Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

21.09.2015., ponedjeljak

Sinopsis

photo ave_caesar_zpsxj4ueyzu.jpg

Jelena i Fidelio

Scena 1
Čini se kao da joj je život zadao konačan udarac. Nered, nered, na sve strane samo nered. Jelena pognute glave korača prema Mostu slobode. Dok korača pita se - Bože, zašto ja? Oduvijek sam bila velikodušna prema ljudima, u meni nije bilo ničeg doli ljubav! Dok korača pita se - Zar na ovom svijetu, od 7 milijardi ljudi, ne postoji nitko tko bi u ovom trenu spasio? Pristiže do mosta, promatra nabujalu rijeku. Masa prljave, blatne, vode lijeno otiče u smjeru istoka. Skoči i utopi se.

Scena 2
Jelena otvara oči. Prvo što vidi olovno je nebo nad njom. Skreće pogled. Njemački ovčar mokre dlake stražari kraj nje. Osvrće se. Obala je pusta, na nasipu nikoga. Pas joj je očigledno spasio život. Je li to policijski pas? Ne, nije, ustanovljuje. Skitnica je. Gleda psa. Pas gleda nju. Polako se pridiže. Ideš li sa mnom, pita. Pas pođe za njom. Kroz niz kratkih, spotnih fade in - fade out kadrova promatramo kako se produbljuje njihov odnos.

Scena 3
Opružena na kauču, s daljinskim u ruci, Jelena gleda Život je lijep, mozaični magazin Brune Šimleše. Pas drijema u kutku sobe. Iznenada se trgne iz sna, pridigne, proteeeegne, priđe Jeleni i počne ju zadirkivati. Gurka je njuškom ovdje-ondje, a ona se hihoće hi-hi-hi. - Ma što ti je mili? Pas zarije njušku u Jelenino međunožje. - O-ho-ho-ho, ona ga odguruje – ne tu, Fidelio, ne! Pas je odlučan, sve snažnije i dublje gura njušku. – Ne! Ne! Opetovano gurkanje napose uzbudi Jelenu. Nalazi se pred velikim iskušenjem. U frontalnom režnju padaju i posljednje granice morala. - STOP! Stani! – poviče. Pas zastane. Jelena munjevitim pokretom skine tajce i pamučne gaćice, razmakne noge, zatvori oči i prepusti se perverznom užitku. Na tamnim laticama i osjetljivom vršku oćuti širok, dugačak, hrapavi jezik. Sitne dlačice na tijelu se kostriješe, bradavice otvrdnjuju, mekani, gumasti bijeli trbuh poskakuje. Fidelio zna svoj posao i Jelena ne može, a da se krajičkom svijesti ne zapita gdje li je samo stekao to iskustvo. Uviđa da ga očajnički želi ga u sebi, no kako da to izvede? Nikada nije vodila ljubav s psom. A onda joj sine: pa da, doggy style! Prebacuje se na sve četiri. Pas je zajaši. Pod sobom potraži njegov kur te ga uvede u sebe.

Scena 4
Prošli su mjeseci. Fidelio je indisponiran. Blaziran. Indolentan. Indiferentan. Dešperatan. Iznuren. Latergičan. Teško se odlučiti za jednu od ovih riječi. Samo leži u kutu sobe i spava. Muči li ga to neka vrlo konkretna boljetica ili se to odnos, za njega, istrošio. Zaljubljenost koja se nikada nije okamenila u ljubav. Jelena ne zna što da čini, kupuje mu sve same delicije, no on ih s gnušanjem odbija. – Sutra te vodim doktoru, napomene ona. Međutim, sutradan po povratku s posla zatiče otvorena ulazna vrata i prazan stan. Fidelio je nestao! Pođe ga tražiti po četvrti, ali bez rezultata. Ostavlja obavijest na lokalnom radiju. Također izrađuje plakat, umnaža ga i lijepi po gradskim zidovima. Obećava vrijednu nagradu poštenom nalazniku. Nitko se ne javlja. Sluti najgore: završio je pod kotačima neodgovornog vozača! Ili je pojurio je za nekom kučkom koja se tjera. To je utješna misao, u tom slučaju vratit će se, to je samo nagon. Njih dvoje imaju nešto POSEBNO! Da, POSEBNO! I kao da čitav taj zaplet nije dovoljan, u dnevnim novinama osvane članak o Maksimirskom trovaču, sumanutom čovjeku koji sustavno truje pse podvaljujući im insekticidom zatrovanu hranu. Jelena se zaputi u park i traga za možebitnim Fidelijevim ostatcima. Ne nalazi ih, pritom umalo biva silovana od strane trojice alkoholiziranih mladića. Spašava je zgodan policajac u civilu. Između policajca i Jelene ne događa se ljubav.

Scena 5
I ponovo smo na početku filma. U potpunosti identični kadrovi: Jelena zapuštena izgleda, masne kose, upalih očiju, velikih crnih kolobara, istaknutih ličnih kostiju grabi prema Mostu slobode. Nakon Fidelijeva nestanka, sve se iznova urušilo u bezdan. I ponovo je na vlastito odabranom stratištu, na sredini mosta, ponovo mutna pogleda promatra nabujalu blatnu vodu, virove koji se dolje stvaraju. Skače. Ovog puta kamera koja je snima s leđa ostaje ukopana na mjestu. (Zatamnjenje.)

Odjavna glazba

- 15:52 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

13.09.2015., nedjelja

Klwinbuergerliche Stimmung

photo cupidon_zpseyr1tnm2.jpg

Ljerka i Josip šeću bečkim Kunsthistorischen Museumom kad li se odjednom Josip primi za srce.
- Ahhhhhh…
- Josipe, što ti je? – zabrinuo će Ljerka.
- Onaj gad gore – procijedi Josip hvatajući zrak.
Ljerka digne pogled. Osvrće se unaokolo.
- Ma koji?
Josip padne na koljena.
- Onaj tamo – neodređeno mahne rukom.
Ljerka se ponovo zagleda u visinu.
- Ma koji kvragu?
- Onaj gore kod cumulusa.
- Kakvog sad vražjeg cumulusa?
- Ili je to možda ipak altostratus.
- Josipe ne razumijem o čemu govoriš!
- Ne, ne bit će da je to ipak cumulonimbus.
- Josipe!
- U svakom slučaju pogodio me je!
- Tko?
- ON! Izgubljen sam nepovratno!
Ljerka napokon zamijeti na slici nekog baroknog slikara kako iza oblaka proviruje Kupidon i gađa par ljubavnom strijelom. U tom trenutku Josip iz džepa sakoa izvadi kutijicu, podigne poklopac i sa smiješkom na licu prozbori:
- Ljerka Vasiljevna, želiš li postati mojom ženom?
Zažarenog lica Ljerka ga poče tući torbicom od krokodilske kože:
- Luđače, nasmrt si me isprepadao!

muzika za ugođaj: Johann Sebastian Bach (1685-1750) Violin Concertos
- 11:40 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>