Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

18.06.2024., utorak

Muzička poduka – Johannes Vermeer/Tim Jenison



Sjedili smo i čekali primariusa Goldsteina da kaže koju o stanju njegovog srca.
Na zidu čekaonice visio je Portret žene s bisernom naušnicom.
– Dobar je – rekao je promatrajući sliku.
– Ha? Tko? – prenuo sam se snatreći o grudima Ornelle Muti.
– Vermeer – rekao je cimnuvši glavom prema slici.
– To je bar lako naslikati – prokomentirao sam.
– Ne znam baš – rekao je on – ja ne bih imao ništa protiv da mogu tako.
Baš kao i mnogi drugi bio je neostvareni slikar (da mi je novčić svaki put kada sam čuo: voljela sam crtati u osnovnoj... ili šteta što nisam imao uvjete... moj brat imao je silan talent no otišao je drugim putem i sl.)
U razdoblju prije fakulteta, crtao je i slikao, zalazio u atelijer Vilka Šeferova, drugovao sa njegovim sinovima Mićom, Eugenom, budućim slikarima, umjetnicima…
A onda je odabrao arhitekturu. Dobro je odabrao. Arhitektura mu je omogućila bolji život.
U penziji se vratio crtanju, slikanju, rezbarenju... Nije bio loš, no bio je previše kognitivan tip. Za njega vrijedi ona Dalijeva (koji je izrekao za samog sebe):
„Prepametan da bih bio dobar slikar“.

Vermeerove su me slike – to jest reprodukcije Vermeerovi slika – oduvijek ostavljale ravnodušnim. Govorilo se da se služio camerom obscurom, a to se intuitivno i da naslutiti. Camera obscura poznata je još antike. Najraniji poznati opis camere obscure datira iz 5. stoljeća pr. Kr., a dao ga je kineski filozof Mozi. O njoj je također pisao Aristotel, arabijac Alhazen Ibn al– Haytham u 11. stoljeću, Da Vinci i drugi. Ne bih se iznenadio da su „mračnu komoru“ također poznavali i stari Egipćani. Također, činjenica da ne postoje Vermeerovi crteži, čak niti ispod nanosa boje, na čistom bijelom platnu, kao ovlaš naznačena kompozicija, govori u prilog tome da se Vermeer poslužio trikom.
Ipak, hodajući beskrajno dosadnim prostorijama bečkog Kunsthistorisches muzeja, svega nekolicina slika imala je neki učinak na mene, a jedna od njih bila je i Vermeerov Slikar pred štafelajem. Stajao sam pred slikom ugodno iznenađen Vermeerovim rafiniranim osjećajem za nijansiranje, za ton.

Prošlog vikenda pogledao sam dokumentarac Timov Vermeer. Film pripovijeda priču o Timu Jenisonu, izumitelju i kreatoru digitalnog imaging softwarea (video guy, veli on za sebe) koji je imao opsesiju da naslika jednu od Vermeerovih slika koristeći se optičkim pomagalima.
U uvodnom djelu upoznajemo se s Timom, njegovim životom i djelom. Tim je već kao dječak popravio Pianolu (Piano Player), automatski klavir-svirač, da bi potom usporivši piano-role i promatrajući kako se pomiču tipke naučio svirati swing; nekoliko godina svirao je klavijature u bendu i popravljao baš svaku muzičku elektroničku napravu koja bi se pokvarila; osnovao je tvrtku što se bavila popravljanjem flipera i video-igrica; 90-tih osmišljava Video Toster, pa LightWawe 3D, program za renderiranje 3D slika itd.

No „slikarski“ zaplet počinje u trenutku kada mu kći za rođendan pokloni knjigu engleskog slikara Davida Hockneya Tajno znanje, ponovo otkrivanje izgubljene tehnike starih majstora. Knjiga daje podstrek njegovoj opsesiji da naslika Vermeera. I sad redom:

– Tim uviđa da je nemoguće camerom obscurom prenijeti projiciranu sliku na platno. – Mnogi su pokušali i nemoguće je, kaže. – Prvo jer je izokrenuta, drugo jer je nemoguće pogoditi identičan ton. Naime kada se pokuša nanijeti pigment preko projicirane svijetlosti boja istog trenutka potamni.

– Tim ide po svijetu i proučava Vermeera. – Vermeer izgleda kao dijapozitiv. To su stvarni, vjerodostojni tonovi na slici, kaže. Ali kako je to Vermeeru pošlo za rukom?

– Tim prvo rješava problem izokrenute slike.

– Tim radi prvi eksperiment: inventivnim tehničkim izumom kopira– preslikava fotografiju punca iz mladosti. Slika pet sati. Rezultat je nevjerojatan!

– Tim je uvjeren da je Muzička poduka nastala na taj način.

– Tim prezentira gledateljima repliku camere obscure iz 17 st., stolni uređaj na koje se može vidjeti realna slika. Povjesničari umjetnosti tvrde da je Vermeer njome mogao biti tek nadahnut i ništa više. Tim osmišljava kako da iz te naprave dobije dobije vertikalnu sliku te ju kopira na isti način na koji je prethodno kopirao punca.

