< | rujan, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
26.09.2022., ponedjeljak
CRVENO
Crveno U slavu CRVENOG danas je na meniju isključivo crvena hrana (crveno voće i crveno povrće) potom autoportret risan sanguinom kao skica za autoportret naslikan vlastitom krvlju i dorađen kraplakom suvremenici nanovo iščitavaju Maovu Crvenu knjižicu evocirajući vrijeme kada je Mao bio "crveno sunce u našim srcima“ , vrijeme kada su crvene garde trgale fermentiralo meso s kostiju svojih profesora filozofije crvene ruža za moju dragu jarkocrvenih usana i dvije čaše Syrana kao što reče Mao: „i mala pička velika je stvar“ crvena svilena postelja terra rosa bandiera rosa i sos paradajz krvavi zimski suton ratne trublje i doboši nikad bolje Update 14.2.2023 Cildo Meireles |
23.09.2022., petak
U OSVIT
u osvit budiš se samo se jednom namjerom da me trivijaliziraš ali ja sam već zamaknuo iza kuće pa uskom stazom ka dalekom jugu ponovo jašem u nepoznato zabite doline Hindukuša porječje Kolime Ussuri tajgom u centar vlastite hipofize |
13.09.2022., utorak
NA KRAJU PINOKIO
Na kraju Pinokio tijekom godina tvoj se nos ušiljivao odgajan sam da ne vjerujem bapskim pričama pripisivao sam to običnoj biologiji samo bih se katkad noću zapitao ne tajiš li mi ipak što? čovjek ne može živjeti sretno bez povjerenja u druge ljude, tvrdila si (tako da vječno sumnja i propituje njihove motive) odlučio sam ti vjerovati spustio sam gard, položio oružje četrdeset i tri godine! a onda jedan prostorno-vremenski crack jedna situacija, jedno napuknuće i provala vode iz načetih ustava čitav se tvoj identitet pokazao lažnim sve tvoje emocije b'jahu fejk vjerno si služila tajnoj službi my privat Mata Hari! dok sam ti stiskao vrat u samrtnom grču ponavljala si ultimativnu laž VOLIM TE DRAGI, VOLIM nisam te dokrajčio ne, nisam otišao sam otplovio kao mrtvi list niz rijeku, spokojan mene vlastito srce ne može optužiti na samrtnom odru ono je jedini sudac Bog samo udara žig na presudu |
08.09.2022., četvrtak
DRVO NA KSAVERU
Drvo na Ksaveru ubi ga prejaka reč ležao sam pijan pod tim drvetom gde se obesio gde ga je Partija smaknula, kažu ležao sam gadno pijan i zora je svitala i ja sam je ljubio pijan – od ljubavi pijan gde se Branko ubio gde ga je Partija smakla, vele ljubio sam tu devojku jakog srpskog imena jakog kao domaća šljiva imena koje će kasnije da menja u nešto zapadnjački prihvatljivije ispod majce crvene boje mesio sam tanušne sitne grudi dok su gromovi tukli oko nas i kiša nemilosrdno lila ljubio sam ju i ona je strasno ljubila mene dok je njen momak u mračnoj komori svoga gazde razvijao fotografije sa solarnim efektom bolest mu se te noći prišuljala i neopazice ugnijezdila u glavu već idućeg leta nije mogao da raspozna svoju dragu ljubio sam ju mokru znajuć' da od toga neće biti ništa ništa trajno, ništa večno ona mora da ide dalje i spašava one što se spasiti daju takvo joj naime beše ime Spasenija, Spasa dok ne posta Bianca ili Blanche nomen est omen zbilja se trudila da ih spasi, da spasi te neke ljude svog oca na primer, ali stigla je prekasno u granatama razrovanu zemlju krov je bio napola prekrit crepom kada je ćale skončao kraj dimnjaka ili recimo svog muža, mesara, što beše skrenuo umom vikao je da je Bog i živinski tucao druge žene dok je ona brižno skrbela za njegovu nemoćnu i za krevet prikovanu majku posao joj nije išao dobro pa je odlučila da promeni ime u sneg na vrhovima Dolomita Bianca … Blanche… nevina kao sveža hartija namerila je da krene iz početka još uvek lepa, ali ovog puta i kapitalistički odlučna predano je u život vraćala kipove trulih svetaca što su vonjali na borovinu, tamjan i pamtili grehove svećenstva konzervirajući Bogorodičine oči svaki je put čeznula za dečjim osmehom i smehom godine su minule, potkornjaci su pojeli retke sate sreće ljubio sam je pod drvetom gde se pesnik obesio s nežnošću se prisećam tih dana --- Dana 12.veljače 1961. godine Branko Miljković izvršio je samoubistvo vješanjem u šumici na Ksaveru. Imao je 27. godina. |
