< | kolovoz, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
28.08.2023., ponedjeljak
ZLATNO DOBA NARCIZMA
Od poplave te autobiografske literature već mi se pomalo bljuje. Sve je to daleko od žanra poštene riječi. Ti današnji samorazgolivači od kojih prednjače francuzi (što ne čudi jer francuzi imaju dugu tradiciju ispovjedne proze), većinom su budalasti egzibicionisti i nemušti prepričavati događaja. Samoobuzetost, to intenzivno bavljenje samim sobom, ta popularnost besramnog javnog ispovijedanja direktan je izraz vrhunca vladavine vulgarnog sekularnog materijalizma. No u svim tim javnim ispovijedima ipak redovito manjka, kako bi rekao Fromm etika bitka, kinička perezija, spremnost da se o istini govori istinito, pošteno i sveobuhvatno. Javnost, dakako, voli razgolivače i katkad im za to uruči Nobelovu nagradu. Javnost voli samookrivače jer tako zadovoljava svoje voajerske sklonosti pri čemu se a) osjeća moralnijom (tj. boljom) od autora ili b) jer na taj način proživljava neki hrabriji (drskiji) život. No buržoazija je oduvijek posredno, iz sigurne daljine, doživljavala svijet. Zato je joj je potrebna „umjetnost“, nadasve literatura i film. Buržoazija će vrhunac svog postojanja u simulakrumu okruniti uspostavom Metaverzuma u kojem će građanin napokon postati apsolutni vladar svoje sudbine. (…) Studenske joj godine više nisu predmet nostalgične žudnje. Vidi ih kao doba vlastitog intelektualnog pogospođivanja, raskola sa svijetom iz kojeg je potekla. Nekoć romantično sjećanje sada postaje kritičko. Često se prisjeća prizora djetinjstva, kako je majka na nju vikala poslije ćeš nam pljunuti u lice, kako su momci kružili na vespama poslije mise i sebe s kovrčavom trajnom kao na fotografiji u internatskom vrtu, kako je rasprostrla zadaće na stolu prekrivenu masnim voštanim platnom za kojim joj ostac „užina“ – sjeća se i riječi, poput zaboravljena jezika – pa što je čitala, Ispovijedi i ljubiće M. Delly, Marianoovih pjesama, kako je visoko kotirala u školi i nisko u društvu – što se na fotografijama ne vidi – svega što je potisnula kao sramno, a sada to vrijedi ponovo izvući na vidjelo, rasprostrti na svijetlu inteligencije. Kako je uspomene oslobađaju tereta poniženja, budućnost se ponovo pretvara u polje djelovanja. Borba za pravo žene na pobačaj i protiv društvene nepravde za nju je isto što i nastojanje da shvati kako je sama postala ova današnja žena. Razgolićena žena predamnom ipak mi ne govori o sebi više od žene pod burkom. Doduše, ona se vrlo lijepo izražava o miljeu iz kojeg potiče, ona otvoreno govori o svom intelektualnom staležu, o svom nasljeđu, o svojoj pobuni, o feminizmu... Ali ja o njoj i dalje znam koliko i o ženi pod burkom – da pripada Islamu, tj. Zapadu. I ja se i dalje ne mogu opredijeliti između njih dvije. Ja i dalje – da posve trivijaliziram stvar – ne znam koju da uzmem za ženu. " U ostalom to omogućuje lijenom (površnom) piscu našeg doba, da se prepusti nekoj vrsti neskromnog samootkrivanja koje u konačnici više skriva nego otkriva." Izvaljen na bračnom krevetu gledao sam moju malu francuskinju kako gola pleše u toj bečkoj sobi. Pokreti su joj bili elegantni. Vidjelo se da je nekoć je išla u plesnu školu. Ne sjećam se točno kako sam to točno sročio, no sjećam se njenog odgovora: „Da, istina je, ja često pokažem dupe da prikrijem svoje pravo ja.“ (…) Načitao sam tih autobiografija: Romy Schneider, Wagner, Anais Nin, Furlan, obiteljski dnevnik Schumanovih, Hedy Lamaar, Lauren Bacall, Maryann Burk Carver, Tess Galagher, Cynthia Lennon, Ernaux, Begbeder, Emmanuel Carrere, Muhamed Ali, Chelini, Keith Richards, Guibert Hervé, Vanessa Springora, George Sand, Pierre Charras, Virginie Despentes itd. Nažalost, većina te više memoarske no autobiografske proze ostaje tek na površini događajnosti. Lišena kompleksnijih spoznaja, osviještenih psihodinamičkih procesa, razumijevanja socijalne i psihosocijalne klime, osjećaja ona tek svjedoči o tome gdje je tko bio, što je tko radio, što je tko rekao, tko je s kim spavao i sl. Muving. Mnoštvo zbivanja. Spektakl u društvu obilja. „Na kraju krajeva, iluzija vanjske životnosti još uvijek ne svjedoči o tome da je autor istražio dubinu života." Manjkala je tu želja, ali i kapacitet da se stvari shvate duboko, slojevito i sveobuhvatno, da se prikaže čitav čovjek, cijelo biće a ne samo gologuzi pavijan koji paradira kroz The hall of Mirrors. "… osobina suvremenog čovjeka kojeg možemo definirati kao duhovno impotentnog.“ Vulgarni sekularni materijalizam zazire od metafizike pa tako i bilo kakvog vida duhovnosti. Za nje ga je svijet prilično jednostavan. Prema stvarima koje pak ne može objasniti on pristupa ignorantski, na način da ih gurne pod tepih i pravi se da ne postoje: double-slit experiment ili spooky action at a distance (quantum entanglement), kazimirov efekt, crnu materiju, turbulenciju itd. |