Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

02.06.2025., ponedjeljak

Superrezolucija stvarnosti

Sjedim ovdje, pijuckam pivu koja se još nije ugrijala. Razmišljam o vremenu jer nemam pametnijeg posla, a i nešto mi treba da potisne činjenicu da opet kasnim s plaćanjem struje. Malo misaone gimnastike između deblizma svakodnevice, vožnje bolta, skrolanja i četrdeset sedam otvorenih tabova, neće škoditi.

Evo, znam par stvari. Znam da svjetlost udaljenih zvijezda dolazi s velikim zakašnjenjem. Znam da ono što gledam na noćnom nebu nije sad, nego nekad. I znam da se ta svjetlost ne kreće ravno, nego se krivi, savija, puzi kroz gravitacijska polja kao pijanac kroz barove četvrte kategorije. Neke od tih zvijezda više ne postoje. Već su se raspale, eksplodirale, nestale. A mi, idioti, još uvijek ih gledamo i divimo se. Svašta.

Sad, zamisli nekog vanzemaljca, zelenog, ružnog, s glupom surlom umjesto nosa i teleskopom jačim od svega što smo mi smrtnici sklepali. Kakav jebeni Hubble, JWST i ostali bakrači. Sve je to pičkin dim prema ovom stroju. To zapravo i nije stroj, to je nevjerojatni intergalaktički stalker koji viri u prozore tuđih planeta da vidi jel' tko kući!

I tako, gleda zelenko Zemlju, ali ne vidi nas, ne vidi ovo što sad pišem, nego vidi doba Oktavijana. Rim. Svjetlost koja je u tom trenu došla do nj, svjetlost je onog vremena. U prvoj fazi on vidi samo planet. Ali dok popije par piva, tehnologija grabi naprijed, i sada jasno vidi kontinente i apeninski poluotok. Tehnologija i dalje pomamno napreduje, a surlavi na surlu ispija pivo.

I eto ti ga, brate moj zgaženi, teleskop više nije teleskop. To je kvantno-psihomagnitoidni teleobjektiv, nabijen tamnom energijom do usijanja. Spojen je na kristalizirane kvantne kompjutere s jezgrom od drhtave neutrinske pudingaste mukoze, u kojima superpozicija nije stanje nego stil života. Leće? Leće zakrivljene po Gauss-Einstein-MC Hammer zakonu, savršene do granice koja svemiru nabija komplekse.
A tek algoritmi! Metaheuristički nanomorfni fraktali razrađeni do zadnjeg bajta. Render? Da ti oči prokrvare i duša ti se reboot-a. Interpolacija? Božanska!
Naš surlavi zelenko upravlja tim veličanstvenim strojem, zumirajući sve bliže i bliže. I ETO TI GA! Zelenko je na ulicama Rima. Očima korača uz gordog Oktavijana koji se šeprueći kao puran kreće prema Kapitolu.

"Uh, mentula mihi surgit", („Uh, diže mi se kita.“) kaže on svom pobočniku Luciusu Plutarhu Sextusu.
A ovaj odgovara: "Intellego". (Razumijem.)
Zatim uđe u carske odaje. Zapovjedi pretorijancu Quantusu Eliju Šejnu da mu dovedu vestalku Klaudiju.
Dođe Klaudija.
"Ubi es, mea voluptas? Ubi es, mea pulchra?" („Di si radosti? Di si lipa?“)
A Klaudija odgovara:
"Meam cunnam libenter non accipies!" ("Moje pičke rado nećeš dobiti!").
Oktavijan se ne zamara odbijanjem.
Pjevuši – "Pulchra es, pulchra; angelis similis es…" („Lipa si lipa, anđelima sličiš…“) A zatim grubo: „Aut subligaculum detrahe, aut caput amittes!“ ( „Skidaj gaće ili ode glava.„)
Zelenko sve to gleda, misleći – Auuu, to nije Oktavijan kakvim ga prikazuju povijesne knjige.
Da skratim priču, Oktavijan nasilno zeme Klaudiju, a ona se ubije.

No, što nam u stvari ovaj misaoni eksperiment govori? Govori nam da ako imaš dobar teleskop možeš vidjeti povijest u visokoj rezoluciji. Govori nam i to, da ako se udaljiš dovoljno daleko, na rub svemira i čekaš da svjetlost dopre do tamo, možeš vidjeti doslovno početak svega, a ne samo rođenje zvijezda u prašinastim maglicama.
Da, prošlost je tu da ostane. Ona nikamo ne ide. Samo se malo odmakne. Ili se mi odmaknemo od nje. Kako hoćete.
– Hej, konobaru! Još jednu, ovdje! I donesi pepeljaru.
Konobar donosi pivo.
- A što ćemo s promatračem i utjecajem svijesti na valnu funkciju svijetlosti – upita on.
- Ništa. Zelenkova svijest ovdje ništa ne može učiniti. Intervenirati. Promijeniti. Može samo promatrati Okavijana dok tuca Klaudiju. I to je sve, buraz. To je sve.
Konobar:
- Želiš reći da je vrijeme još jedna božja šala koja je izmakla kontroli?
- Bog? Ljubav? Dobro pivo u jeftinom bricu? Sve je to isto. Iluzija koja se lagano gasi dok fotoni putuju svemirom. Svi smo mi samo jebena mutna fleka u nečijem svemirskom dvogledu. I negdje daleko, neki drugi pijanac bulji u našu jadnu stvarnost i misli si:
"Jebote... pa to su samo fotoni."
Zato pij, čovječe. Pij svoju pivu. Jer što ti drugo preostaje?
- 10:35 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>