvalo dugi građanski rat koji je razorio Englesku.
Iako je Catherine po svim povijesnim izvorima bila idealna žena - opisana kao "jedna od najljepših na svijetu", "izvan svake konkurencije u svojoj mladosti", vjerna, obrazovana, skromna i iznimno popularna u javnosti - to sve nije bilo dovoljno da zadrži kraljevu naklonost. Nije jasno je li njegovo nezadovoljstvo kraljicom Catherine bilo inicirano manjkom živog muškog potomka ili njenom starošću i prolaskom ljepote (Catherine je bila 5 godina starija od njega). Bilo kako bilo, njegov Coolidgeov efekt bio je bezobzirno probuđen i eskalirao je iz stalnog varanja, nečega što je radio već dvadesetak godina, u trošenje svog 100%-nog napora u stjecanje razvoda i udaljavanja od sebe Catherine i njihove kćeri Mary. To je dovelo do njegovog prvo suptilnog i zatim otvorenog sukoba s Katoličkom crkvom koji je nakon višegodišnjeg natezanja rezultirao osamostaljenjem Anglikanske crkve.
Kraljica Catherine od Aragona, prva žena Henrya VIII-og
Negdje u to doba, mlada (10 godina mlađa od kralja) ljepotica Anne Boleyn, prateći uspon svog oca Thomasa, došla je na dvor kao jedna od kraljičinih pratilja. Nije dugo trajalo dok se kralj nije beznadno zaljubio u nju, no Anne ga je isprva odbila i napustila dvor, izražavajući mu naklonost ali ne želeći biti samo njegova ljubavnica (nekoliko godina prije je kralj već "potrošio" njenu sestru koja bila na glasu kao laka). Moguće je da je ovo posebno napalilo Henrya jer kao kralj nije bio naviknut na odbijanje, što je jedan od rijetkih primjera uspješne ženske igre. Poslije toga, kada je kralj izrazio želju da se razvede od Catherine i oženi njom, pristala je i vratila se na dvor. Proces razvoda je trajao preko pet godina. U međuvremenu je boravila s kraljem u javnosti i provodila vrijeme s njim, iako mu se i dalje nije dala skoro sve do braka. Njen utjecaj na dvoru, iako neslužben, bio je znatno veći od Catherininog: ambasadori su znali da im niti jedan prijedlog neće proći ako ne budu u dobrim odnosima s njom, dok je Catherine čamila zatvorena prvo u svoje odaje, a zatim u odvojenu tvrđavu u udaljenom dijelu Engleske kamo ju je Henry prognao i oduzeo joj sve naslove.
Iako je kraljica Catherine otvoreno mrzila Anne, u svojoj nemilosti nije joj mogla učiniti ništa osim prijetiti joj. Jednom prilikom, dok je Anne još bila njena pratilja i nije uživala toliki status na dvoru, kraljica je uočila da Anne nosi skupu ogrlicu i prozvala je:
Catherine: Ta ogrlica, tko ti ju je dao? Odgovori mi.
Anne Boleyn: Njegovo veličanstvo.
Catherine: Baš si skupa.... skupa kurvetina!
Anne Boleyn: Nisam kurva... vaša visosti. Volim njegovo veličanstvo. I vjerujem da i on mene voli.
Catherine: On je samo zaslijepljen tobom, kao što su muškarci često zaslijepljeni novim igračkama. Ubrzo će vidjeti što si ti zapravo. I umorit će se od tebe... isto kao i od svih ostalih!
Ove riječi bile su više proročanske nego što je Anne mogla naslutjeti.
S kraljevim prisvajanjem vlasti nad Anglikanskom crkvom i raskidom s Rimom, razvod je postao trivijalna stvar; Anne Boleyn udala se za Henrya 1533. i time postala druga kraljica Engleske. Njihov život je isprva bio idiličan i Anne je rodila kćer, Elizabeth. Iako se moglo pretpostaviti da su i dvor i Henry razočarani izostankom sina, sam Henry ju je uvjerio da je to u redu. Naposljetku, oboje su bili mladi i imat će još djece. No vrlo brzo ju je počeo varati sa svim mogućim pratiljama i služavkama, isto kao što je radio i s Catherine. Ovaj put ni manjak djece ni starost nisu mogli biti izgovor. Jednostavno rečeno, kada je muškarac istodobno i svjetski napaljen i najmoćnija osoba na svijetu, neminovno je da će to iskoristiti za utapanje u moru drugih žena.
