Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

08.12.2022., četvrtak

DONNA



Javi san rodbini u Benkovac, da jin direktive:
Cabernet finito… stop… šalji bocune… deset litri… hitno…
Odvratili su:
Nima više vina… stop… pas zajeba…
Kakav pas… stop…
Donna…
Nazva san Franu na telefon.
Kako nima? Šta se zbilo?
– Nima.
Pa mi je ispriča.
Ima Frane pasa, Donna joj je ime, to je lip lovački pas, njemački kratkodlaki ptičar, kuja sa kojon iđe u lov. Donna je lipa ka Merlin Monro i pametna ka Mare Kiri. Zna sama otvarat i zatvarat vrata.
Niki dan, Frano i njegovi morali su poć na krstike od maleg od Andabake.
Spremili se oni, pošli, a Donna ostala sama u avliji. Malo se muvala, malo se dosađivala, malo je lovila muve, miše, a onda je ožednila. Di će, šta će? Ona cup–cup–cup do konobe, otvori vrata, uđe, odvrne špinu, ovlaži jezik, pa se vrati nazad gore, u avliju. A vino isteče. Svih 120 litri najfinijeg Caberneta pocucla zemljani pod.
Asti gospe, kriknija san ka ranjeni bizon i otiša u lokalnu točionu po gerke vinčine.
Tek što san se vratija s demižonom, natočija žmul i seja na balkon – zazvoni.
Ustanem, otvorin vrata. Trifun. Stoji ondi. Potonili mu svi trbakuli i batane.
Uđi, rečen.
On uđe.
Šta je bilo? Šta si tako posran?
Ma pusti, odmahne rukon.
Stavin žmul isprd njega.
Saspe sve niz grlo.
Netočin jope.
I to strusi.
Gukni tico, naredin.
On poče tvrdnjom:
Razočara san svoje roditelje.
Ohhhhhh, idi u kurac, dreknem, mislija san da je nešto zaozbiljno.
Ne, baš san ih ono, debelo razočara.
I neka si, roditelji su tu da ih se razočara, odvratin mudrosti pun.
Gutnem vina.
Slušaj, dragi, ti si još dobar, kakovih jema. Jesi li zavšija skule? Jesi! Jesi li se zaposlija? Jesi! Jesi li se brinija za njih u starosti? Jesi! Jesi li in omogućija da umru u svom krevetu? Jesi! E, pa šta bi još tija?
A on će:
ma vidi sve je to lipo ali jučer san iša čistit garažu i naša ćaćin dnevnik. Pa san ga pročita i sazna koliko su moji roditelji žudili to dite – mene! – i koliko su pravljenju diteta pristupali seriozno.
Začeću, tj. pokušaju začeća uvik je, ama baš uvik, prethodija postupak duhovnog i fizičkog pročišćenja. Ajurvedski post, molitva i intenzivno meditiranje bili su dio te prakse.
Njegovanje nutrine, zapisa je ćaća.
A onda pakiranje borši, šatora i odlasci na udaljena odredišta, nikad viđeni obzori, predivna jutra, još liričniji zalasci, krajolici sačuvani od čovika, smrdljiva, zatrovana zraka, buke, elektromagnetskog zagađenja, prostori izvan dosega institucija, zakona–prava–obaveza…
… prostori daleko od prenadraženih, istraumatiziranih, dobrih judi na rubu… i onih drugih… suprekvarnih, narcisoidnih, duhovno osakaćenih, spremnih na sve da se domognu materijalnog bogatstva, moći…
potom nadahnuti (dugotrajan, tantrički?) snošaj na vrhovima visokih planina, u mračnim germanskim šumama, na obalama Gangesa, pod najstarijim stablima na svijetu, u afričkim savanama, uz zidine asteških zdanja, na vrhu Keopsove piramide...
I sav taj trud – zalud!
Jer šta su dobili? Majmuna! Pravog majmuna! Budalu!
Ma ajde mali, nemoj da se toliko kinjiš, uzdahnija sam.
Pridiga san se da narežen par feta kruva, zeru sira i pancete.
Trifun je nastavija sa svojon besidom:
Roditelji su čitali Brucea H.Liptona. On je pisa o svjesnom roditeljstvu. Poziva se na dr. Thomasa Vernyja, pionira na području prenatalne i perinatalne psihijatrije.
Svjesno roditeljstvo vodi računa o odnosima, brine o njima i nastoji da ih održi u ravnoteži.
To je pitanje paradigme i sustava vrijednosti – onog što ti je važno…
Biti svjestan roditelj znači biti svjestan svojih misli, emocija, vlastitih obrazaca ponašanja, vlastitih uvjerenja i očekivanja šta ih unosiš u odnos s dicom.
E, a kada si ih svjestan moraš razumit kako te stvari radu na dičije misli, emocije, obrasce, uvjerenja…
Roditelj se mora okanit igre moći, kontrole, manipulacije. Kod mojih uvik je bila samo podrška,razumivanje, jubav. Ali ipak, bija san prezaštićen i ispa san premekan. I prekomotan, šta će reć – lin. Tribali su biti grubji. Tribali su me šćapom po gujici, evala su tribali! Razočara san ih, ali šta je još gore i sebe samog san razočara...
Razočara pa razočara, idi u kurac!
Stavija san meze na sto.
Ij! reka san mu.
Trifun je poslušno stavija sir u usta.
Žvaka ga je bezvojno, zureći u prazno. A onda je progovorija:
Dobar ti je ovi sir.
Sir je bija – sir. Ništa ekstra.
Za guzicu je bolji od kurca, reka san – iako – diga san prst ka sveti Filip i Jakov – neki se ne bi složili s tin!
Kurbin sin se tugaljivo osmihnija.
Još žmul dva i bit će on dobro…


- 11:33 - Vox popljuvi (6) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>