Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

07.01.2024., nedjelja

SJEĆANJE NA DJETINJSTVO

Sjedio sam na divnom suncu i pijuckao kaficu. Odjednom je odnekud nadošao taj miris i ja sam shvatio koliko mi nedostaje moje djetinjstvo.
Zaputio sam se u trgovinu oružjem i kupio pušku.
I dok sam punio zračnicu, pade mi na um da metcima iscrtam lica svih onih što su mi u životu željeli nanjeti zlo. Kažem željeli, pošto meni nanijeti zlo, nepravdu ili zagorčati mi mi život nije baš jednostavna stvar. Osujećujem takve intencije već u samom startu. Ili nešto malo kasnije, dok su još male bebe.
Dakle, namjerio sam, kaubojski iscrtati lica tih zlonamjernih spletkara.
Udaljenost s koje sam gađao bila je dvadeset metra.
Započeo sam s kapetanovićevim malim.
Nišanio sam i pucao, a metci su letjeli na sve strane.
Jebiga, zahrđao sam, gunđao sam.
Trebat će mi vremena, shvatio sam. Zadao sam si rok od šest mjeseci da povratim nekadašnju vještinu i realiziram plan.
Vježbao sam sat-dva dnevno. Na kraju je trebalo deset mjeseci dok nisam imao svih 69 točkastih portreta. Na nekima sam naknadno intervenirao kavom, vinom, na nekima kaligrafijom dopisao hiabun ili trostih…
Zatim izložba u galeriji Mangelos, devet i pol života.
TOČKASTI PORTRETI ILI SJEĆANJE NA DJETINJSTVO, tako sam nazvao izložbu.
Kritike su bile negativne. Pisalo se da su moji radovi otvoren poticaj na osvetu i ubojstvo, da sam društveno neodgovoran i da loše utječem na mladež. ZAR NAM NIJE DOSTA JEDAN KOSTA???, MILOSRĐE A NE OSVETOLJUBIVOST!DOBROČINSTVO A NE MRŽNJA! GRIJEH, NJEGOV VELIKI GRIJEH, OSVETA JE SLABOST! OPROST NIJE KUKAVIČLUK! RECITE NE NEMEZI! ZAUSTAVITE ERINIJE! i sl. vrištali su naslovi. Spominjali su neki školski ubojice iz Columbinea, citirale su se njihove riječi:
„ako si me razljutio jednom u prošlosti, umrijet ćeš ako te ugledam. možda možeš razljutiti druge i proći nekažnjeno, ali ne i mene. ja ne zaboravljam one što su mi nanijeli nepravdu.„
Od američke ogorčene i gnjevne djece, nekako se došlo do Breivika, pa do zadnjih slučajeva na praškom sveučilištu gdje je student pobio svoje kolege (dok ovo pišem upravo traje pucnjava u srednjoj školi u Iowi)…
Griješite, govorio sam, čitav slijed događaja izazvan je butterfly efektom, zapahom davnog zaboravljenog mirisa koji je jedno svibanjsko jutro sletio na moje nosnice i torpedirao me u djetinjstvo --- baš kao u Prousta.
Sve što sam želio bilo je ponovo postati onaj dječak s djedovim lovačkim zelenim šeširom na glavi, što je prije pedeset i nešto ljeta s takvom vještinom i preciznošću skidao limenke piva s drvene daske za šalovanje da bi mu na tome zavidio i sam Billy The Kid …
Manipulirate i prikrivate stvarnu namjeru, tvrdoglavili su ostrašćeno novinari.
Nipošto, uzvraćao sam hladno.
Zašto onda niste metcima iscrtali neko lijepo cvijeće?
Zato što nikada niti jedan kauboj nikada metcima nije iscrtao cvijeće.
Ali vi ste mogli biti prvi…
Mogao sam, ali onda ne bih bio kauboj već umjetnik s puškom, shvaćate?
Na kraju se digla takva galama da se u slučaj uplela politika. Sedmi dan trajanja izložbe u galeriju je upala policija, konfiscirala je slike i pohranila ih u bunker. Ja sam uhapšen i sporveden u istražni zatvor. Protiv mene je pokrenuta optužba za ometanje javnog reda i mira, kao i optužba za poticanje na mržnju.
I sad demokracija, velite vi.


- 14:36 - Vox popljuvi (348) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>