Uspon na Japetić
ta bukva
prepuna ljubavnih ožiljaka
mladosti što više ne postoji
ljubavnih svitaka noćnih bića
što trajala su jednu noć
krive ste
što niste odabrale one lijepe
gologuzane
koje ste voljele
- ana voli milovana -
urezana slova
perorezom u kožu
mlade bukve
ali ostarjelo drvo
još pamti
sad plaćajte
danak
turcima
ili bankama
ili kome već treba
platiti harač
i trpite udarce što slijeću
na vaše lice
ili ispovijedajte teške tuge
psihologu
on vam sigurno neće pomoći
s pravom naplaćuje 100 eura
da sluša vaša
sranja
krive ste i
amen
vaša sestra Gabrijela
korača, evo, s familijom po Žumberku
bukva još je tu
nisu je srušili
ni jake zime
ni divlji vjetrovi
probije sjećanje:
stisnutu uz to stablo
tucao ju je
žestoko
- mama, mama vidi daždevnjak!
viče najmlađe dijete
da, tucao ju je
a potom džepnim nožićem
urezao njihova imena
spojena plusom
pa ih uokvirio
vječnim
srcem
- ne razumijem to, tu želju ljudi
da urezuju vlastita imena u koru nevina drveta
kaže njen suprug
o da, tucao ju je
stisnutu uz tu bukvu
i ona je svršila kao nikada prije
a zatim je zatrudnjela-pobacila
- niti ja, odvraća ona
i uspon se nastavlja
na vrhu, u domu, smazat će grah
s kobasicom
razmišljajući o jednoj drugoj
kobasici
Post je objavljen 05.04.2024. u 19:38 sati.