05.09.2022., ponedjeljak
PASJE POPODNE
Dva stara cipla (za neupućene: cipal je riba bez zubi) side na štekatu, gucaju dobro rashlađen prosecco i zure u škoj. Tope se, cide, ka sladoled iz aparata. - Zavrućilo! - Upeklo! (Za crknit od vrućine!) - Srce će mi otkazat! - Inzult će me opandrčit! (Neću ni znat šta me snašlo!) - Finile su lipe smrti! - Finile. - Da ti rečem nešto o svom didi: Stari Jere, grešna duša, te je večeri s društvom ija i pija u svojoj krčmi. Okreta je runde. Cigani su mu guduli najdraže pisme: Da smo se ranije sreli, Bele rože - nežne rože, 8 tamburaša s Petrovaradina... A unda je usta i poša doma. Pada je prvi snig. U glavi mu je još odzvanjala mužika. Piva je dok je tetura niz cestu. Nekako se doklatija do avlije, primija za kvaku i... seja. Da malo odmori. Gleda je kako sipi snig i mislija: nu, baš je lip ovaj le monde. Pa mu se prispavalo. Ujutro su ga našli smrznutog ka lignjuna. Tukac se blaženo smišija. Sad reci, ima li šta lipše nego umrit od hipotermije, nabuban i nakrcan rakijom, na vlastiom kućnom pragu! - Nikad više, dragi moj! Lita su paklena, a zime teple i bit će još teplije! Stručnjaci upozoravaju: global warming! - Mondo-Đente je ciknija! Sve je pošlo u kurac! - Šćeta! Ali i mi smo finili pa nam se živo jebe! - Idem do pišaljora. - Sritno! |
03.09.2022., subota
ANA, DOJDI PO TATEKA
Ana (44) leži na velikom bračnom krevetu s Glasserom u ruci. Na noćnom ormariću još je nekoliko naslova: Formule ljubavi / Milivojević; Čuda se ipak događaju: psihologija pozitivnog mišljenja / Rijavec; Placebo ste vi: ozdravljenje umom je moguće / Dispenza; Moć žene: vodič o uspješnome životu za svaku ženu / Louise L. Hay Ana je u procesu samoanalize . Nastoji dokučiti obrasce ponašanja zbog kojih joj veze ne uspijevaju potrajati duže od godinu dana. Također pokušava proanalizirati dinamiku obiteljskih odnosa: odnos majka-otac, majka-sin, brat-sestra... Ustaje i cijedi si sok od naranče. Grlo joj je suho. Osvježena, vraća se na krevet i nastavlja čitati: „ Tod će odmah reći da je on iznimka mojoj tvrdnji da sam odabire patnju koju osjeća. Kad god se osjećamo loše, to nam ne izgleda kao izbor, izgleda kao da nam se događa…“ Odjednom zazvoni telefon. Ana odluči da se ne odazove pozivu. No telefon dugo zvoni. Napokon prestaje. Ponovo se oglašava. Netko je vraški uporan. Ustaje. Podiže slušalicu. Halooo, Anice, začuje pijani glas svog oca. Ej, tata.... U pozadini buka, žamor. Ana, dušice, buš došla po mene? A ne! Zadnji put sam rekla da mi je dosta toga... Aniceeeee, oglašava se on glasom razmaženog djeteta. Ne, rekla sam da neću. Zemi si taksi... Ne znam broj… 1717. Nemrem to zapamtit. Joj tata, daj me nemoj… Aniceeeeee… Postrance se čuju smeh i promukli glasovi očevih gemišt-pajdaša u penziji. Anice, dojdi po svog japicu, mumlja Ruda. Je, Anice, dojdi po Profesora, pridružuje se Štefek. Netko malo dalje počinje tuliti Kak taubeka dva... Anica se naježi. Svaki put isto. Dobro, došla bum, ali velim ti, ovo je zadnji put. Zlato si mila! Ana prekine vezu. Navlači na sebe tanku ljetnu haljinu s cvjetnim uzorkom vedrih boja. Jednog dana morat će prekinuti taj začarani krug, i to grubo, bez trunke žaljenja, pomisli. |