< | travanj, 2024 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
30.04.2024., utorak
PONOR ZJAPI
sa svim tim ljudima oko mene nikada nisam uspio stići do ruba Galaksije nisam dosegao čak niti Alfa Kentauri, zviježđe Oriona ma, nisam uspio čak niti da prekoračim Asteroidni pojas nikad se nismo spustili na Mars i izmjerili marsotrese nismo se uvukli u unutrašnjosti Venere i ondje tragali za Venerijancima koje je spominjao Tesla predlagao sam da na tamnoj strani Mjeseca organiziramo koncert Pink Floyda ali i od toga ništa pa dobro, zauzdao sam želje, smanjio očekivanja pozvao sam ih u potragu za Šambalom nagovarao da pođemo na Triglav, na Šar-planinu da osvojimo Dinaru, Velebit Sljeme možda? sve zalud odlazili su na posao kupovali Feral redovno pratili politiku, dnevnik u osam smijali se Borni Soru bjesnjeli na društvenu nepravdu i uzbuđivali se zbog pokliča za dom spremni zadnje što sam predložio bilo je da prokrčimo šumu i obnovimo djedovinu prije no potpuno pu---k-.-ne zaglavni kamen i sve se uruši no baš je u tom trenutku na tv-u zagrmio Predsjednik Republike pa sam ostao prečut i zaboravljen sjedim u opustjeloj birtiji kraj Centra za gluhe, pivo je povoljno svira neki lijeni jazz naručujem Tomislava trećeg konobar je mlad i bijesan ima tek osnovnu školu i smatra da mu pripada čitav svijet možda je vrijeme da se definitivno povučem iz igre |
28.04.2024., nedjelja
Život - produžetci
u susret mi s nevjerojatnom lakoćom trče starice s tijelima djevojčura svaki put ostanem zatečen razdaljinom njihovih lica i gipkih tijela usporavam korak zastajem u nevjerici a one, kao da sam tursko groblje pogleda čeličnog prikovanog za željeznički most na horizontu otrče dalje nasipom gonjajući Mehr Licht* još jarko-narančaste u suton još dubokih udaha uz pripitomljeno more u po- srnuloj postsezoni ribarskog mjestašca još čaša dobro ostarjelog Caberneta u hrastovini s aromom slatkog crnog voća i cedrovine i zaboravljene pjesme buntovne mladosti na replici gramofona s trubom u ogoljenoj večeri što miriše na daleki pašnjak prolito mlijeko kožu novorođenčadi brdo piljevine ! sisters are doing that for themselves ! --- * Goetheove posljednje riječi |
25.04.2024., četvrtak
TU GDJE JE LOMAČA GORJELA
Na kraju ljetnog dana i duge poslijepodnevne šetnje izbili smo na Campo de' Fiori A tu, molti ristoranti ali poco furešti na sui terrazzi. U prolasku dok koračamo u smjeru Piazza Navona crnomanjasti konobari con una voce seducente upućuju pozive da se usidrimo u njihovu oštariju. - Alora, pa sjednimo i nazdravimo ludom dominikancu - rekoh MiaDonna. Konobaru je mrsko što je samo piće u igri ali naručio sam Adami Prosecco di Treviso Garbčl pa se nostro cameriere malo odobrovoljio. Podigao sam čašu visoko i rekao: - Viva Giordano! - Viva Bruno! dometnula je MiaDonna. Saluti a tutti! Obasjan božanskom zrakom Giordano nas je gledao odozgor, iza leđa visoko podignute brončane skulpture. Horizont je postao jantarno-narančast. Krila su mu blještala. - Sjećaš li se, o presvijetli viteže, kada si onomad pisao Degli eroici furori*? Iznenada, iz kuhinje je dopro vonj zagorjelog odreska. --- * O herojskim zanosima, 1585. Sv. Robert Bellarmino, kardinal inkvizitor, jedan od nositelja protureformacije, sudjelovao na suđenju Giordanu Brunu i Galileo Galileja. Papa Pio XI. proglasio ga je BLAŽENIM 13. svibnja 1923., SVETIM 29. lipnja 1930. i CRKVENIM NAUČITELJEM 1931. Njegov spomendan je 17. rujna. Mnogi vrtići, škole, koledži, univerziteti diljem svijeta nose njegovo ime. 1942. godine kardinal GM javno je rekao kao je crkva opravdano osudila Giordana Bruna. 