Anne je isprva prigovarala, ali kao i Catherine znala je da je takvo ponašanje očekivano od kralja. Još bolje od Catherine koja je samo ignorirala mnogobrojne ljubavnice, otišla je korak dalje i dala mu svoju pratilju i rodicu Madge na raspolaganje. Njena logika je bila: ako Henry već mora varati, u redu, ali neka to čini s osobom koja je neće zeznuti ili imati ambicija postati kraljicom kao što ih je ona imala. Ovaj pristup je u mnogo čemu sličan primjeru Monice Belucci, koja je prihvatila da s 50 godina može biti ne znam kako lijepa, ali da će njen Alfa i dalje varati, pa je bolje da prihvati biti u haremu dok god je glavna u haremu. Ovaj odabir - prešutno dijeljenje komadića Alfe s drugima - je uz serijsku monogamiju glavna značajka ženske seksualnosti. I kako se seksualno tržište, pod utjecajem promjene ženskih preferencija, degradira i postaje sve sličnije prehistorijskom obliku, toga ćemo viđati sve više - i to ne samo kod kraljevskih obitelji.
"Znati da će tvoj muškarac uvijek biti tu za tebe važnije je od seksualne vjernosti. Bilo bi bizarno tražiti vjernost od njega ako se nismo vidjeli dva mjeseca. Ne možeš ga pitati što je radio. Pristojnije je i realnije prihvatiti da će biti s tobom kada se vidite. Ne bih ovo nazvala diskrecijom, već elegancijom."
- Monica Bellucci, ožujak 2010.
Drugi problem kraljice Anne bila je njena vatrena i argumentirana narav. Kao ljubavnicu, to ju je činilo mističnom i privlačnom. Kao ženu, to ju je često dovodilo u sukob s Henryem. Za razliku od prošlih zgoda kada je još bio tjelesno zaljubljen u nju i uvijek bi se trudio udovoljiti joj u svim razumnim zahtjevima, sada mu je postalo svejedno i njene molbe su najčešće završavale ignoriranjem. Njena seksualna privlačnost kao snaga doživjela je fatalan udarac kada je kod druge trudnoće doživjela spontani pobačaj.
Između stalnih svađa, razornog djelovanja Coolidgeovog efekta, i ponavljanja Catherininog problema, Anne je spala na tužnu razinu da je morala doslovno moliti Henrya da dođe u krevet s njom. Ipak, kada ga je uspjela nagovoriti, ponovno je zatrudnjela - ovaj put bila je uvjerena da se radi o sinu - i stvari su se privremeno popravile. Svejedno, kralj je nastavio očijukati s ljubavnicama gdje god bi ih našao. Ovaj put je počeo provoditi mnogo vremena s kćeri njegovog prijatelja, lijepom mladom djevojkom 20 godina mlađom od njega po imenu Jane Seymour. Njena prisutnost, pogotovo kada ju je doveo na dvor kao nekada Anne, užasno je živcirala kraljicu. Jedan put je ošamarila Jane nakon što ju je našla kako zamišljeno gleda u privjesak s Henryevom slikom, i prozvala je kurvetinom. Svejedno, budući da je znala koliko je njena trudnoća važna, Anne se potrudila ostati izvan svega toga i izolirati se od svijeta što je više mogla kako bi smanjila stres.
Negdje tijekom četvrtog mjeseca Annine trudnoće, Henry je išao na viteški turnir gdje je, kao i inače, sudjelovao u borbama. Ovaj put je tijekom jednog sučeljavanja nesretno pogođen u glavu i bačen s konja. Kraljici su donijeli vijest da je kralj u nesvijesti i da ne znaju hoće li se probuditi. Bez kralja, i ona i njena obitelj, vrlo nepopularni u javnosti, bili bi osuđeni na propast. To je za nju bio strašan udarac, no ono što je dovršilo Annin pad nije bio stres od ozljede njenog muža, već nešto drugo. Čim se osvijestio i oporavio dovoljno za šetnju po dvoru, kralj je otišao zahvaliti se Jane Seymour, vjerujući da su ga je njeni dar i molitve spasili od smrti u borbi. Njegova zahvalnost nije bila samo platonska, naravno, i ubrzo se našao u zagrljaju s njom, mazeći je i uživajući u ponovnom stanju zaljubljenosti. I baš je u tom trenutku naišla Anne.
Pronašavši ih takve, Anne je izgubila kontrolu nad sobom i počela vikati i plakati. To je bio konačni okidač potreban za izazivanje spontanog pobačaja i počela je krvariti. Pregled već prilično razvijenog ploda pokazao je da je dijete bilo muško. Kako je poslije rekao netko na dvoru, "pobacila je svog spasitelja".
Opsjednut Jane Seymour i sada potpuno ohlađen od "žene koja mu isto ne može dati sina", Henry je izjavio da je i njegov drugi brak produkt vještičarenja, prijevare i tko zna čega sve ne, te da će uzeti drugu ženu. Kako ovaj put nije bio ograničen Katoličkom crkvom, riješiti se Anne bilo je vrlo jednostavno i pristupio je tome s hladnom odlučnošću. Zadužio je svog kancelara da pronađe dokaze da ga je ova varala, a on je mučio velik broj osumnjičenika sve dok neki u mukama nisu priznali da su spavali s kraljicom i da je varala kralja s barem stotinu muškaraca u te tri godine.
