Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

18.06.2025., srijeda

Dječačke uspomene


Sjedili smo na grani i jeli trešnje, gledajući
u daljinu.
„Kao dječak, moj je otac sjekirom odcvikao psu
rep“, smijuckajući se reče vragolasta Martina.
Zamislio sam se.
„Zašto bi netko to učinio“, upitao sam.
„Kaže da je želio vidjeti kako izgleda pas bez repa.’“
„A dobro…“
„…od domaćeg kera načinio foksterijera“, nadodao sam i
mrknuo sočnu domaću trešnju.

Marinin otac nije djelovao opasno. Nije vozio auto. Na
posao je išao biciklom. Pritom je svakodnevno
prolazio pokraj naše kuće. Na glavi mu je vazda, ljeti-zimi,
stajala plava radnička šilterica. Bio je građen tipično seljački: jake kosti,
krupan, ali ne i debeo.
Široko, grubo tesano lice. Neuko. Tupo.
Pogled prazan. Oko očiju rakunski kolobari.
Martina je bila preslika svoje majke. Zgodna. No starija je
sestra bila PRAVA! ljepotica. Brojila je osam godina više od mene
i nisam imao nikakve šanse. Bila je miss Provincije 1987. godine.
Jednog dana, kada su djevojke dorasle, njihova se mati
razgovarajući sasobom, zaputila do rijeke. Kod Majerove okuke,
skočila je s drvenog mosta.
Našli su je kilometrima nizvodno.
Šizofrenija, pričalo je selo.
Deset godina kasnije, u istu je rijeku zakoračila Martina,
držeći malodobnu kći za ruku.
Zagrle li majke svoju djecu prije nego li s njima zarone pod vodu?
– otprilike glasi stih A. Kos Lajtman.
Starija sestra, nakon pogreba, napustila je zemlju. U Norveškoj se udala za
tamošnjeg policajca. Ima dvoje djece. Ne posjećuje stari kraj. Drži se dalje
od rijeka. Tragedija gena zasad ju je zaobišla.
Njihov otac nastavio je živjeti u pustom domu. Na posao je
pedalirao sve do penzije. Kasnije je bicikl tjerao samo
do dućana.
Svaki put kada bih svratio za praznike,
našao bih ga u sve jadnijem stanju.
Sušio se. Kopnio. Kvrčio kao list.
Sve je više tonuo u ništavilo.
A onda je umro.
Ipak, kuću nije preuzelo zelenilo,
žilava, ekspanzivna samobnavljajuća vegetacija.
Netko nepoznat kosi i održava okoliš.

Sjedim pod trijemom. Blag povjetarac draška mi
dlačice i nježno miluje kožu.
Nebo je već dva dana posve plavo, bez ijednog oblaka.
Miriše smilje uzgojeno u lončanicama.
Miris je blagotvoran, donosi stanovitu nadu i
optimizam.
Ptice su razdragane.
Kosovi, brgljezi, zebe, sjenice, slavuju,
drozdovi i crvendaći polifonično poju himnu životu
dok djetlići drže ritam, kuckajući o
crvotočinom načeto deblo.

Razmišljam o ljudima
kojih više nema. Ja sam još uvijek ovdje.
Osjećam se pobjednički. Kao da sam
osvojio prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u sportskom
mačevanju. Hoću reći – nije neki veliki sport,
no ipak je pobjeda.
Još uvijek mogu sebi predočiti daleke krajeve,
snježne vrhove gruzijskih planina i Kilimandžara,
Armeniju, skromne manastire, skrivene drvene crkve
i pagode koje izranjaj u maglovitoj zori.
Još imam mašte
za moguće prizore sreće.

Ipak, nije bilo lako,
uopće nije bilo lako
istrajati pored svih tih
mahnitih luđaka, kvoloka
umobolnika bez terapije
ovlaštenih ubojica sa strojnim puškama
ideoloških zasljepljenika, religijskih zaluđenika
pijanih vozača, nadrogiranih pilota
gospodara svijeta željnih rata.
O da, valjalo je preživjeti
treći val feminzma
sve one razmažene tatine princeze
namrgođena lica djece ubojica u zbitim uličicama favela
trgovce organima, bankstere, razne muljatore, lupeže, prevarante
kanibale iz ministarstva pravosuđa.
Valjalo je preživjeti kez slijednika Zodijaka
hladne ljubavi Hilerovih sestara
prijeteći lavež poludivljih pseta na ulicama milijunskih gradova
otrovne insekte, zmije otrovnice
zloćudne tumore,
bakterije, viruse
idiotski sistem, glupe poslove i još gluplje
i okrutne ljude.
Čini se kao da je sve ovdje izdizajnirano tako
da te smalti, ubije, prožvače
i ispljune.

I, možda nije, doista možda nije
najveći grijeh – sjekirom, iz dječje znatiželje,
tamo nekog seoskog kera skratiti za rep...
- 10:20 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>