2000. godine, na četiristotu godišnjicu smrti Giordana Bruna, kardinal PP rekao je da nema šanse da crkva mijenja stav oko osude i ostavštine Giordana Bruna jer je njegovo mišljenje bilo u suprotnosti s učenjem katoličke crkve, ali da crkva žali zbog njegovog pogubljenje, te kako reče: „zbog upotrebe prisile i nasilničkih metoda koje su inkopatibilne sa iskrenom i autentičnom potragom za Istinom. Iste godine kardinal AS, vatikanski državni tajnik, izjavio je da je Giordanova smrt bila tužna epizoda, ali unatoč žaljenju branio je tužitelje ustrajući u tome da je Inkvizicija imala želju raditi za opće dobro i da je učinila sve da spasi Giordanov život. „Nije na nama da sudimo o savjesti onih koji su bili uključeni u ovu stvar“. Ne spominjući Giordana, Ivan Pavao izrazio je opću ispriku zbog upotrebe nasilja koji su počinili neki u službi Istine. |
16.04.2024., utorak
PRIČE IZ VOJSKE
- Tko zna raditi na računalu - upita Blondi. Šezdeset od devedeset ruku poletjelo je u zrak. - Tko zna raditi u Wordu, Excellu, Corelu? U zraku su ostale tri ruke. - Pođite za mnom … U zapovjedništvu Blondi iz ladice izvadi uvezani bunt papira. - Možete li u deset dana izraditi ovo? Pregledavali smo tekst. Riječ je bila o diplomskom radu s Fakulteta prometnih znanosti. - Ukoliko uspijete dobit ćete pet dana slobodnog – mamio nas je Blondi. Bilo je podosta teksta, formula, ali pet dana je pet dana! Nema se tu šta previše misliti. Prihvatili smo posao. - Onda, sutra nakon himne da ste ovdje. Obavijestit ću vašeg zastavnika – zadovoljno će Blondi. Bio sam sretan kao malo dijete. Tek treći dan na temeljnoj, a već sam se snašao. Od devedeset mladića u tri voda samo smo nas trojca imali fakultetsko obrazovanje i znanje iskopirati nečiji diplomski rad. Zvone je završio ETF, a Tom igrom slučaja, baš taj nesretni, po korupciji čuven FPZ. I eto nas idući dan prema dogovoru. Tu smo, u omanjoj, ali lijepo uređenoj i toploj kancelariji. Dok se ostali gušteri zlopate po hladnoći i kamenjaru, ja sjedam u ugodan kožni uredski stolac i tražim Equation Editor, svojevremeni dodatak Office-u 95 koji se ne instalira po defaultu, već ga se mora - Add or Remove Features - doinstalirati ukoliko čovjek ima potrebu za matematičkim i fizičkim izračunima ili kemijskim formulama. Zanimljivo, moji akademski suborci nikada nisu čuli za taj programčić. Equation nije instaliran na računalu. - I što ćemo sad – pitam. - Crtat ćemo u Corelu - veli Zvone samopouzdano. - Svaki simbol??? - Baš svaki simbol - odvraća on mirno. Tom šuti. - Ti si lud. Ti si lud kao Tanđara. Ne dolazi u obzir. Pa znaš li ti koliko će to trajati? - Ne toliko dugo koliko se čini. - Ne dolazi u obzir - velim - ako treba drnčiti onda ću radije drnčiti puščanu cijev... Odlazim potražiti ćatu koji nas je angažirao na ovom zadatku i objašnjavam mu situaciju. - Slušaj, trebamo taj program, ako ne, ništa od diplomskog. Moramo u potragu, negdje mora postojati instalacijski disk, negdje mora postojati računalo s Equationom koje ćemo konfiscirati zbog višeg cilja... Blondi, taj istrijanski dežmekasti plavokosi mladac - eklatantan primjerak vječnog uguza - umah shvaća kritičnost situacije. - Pričekaj tren – veli i odjuri iz kancelarije. Evo ga natrag za pet minuta. - Zapovjednik je odobrio – kaže. Krećemo u potragu, Blondi i ja. Ulazimo u svaku kancelariju i nakon kraćeg objašnjenja časnici i dočasnici spremno ustaju sa svojih stolaca, prekidajući posao, uglavnom rad na Pasijansu, Soliteru, Minesweeperu ili zaustavljaju dvoprstno tipkanje nekog bezveznog izvješća. Mlađe generacije će se zapitati kako to da nisu na Internetu? Pa, vidite, iako se tada modem spajao na svoj dail-up maksimum od 56 kbit/s - sve je to bilo presporo i veza je često pucala, a na Internetu ionako nije bilo toliko kretenskog sadržaja koliko ga ima danas. Vojarna je ogroman kompleks, zapravo fantastičan vojni grad nevjerojatne povijesti. Hodamo i hodamo. Nikad kraja. Nigdje Equationa. Osjećam zamor materijala. Jedino zadovoljstvo još mi čine desktop wallpaper images, gole žene zakačene na pozadine ekrana kojih zbilja ne manjka: bokaste, sistate, zavodljive – prave droce. Vojna lica očigledno vole taj kurvinski tip fatalne ženke i to je ok. A onda u jednoj bijednoj polumračnoj kancelariji napokon pronalazim ono za čime tragam. Ali performanse tog uređaja toliko su loše da bi izrada diplomskog na njemu potrajala deset godina. Odlučujem nešto pokušati: otvaram Windows Explorer i spuštam se rootom C:Program FilesMicrosoft OfficeOfficeEditorEquetion.exe Zipam exe file i pohranjujem ga na diskete. Vraćamo se u kancelariju gdje Zvone i Tom upisuju tekstualni dio radnje. Raspakiram zipani fajl. Zatim duble klik i - heureka! Editor se otvorio. Blondi cvijeta. Bili su to dobri dani. I dok su svi ostali novaci, kako sam već rekao, nakon podizanja zastave odlazili da na hladnoći i buri gmižu Dolinom smrti, nas trojca bi smo polagano u toplu kancelariju i taga-daga-daga, sa svih deset prstiju. Imao sam daktilografsko iskustvo s Olympijine pisaće mašine na kojoj sam tipkao svoje prve literarne uratke i vremenom sam postao posve solidan tipkač. Ipak, Zvone-informatičar bio je brži i precizniji što ne čudi s obzirom na njegovu struku i na to koliko je do tada već programskih linija ispisao. Naš modus operandi, protokol izrade bio je takav da je jedan čitao naglas, a drugi tipkao. Treći je čekao svoj red dremuckajući postrance. Potom ručak. Imali smo privilegij da više ne čekamo u redu. U prethodnim danima znalo je proteći i sat vremena prije nego što su nas razvodnici pripustili stolu. Sada smo s prvima ulazili u kantinu. Jeli smo se u miru, bez žurbe, odlazili po repete, preživali. Među posljednjim napuštali položaj. Pa opet izračuni, formule, tipkanje. Onda večera i nešto slobodnog vremena. Tada smo se potajice iskradali i spuštali do mora, gdje smo slušali valove prisjećajući se civilnog i slobodoumnijeg života. Tek na zadnje vraćali smo se u kasarnu da laštimo cokule prije spavanja. Jednog dana u kancelariju je ušetao glavom i bradom Naručitelj, general bojnik mr. Aceto Balzamico. Ustali smo i salutirali. Bio je to visok, snažan tip krkanskog lica. Začudo nije se previše bahatio. - Kako ide momci - upitao je nježnom glasom, gotovo zabrinuto. - Dobro - rekosmo. - Hoće li biti na vrijeme - zanimalo ga je. - Hoće - odvratili smo samopouzdano. Zatim se obratio Tomu. - Čujem da si ti završio Prometni. - Jesam. - Isti smjer? - Da. - I kakav je diplomski? - Ok - rekao je Tom. Zatim je badavadžija otišao bez riječi. - A da mu malo ispremješaomo brojčice - našalio sam se. - Kao da će to netko čitati - uzdahnuo je Zvone racionalist. Svršili smo prije roka. Bog je stvarao svijet sedam dana, a mi kopirali