I tako je završila Anne Boleyn.
Anne Boleyn razlikuje se od većina žena opisanih u ovom serijalu. Dok je prvih šest slučajeva gotovo premoćno bilo privučeno upravo kretenizmu i brutalnosti zbog njih samih, nju je to odbijalo. Ipak, njena želja za Alfom bila je dovoljno jaka da nadvlada bilo kakav oprez i zaslijepi je tako da ne vidi potencijalno grozne posljedice. Iako mi je strašno žao načina na koji je završila, Anne svejedno predstavlja vrijedan primjer bezumne trke za super-Alfom nauštrb svega ostalog, i pouku da ljepota, vjernost, mladost i čednost ničemu ne služe ako ih pokloniš kretenu.
Kao što joj je kraljica Catherine rekla, bilo je neminovno da će je se Henry riješiti jednako bezobzirno kao i nje čim ga prestane zabavljati. No kao što se danas sve češće događa, žene često fantaziraju da su iznad bioloških zakona i da će se onaj napaljeni, moćni muškarac vezati baš za njih. Jer eto, ovaj put je drukčije.
Kažu da slika govori tisuću riječi. Da vidim ovakav oglas negdje na zapadu, odmah bih znao da se radi o propagandi feminističkog* pokreta za prihvaćanje debljine (tzv. "Fat acceptance movement"). Žena na desno je prpošna, obdarena, sređena, modno osviještena i nije je briga što mislite o njoj. U neku ruku je lako pogledati je jednom i ignorirati onaj glasić duboko u našoj podsvijesti koji nam govori da to jednostavno nije kako bi žena trebala izgledati i da su joj sve to samopouzdanje i moda za ništa protiv muškog instinkta koji nezaustavljivo traga za BMI-em 20 i omjerom struka i kukova 0.7. No ipak, kada bi uz slike pisalo nešto tipa "Osjećaj se sexy u odjeći koja naglašava tvoje obline", to bi uistinu bio savršen komad propagande.
Naravno, to je plakat iz Kine, tako da se sadržaj malkicu razlikuje. Evo što otprilike piše:
"Od debljine svaki komad odjeće izgleda loše. Od vitkosti sve izgleda dobro. Kako ti želiš izgledati?
Sredstvo za mršavljenje za samo 498 yuana. Naruči odmah na: 180-77021366."
Nešto mi govori da bi takavo oglas izazvao sablazan i tužbe da ga netko stavi na plakat u SAD-u ili Velikoj Britaniji, a bome se nešto bojim da bi tako bilo i kod nas, tako da se bojim da tako nešto nikada nećemo vidjeti ovdje. Naposljetku, ne želimo povrijediti ničije osjećaje.
Bilo kako bilo, ovakav realan pogled na svijet mogao bi biti jedan od razloga zašto će Kina, sviđala nam se ona ili ne, nastaviti postojati još daleko nakon što se naše civilizacije pretvore u prah.
(* = "feminističkog" jer su ga inicirale žene i jer želi ukinuti diskriminaciju samo protiv debelih žena, dok je muškarace naravno i dalje poželjno ocjenjivati po izgledu)
Prije nekog vremena, proveo sam dva tjedna u Novalji, simpatičnom mjestu na Pagu koje je poznato prvenstveno po blizini uvale Zrće, svjetski poznatog party okupljališta. Kao što stalni čitatelji znaju, Zrće sam okarakterizirao kao sausage-fest gigantskih razmjera, s jednim od najgorih odnosa spolova na svijetu izvan Saudijske Arabije i možda nekih industrijskih postrojenja. Nije loše za popularno party okupljalište gdje muškarci masovno idu kako bi uživali u danima vrućeg sanjarenja o curama koje su na news portalima vidjele kako se skidaju i samo čekaju na njih. Zrće je složena operacije poput karaktera striptiz-kluba, samo opsežnija. Svaka čast onome tko se sjetio to organizirati.
No odmah do tog legla kobasica, jedva sat vremena hoda daleko, leži zemlja koja mu je potpuna suprotnost. To je zemlja za koju ne znam kako je nazvati. Zemlja... kamenica?
Moglo bi biti.
Novalja je lijepo i šarmantno mjesto koje se prostire po suhoj vjetrometini koja čini početak sjevernog rta otoka Paga. Nemilosrdni udari bure ogledaju se u suhom tlu gdje ne raste puno i odsustvu vegetacije, iako se grad potrudio posaditi redove stabala i palmi uz glavna šetališta. Ako fenomen Zrća i dalje bude tu za deset godina, to će biti izvrsno ulaganje. Redoviti autobusi voze između centra i uvale i cestovna mreža je u redu, iako kao i svugdje u Hrvatskoj malo nedostaje parkinga.
