u susret mi s nevjerojatnom lakoćom trče
starice s tijelima djevojčura
svaki put ostanem zatečen razdaljinom
njihovih lica i gipkih tijela
usporavam korak
zastajem u nevjerici
a one, kao da sam tursko groblje
pogleda čeličnog
prikovanog za željeznički most na horizontu
otrče dalje nasipom
gonjajući
Mehr Licht*
još jarko-narančaste u suton
još dubokih udaha uz pripitomljeno more u po-
srnuloj postsezoni ribarskog mjestašca
još čaša dobro ostarjelog Caberneta u hrastovini
s aromom slatkog crnog voća i cedrovine
i zaboravljene pjesme buntovne mladosti
na replici gramofona s trubom
u ogoljenoj večeri što miriše na daleki pašnjak prolito mlijeko
kožu novorođenčadi brdo piljevine
! sisters are doing that for themselves !
---
* Goetheove posljednje riječi
Post je objavljen 28.04.2024. u 19:29 sati.