Marketing
DONNA
Javi san rodbini u Benkovac, da jin direktive:
Cabernet finito… stop… šalji bocune… deset litri… hitno…
Odvratili su:
Nima više vina… stop… pas zajeba…
Kakav pas… stop…
Donna…
Nazva san Franu na telefon.
Kako nima? Šta se zbilo?
– Nima.
Pa mi je ispriča.
Ima Frane pasa, Donna joj je ime, to je lip lovački pas, njemački kratkodlaki ptičar, kuja sa kojon iđe u lov. Donna je lipa ka Merlin Monro i pametna ka Mare Kiri. Zna sama otvarat i zatvarat vrata.
Niki dan, Frano i njegovi morali su poć na krstike od maleg od Andabake.
Spremili se oni, pošli, a Donna ostala sama u avliji. Malo se muvala, malo se dosađivala, malo je lovila muve, miše, a onda je ožednila. Di će, šta će? Ona cup–cup–cup do konobe, otvori vrata, uđe, odvrne špinu, ovlaži jezik, pa se vrati nazad gore, u avliju. A vino isteče. Svih 120 litri najfinijeg Caberneta pocucla zemljani pod.
Asti gospe, kriknija san ka ranjeni bizon i otiša u lokalnu točionu po gerke vinčine.
Tek što san se vratija s demižonom, natočija žmul i seja na balkon – zazvoni.
Ustanem, otvorin vrata. Trifun. Stoji ondi. Potonili mu svi trbakuli i batane.
Uđi, rečen.
On uđe.
Šta je bilo? Šta si tako posran?
Ma pusti, odmahne rukon.
Stavin žmul isprd njega.
Saspe sve niz grlo.
Netočin jope.
I to strusi.
Gukni tico, naredin.
On poče tvrdnjom:
Razočara san svoje roditelje.
Ohhhhhh, idi u kurac, dreknem, mislija san da je nešto zaozbiljno.
Ne, baš san ih ono, debelo razočara.
I neka si, roditelji su tu da ih se razočara, odvratin mudrosti pun.
Gutnem vina.
Slušaj, dragi, ti si još dobar, kakovih jema. Jesi li zavšija skule? Jesi! Jesi li se zaposlija? Jesi! Jesi li se brinija za njih u starosti? Jesi! Jesi li in omogućija da umru u svom krevetu? Jesi! E, pa šta bi još tija?
A on će:
ma vidi sve je to lipo ali jučer san iša čistit garažu i naša ćaćin dnevnik. Pa san ga pročita i sazna koliko su moji roditelji žudili to dite – mene! – i koliko su pravljenju diteta pristupali seriozno.
Začeću, tj. pokušaju začeća uvik je, ama baš uvik, prethodija postupak duhovnog i fizičkog pročišćenja. Ajurvedski post, molitva i intenzivno meditiranje bili su dio te prakse.
Njegovanje nutrine, zapisa je ćaća.
A onda pakiranje borši, šatora i odlasci na udaljena odredišta, nikad viđeni obzori, predivna jutra, još liričniji zalasci, krajolici sačuvani od čovika, smrdljiva, zatrovana zraka, buke, elektromagnetskog zagađenja, prostori izvan dosega institucija, zakona–prava–obaveza…
… prostori daleko od prenadraženih, istraumatiziranih, dobrih judi na rubu… i onih drugih… suprekvarnih, narcisoidnih, duhovno osakaćenih, spremnih na sve da se domognu materijalnog bogatstva, moći…
potom nadahnuti (dugotrajan, tantrički?) snošaj na vrhovima visokih planina, u mračnim germanskim šumama, na obalama Gangesa, pod najstarijim stablima na svijetu, u afričkim savanama, uz zidine asteških zdanja, na vrhu Keopsove piramide...
I sav taj trud – zalud!
Jer šta su dobili? Majmuna! Pravog majmuna! Budalu!
Ma ajde mali, nemoj da se toliko kinjiš, uzdahnija sam.
Pridiga san se da narežen par feta kruva, zeru sira i pancete.
Trifun je nastavija sa svojon besidom:
Roditelji su čitali Brucea H.Liptona. On je pisa o svjesnom roditeljstvu. Poziva se na dr. Thomasa Vernyja, pionira na području prenatalne i perinatalne psihijatrije.
Svjesno roditeljstvo vodi računa o odnosima, brine o njima i nastoji da ih održi u ravnoteži.
To je pitanje paradigme i sustava vrijednosti – onog što ti je važno…
Biti svjestan roditelj znači biti svjestan svojih misli, emocija, vlastitih obrazaca ponašanja, vlastitih uvjerenja i očekivanja šta ih unosiš u odnos s dicom.
E, a kada si ih svjestan moraš razumit kako te stvari radu na dičije misli, emocije, obrasce, uvjerenja…
Roditelj se mora okanit igre moći, kontrole, manipulacije. Kod mojih uvik je bila samo podrška,razumivanje, jubav. Ali ipak, bija san prezaštićen i ispa san premekan. I prekomotan, šta će reć – lin. Tribali su biti grubji. Tribali su me šćapom po gujici, evala su tribali! Razočara san ih, ali šta je još gore i sebe samog san razočara...
Razočara pa razočara, idi u kurac!
Stavija san meze na sto.
Ij! reka san mu.
Trifun je poslušno stavija sir u usta.
Žvaka ga je bezvojno, zureći u prazno. A onda je progovorija:
Dobar ti je ovi sir.
Sir je bija – sir. Ništa ekstra.
Za guzicu je bolji od kurca, reka san – iako – diga san prst ka sveti Filip i Jakov – neki se ne bi složili s tin!
Kurbin sin se tugaljivo osmihnija.
Još žmul dva i bit će on dobro…
Post je objavljen 08.12.2022. u 11:33 sati.