jednako toliko. Naivno smo vjerovali da će naša revnost biti honorirana još kojim slobodnim danom. Ali ne samo da nismo dobili ekstra dan, već nismo dobili niti pet obećanih dana. Bili smo obmanjeni. Nadigrani! I kažnjeni! Pa neka, jer mi se niti za trenutak nismo zapitali o moralnosti našeg činjenja. Jedno nam je bilo važno da prođemo što lakše i sačuvamo vlastito dupe. A mogli smo odbiti, dakako, istog trenutaka kada nam je Blondi turnuo bunt fotokopiranog papira u ruke i kada smo pročitali: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, PROMETNA INFRASTRUKTURA I MEĐUNARODNA POVEZANOST RH, diplomski rad. O da, mogli smo reći: čujte, ovo ipak nadilazi naša znanja i sposobnosti. Mogli smo odustati i sutradan, u trenutku kada sam shvatio da ne postoji Equation Editor na računalu u zapovjedništvu. Mogli smo, ali nismo… Vratili smo se natrag u vod, u paklenu svakodnevicu gdje su nas svi redom dočekali s mržnjom i prezirom: i vojnici i dočasnici, i razvodnici i narednici i nadnarednci. Tada je započelo klasično maltretiranje: - Aaaaaaa, intelektualac, jeli? Tom i Zvone su se brzo prilagodili. Ali ne i ja. Opirao sam se dugo… (nastavit će se) |
09.04.2024., utorak
NEKAKO z PoLjEćA
Heather Jansch bila je raskošna i divna puna oblina i krivulja, ali malko priglupa ta kiparica Sonja -svi su slinili za njom jedno proljeće pozvali su je da sudjeluje na umjetničkom festivalu u Šumanovcu Zemlja-Cvijeće-Drveće i Supertrenutak Održivog Rasta okupilo se tu oko petnaestak što domaćih što stranih artista u okviru događanja svaki je artist imao obligaciju izraziti nešto protestno bilo u vidu performansa, akcije instalacije, video-arta fotografije, zvuko-slike i slično domaći umjetnik Zblajhan Džabalesku održao je kratki govor prije izvedbe: ovim projektom želim odati priznanje svima koji su koristili neposluh kao sredstvo za razotkrivanja intelektualne lijenosti i tromosti pojedinaca i mase zavedenih tobože važnim i uzvišenim idejama i ideologijama koje služe kao zaštita nakaradnih i lažljivih trenutno vladajućih režima a zatim je izveo performans Želim bit' k'o Tito iz 1938. godine, vol.3 Di Menegelo kao postojan sudionik i poznavatelj umjetničkih zbivanja vlastitog vremena samosvjestan, autentičan, profinjeni, kreativan i nadasve produktivan umjetnik napravio je kurčić Manneken Pisa koji je kalemio na stablo jabuke iz kojeg je šikljao nezaustavljiv mlaz rijeke Pravde Vlasta Dagmarov je zapalila madrac na kojem su je začeli njeni roditelji a nesagorjele opruge je pohranila u obiteljsku grobnicu Zlata Mahagonij je sjedila na šamlici i tranzično izgovarala mrzim magiju mrzim zlo mrzim magiju mrzim zlo i tako jedno desetak minuta Pino Silvestre je bijelim prahom označio krug usred travnjaka te unutar njega zaklao purana Slavka čijom je krvlju ispisivao poruke mira na leđima bijelih golubica bližio se red na Sonjičku a njoj ništa nije padalo napamet odlučila je prošetati krajolikom u potrazi za inspiracijom kada je naišla na svježe konjske kuglice sinulo joj je što da čini skinula je majicu i u nju spremila konjsku balegu strani umjetnik Ronald Bares, Nitko i Ništa u Parizu i Londri posudio je stil Brace Dimitrijevića Susret s slučajnim prolaznikom te izradio bistu lokalnog pijanca Milana kojega ga susreo i fotografirao u Vinogorskoj ulici u 9.33 bistu je instalirao na postolje sred glavne ulice u Šumanovcu na opće zgražanje malomještana došao je Sonjin red položila je majicu