– Tim odlučuje napraviti rekonstrukciju sobe što se nalazila na gornjem katu Vermeerove kuće u Delftu; izjavljuje da će u procesu izrade slike koristit samo prirodno svijetlo i materijale kojima se Vermeer služio, sam će pripravljati ondašnje boje, sam drobiti pigment i utrljavati ga u uljenu boju…

– Tim također uči ručno izraditi leće. Moderne leće predobre su za 17. st.

– Tim odlazi u Nizozemsku i posjećuje Delft, proučava tamošnju arhitekturu i svijetlost; proučava tlocrt Vermeerove kuće; uči čitati Nizozemski; konzultira se sa stručnjacima za namještaj, uzima točne mjere stolca, fotografira detalje; u keramičarskoj radnji naručuje repliku vrča za vodu sa slike …

– Tim se vraća u st. Antonio te poziva profesora Philipa Steadmana iz Londona da nadgleda njegov eksperiment. Za razliku od onih koji vjeruju da je Vermeer naslikao Muzičku poduku iz glave Steadman je našao dokaz da se Vermeer poslužio optikom. Steadman je autor knjige Vermeerova kamera.

– Tim u kompjuteru izrađuje precizan 3D model sobe Muzičke poduke. Potom ruši sjeverni zid svoje kuće i gradi identičnu prostoriju te sav pripadajući inventar: tokari noge stola, bajca, lakira, izrađuje starinski prozor, starinski stolac, ređa tamne grede na stropu, gleta i bojadiše zid, matematički– precizno pozicionira sve predmete tako da u milimetar odgovaraju slici… Treba mu 213 dana da napravi kompletno vjernu repliku sobe. „ Ovo je najteža stvar koju sam ikada uradio. A još nisam ni počeo slikati. Bolje da ovo radi, jebemu“, bilježi Tim na svom Vermeer Project Blogu.

– pošto je čitav projekt započeo čitanjem Hockneyeve knjige, Tim odlučuje posjetiti engleskog slikara i demonstrirati mu svoje otkriće. Hockney je fasciniran. „Ako je Vermeer koristio ovu napravu onda mi gledajući njegove slike gledamo fotografije“, veli Tim. – Kolika je mogućnost da se Vermeer koristio ovom napravom – pita Tim Hockneya, a ovaj odgovara: „Very likely, very likely.“

– na Vermeerovim platnima Tim pronalazi tragove upotrebe leće, mutnjikavost objekta (izvan fokusa) u prvom planu kod Djevojke sa crvenim šeširom; bijele točkice boje na ručki pletene košare na Mljekarici koje obične dobijete kada imate lošu leću; kromatske aberacije na rubovima lika na slici Žena čita pismo, također karakteristične za leću …
Pad svijetlosti na zidu na Muzičkoj poduci naslikan je točno onako kako ga kamera vidi. – Je li moguće da je Vermeer bio neka vrst savanta koji je mogao vidjeti sve te nijanse, pita Tim stručnjaka za oko.
Stručnjak za oko objašnjava…
Zaključak: nemoguće je od očnog živca napraviti svjetlomjer!

– Tim želi u živo vidjeti sliku koju će replicirati, ali Muzička poduka u vlasništvu je engleske Kraljice. Nakon zamolbe i pojašnjenja o čemu se radi Kraljica mu omogućuje trideset minuta druženja sa slikom u Buckinghamskoj palači. Sve što vidi mora memorirati u glavi. Fotografiranje nije dozvoljeno. Tim je oduševljen viđenim. – Reprodukcije su daleko od vjerodostojnog, kaže. Boje su u originalu prigušenije, slika je nešto tamnija, ima stanovit plavičasti prizvuk, no ono što zapanjuje su detalji. Tim ih je proučavao sa tzv. dalekozornim naočalama. Na perzijskom sagu vide se niti tkanja. Nevjerojatna posvećenost, opsesija, kaže ganut.

– na povratku kući Tim otkriva da su mu najsitniji uzorci i detalji mutni. Ne može ih naslikati detaljno kako je planirao. Ima vizije propalog projekta. Shvaća da nešto nedostaje. Eksperimentira sa iznimno kompleksnim sustavom leća i ogledala ali ništa ne pomaže. A onda u bljesku inspiracije dolazi do ingenioznog rješenja!
Nadam se da je dovoljno da vas ponuka na gledanje ovog dokumentarca.

U završnici će Tim, nakon niza prepreka, 1,825 dana od početka projekta zgotoviti sliku.

Njegova volja i odlučnost da uspije u naumu nevjerojatna je, a rezultat fantastičan. Pokazuje kako čovjek tehničkog uma, britke inteligencije, bez dana likovne naobrazbe, treninga i talenta može uspješno reproducirati Vermeerovu sliku.


Lijevo Vermeer/ desno Timov Vermeer


"To svatko može uraditi."

I tako, sasvim neočekivano, Timovim upornošću moja davnašnja kao usputno i omalovažujuće izrečena primjedba glede Mona Lise sjevera neočekivano dobiva na težini. Ali Vermeeru i dalje priznajem kako je imao istančan osjećaj za ton. U ostalom, on je želio biti slikarom, učio je slikanje kod lokalnog slikara. Nije bio potpuni amater, kao Tim.

Ovaj nas dokumentarac u stvari podsjeća na to koliko su istinski – originalni i autentični, od Boga nadahnuti – umjetnici ipak rijetki. Vječna im slava i hvala na tom.




- 13:39 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>