Gledano u odnosu na velike gradove, Novalja je skupo mjesto. Hrana i higijena je barem 20% skuplja čak i u podružnicama Konzuma i Plodina u centru, a u Hiper Novalisu, trgovačkom centru na rubu mjesta, većina stvari je bezobraznih 50% do 100% skuplja nego inače. Začudo, takva razina cijena se ne prenosi na sve ostalo: suveniri i tržnica sa sitnicama su jeftini, a hrana u restoranima na svakom koraku nije ništa skuplja nego drugdje. Najeo sam se odlične ribe kao nikada prije u životu u maloj gostionici pored ribarnice.
Bili su toliko ljubazni upotrijebiti terminologiju bloga na računu.
Ono što Novalju čini vrijednom spomena na ovom blogu je njeno seksualno tržište. Dok je na Zrću tri puta više muškaraca nego žena, u Novalji je obrnuto. Ne znam je li takva situacija zato što žene manje izlaze od muškaraca i manje vremena provode pijane i mamurne, a više se kupaju, sunčaju, kupuju i šetaju, ili zato što već od početka dolazi više žena, ili je u pitanju nešto treće. Bilo kako bilo, prošetajte Novaljom i vidjet ćete ogromnu koncentraciju "nježnijeg spola". I ne samo to: kako Zrće većinom posjećuju demografske skupine koje su mlade i drže do statusa i izgleda, gotovo sve te žene su sređene i u izvrsnoj formi. Trebam li uopće napominjati da je u Novalji kultura takva da se u kupaćem kostimu ući u gotovo svaku trgovinu i da vlada prijateljska, opuštena atmosfera?
E sad, nemojte se previše zanijeti. Kao prvo, to što je negdje puno žena ne znači da će ti same pasti u krilo, kao što sam već podrobno opisao. Štoviše, budući da tu svi dolaze samo na kratko i nemaju priliku osjetiti samoću, odnos bi mogao biti i 90:10, i svejedno ne bi postojala klima "očaja" i drastično izmijenjenih kriterija, kao što postoji recimo u Rusiji. Avanturistične i lake da, bez kriterija ne. Kao drugo, to ne znači da si se potpuno oslobodio Zrća. Iako iz odnosa spolova slijedi da jedan dio žena uopće ne ide tamo, ne možeš na to računati. I dalje ćeš morati prihvatiti određeni rizik da će neka na kojoj radiš posjetiti slavnu uvalu i tamo nestati bez traga jer je našla nekog drugog, ili da ćeš ti morati jednu večer ići s njom kako bi zaključio stvar (kada će tvoje šanse biti bolje nego da si je upoznao u izlasku). Novalja ne znači automatski orgijanje dan i noć.
Ono što Novalja znači je obilje prilika. S tako nevjerojatnom koncentracijom mladih žena, i koje se još k tome izmjenjuju svakih nekoliko tjedana, to malo mjesto predstavlja rajski vrt u odnosu na neisplativo lupanje glavom o zid na Zrću. Ovdje muškarac koji zna što radi može postići ozbiljne rezultate. Čak i za obožavatelje noćne igre, ponešto kafića i polu-diskoa koji rade do kasno može se pronaći i u samom mjestu, te često imaju povoljniji omjer spolova. I k tome je sve to jeftinije - kako bi rekao Vuco, "sačuvat ćeš obitelj, sačuvat ćeš djecu, ZDRAVLJE ćeš sačuvat!"
Sve u svemu, Novalja i Zrće su fascinantan primjer kako mikro-ekonomske okolnosti mogu drastično utjecati na konačan ishod na seksualnom tržištu.
Voljeli biste da obradim neku temu ili trebate pomoć s ljubavnim problemom (za oba spola)? Komentirajte/ pošaljite na: ignissblog(na)yahoo.com
Ako ne napišete drugačije, prihvaćate mogućnost njegove prezentacije na blogu. Vašu adresu, sliku, ime i detalje NIKADA NEĆU OBJAVITI.
Na isti mail zatražite dozvolu za prenošenje članaka.
Klikom na gumb ispod otvarate PayPal prozor za donaciju Ignissu.
Molim donirajte jedino ako osjećate da vam je moje pisanje znatno promijenilo život na bolje i želite se zahvaliti i ovim putem. Nemojte donirati kao političku poruku, naknadu ili motivaciju za privatni savjet, ili kupnju knjige alternativnim putem.
Na lijevoj strani prozora možete unijeti iznos (u USD), a na desnoj poruku uz donaciju.
Unaprijed hvala!
Podržite Igniss blog i postanite pokrovitelj na Patreonu