na tlo i kleknula uzela je nekoliko kuglica s hrpe i počela ih drobiti da bi potom svoje lijepo lice uronila u to trunjavo govno kao da se umiva hladnom vodom utrljavala je smjesu dok se koža nije počela crveniti a onda je prešla na ostatak tijela senzualno pjevušeći ou junikorn ou junikorn na melodiju iz Tannenbauma artistima i performerima okupljenima u krug počeo se dizati o Isusati, procijedio je Tvrtko Velikački kada joj je iz grudnjaka ispala bujna lijeva dojka kako bi ja to jebao, došapnuo je Glinskom ma daj, odvratio je Glinski nakon Sonje dogodilo se još nekoliko manje zapaženih nastupa a onda je organizator zapalio kresove i artisti su poput sjevernoameričkih Indijanaca zaplesali oko vatre s namjerom da odgnaju zle duhove novoprobuđenog fašizma kad se to zbilo? pitao sam za svaki slučaj prije pet godina rekla je ok, rekao sam prebacio je na bok zadigao minjak i zbičio do balčaka |
07.04.2024., nedjelja
SVE DAROVANO
sve darovano sve darovano možeš da baciš ili da ostaviš kraj puta jer sve darovano krivom bi darivano kao da slonu pokloniš ajfon ili divljoj lasici dolar bože, živiš kao da te nitko stvarno nikad upoznao nije! |
05.04.2024., petak
USPON NA JAPETIĆ
Uspon na Japetić ta bukva prepuna ljubavnih ožiljaka mladosti što više ne postoji ljubavnih svitaka noćnih bića što trajala su jednu noć krive ste što niste odabrale one lijepe gologuzane koje ste voljele - ana voli milovana - urezana slova perorezom u kožu mlade bukve ali ostarjelo drvo još pamti sad plaćajte danak turcima ili bankama ili kome već treba platiti harač i trpite udarce što slijeću na vaše lice ili ispovijedajte teške tuge psihologu on vam sigurno neće pomoći s pravom naplaćuje 100 eura da sluša vaša sranja krive ste i amen vaša sestra Gabrijela korača, evo, s familijom po Žumberku bukva još je tu nisu je srušili ni jake zime ni divlji vjetrovi probije sjećanje: stisnutu uz to stablo tucao ju je žestoko - mama, mama vidi daždevnjak! viče najmlađe dijete da, tucao ju je a potom džepnim nožićem urezao njihova imena spojena plusom pa ih uokvirio vječnim srcem - ne razumijem to, tu želju ljudi da urezuju vlastita imena u koru nevina drveta kaže njen suprug o da, tucao ju je stisnutu uz tu bukvu i ona je svršila kao nikada prije a zatim je zatrudnjela-pobacila - niti ja, odvraća ona i uspon se nastavlja na vrhu, u domu, smazat će grah s kobasicom razmišljajući o jednoj drugoj kobasici |
02.04.2024., utorak
KOLIKO PUTA?
Radauš-Pieta koliko puta? nemiran od vašeg nemira zaustavljen od vaših strahova pretovaren od vaših očekivanja mučen od vaših trauma frustriran od vaših frustracija spriječen od vaših obzira otrovan od vaših ujeda kivan od vaše zajedljivosti smeten od vaše zbrkanosti sluđen od vaših protuslovlja tup od vaše tuposti pijan od vašeg vina mamuran od vaših proslava jeftin od vašeg lakrdijanja zastravljen od vašeg smijeha zanijekan od vaše nemuštosti poravnat od vaše doslovnosti ishlapio od vaših tirada mlohav od vašeg konformizma prekrižen od vaših vrijednosti osmuđen od vašeg prijateljstva potkraćen od vaših normi bezizgledan od vaših taština sit od vašeg bogaćenja dužan od vaših grijeha raskoljen od vaše okrutnosti užasnut od vašeg užasa unižen vašom velikodušnošću obezvrijeđen vašim gostoprimstvom prljav od vaših ruku i njuške vašeg psa napuštao sam prostoriju previše puta besciljno hodao gradom sjedio kraj rijeke i satima stajao pod tušem ostaviti sve to neće biti teško |