< | siječanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
30.01.2015., petak
Portret umjetnika u mladosti /skica/
Njezine slikarije bile su ovješene po zidovima luksuznog stana. S pažnjom sam ih razgledao. Prišla je noseći mi pivo. - Nije loše – rekao sam iz kurtoazije. Radovi su bili osrednji. Zapuhnuo me njezin parfem. Bio je agresivan i pretjerano nanesen na kožu; gospođa je mirisala za oboje i još tri žene pride. - Nisi ti još ništa vidio. Najbolje su slike u spavaćoj sobi – napomenula je znakovito. - Može biti – otpovrnuo sam i gutnuo pivo. - Najbolji su u spavaćoj sobi – pederskim glasom potvrdio je i Vecchio Bellinzago, kustos galerije Palaguza koji nam se pridružio u predsoblju. - Aha – nabacio sam kiseli smiješak. Preselili smo se u primaću sobu. Njih dvoje su pijuckali Campari, vermut, punč, grog ili takvo što. Ja sam naravski cuclao pivo. Izbor tema o kojima su poluživo raspredali izvaljeni na bidermajer sofi bio je uspavljujuć, i sami su kanda živnuli kada su se dohvatili trančiranja nekih meni nepoznata imena; potom su se prešli na umjetnost. Kriste! Dovršio sam piće i požurio u friđ po još. Nedugo zatim, Vecchio Bellinzago, potpomognut kapljicom i opijen iluzijom o vlastitom značaju, rumenog i sjajnog lica (od mikro-kapljičnog znoja), zakurblao je nezaustavljiv turbo-intelektualni solilokvij. Grande orator ispaljivao je rečenicu za rečenicom koje kao da su ispadale iz kakvog online generatora postmodernističkog žargona, pri čemu je akcentirao imena belosvetskih umetnika na francuski način, garnirajući završetke parajezičnih literarnih pasaža latinskim izrazima per se. Ubrzo se prostorija zapunila tolikim izmima da se ondje jedva moglo disati. Bio je to pravi pravcati Assism! U frđu je ponestalo piva. - Odoh ja sada – obznanih svoje namjere. - Vani je hladno, smrznut ćeš se - brižno reče domaćica nastojeći prikriti vidno razočarenje jer dižem sidro. - Dobro će mi doći malo zraka – odvratio sam. - Uzmi moj auto… - Ili moj - dodao je Vecchio Bellinzago snatreći blago uklizavanje… - Fala, k'o da jesam... Na ulici je bila ledara, negdje oko minus pet. Noćni tramvaj zgiljao mi je pred nosom. Sljedeći je sa okretišta polazio tek za sat vremena. Podigao sam ovratnik kaputa, turnuo ruke u džepove i poguren produžio korak kroz puste i sumorne novozagrebačke zgradurine, kroz tužnjikav urbani krajolik. Dakako, propisno sam se smrznuo, ali kada samo pomislim da sam ih još jednom susreo, umro bih od dosade prije no od aidsa, od kojeg su kako čujem, oboje skončali nekoliko godina kasnije. |
22.01.2015., četvrtak
Twilight zone
Dugo sam čekao tramvaj, čitavu vječnost. Kada sam ga ugledao kako dolazi iza ugla osjetio sam nešto nalik sreći. Ušao sam i poništio voznu kartu. Ubrzo sam zamijetio da mi lica putnika izgledaju poznato, štoviše neki su bili moji jako dobri prijatelji, drugovi, šulkolege, znanci iz studenskih dana, bila su tu i dva tri daljnja rođaka, ali i nekolicina susjeda, dvije trgovkinje iz mjesne trgovine, automehaničar, zubarica itd. Međutim, oni nisu moje lice našli poznatim. U želji da me zamijete, počeo sam se gurati prema prednjem dijelu vozila, o rođake sam se očešao, dok sam intimne prijatelje prilično jako podbo laktom u rebra. Po njihovim nepatvorenim, bijesnim pogledima isključio sam mogućnost da je u pitanju namještena scena, stanovita televizijska smicalica gdje će svakog časa svi uglas zavrištati – aha, jesmo te! Da stvar bude još čudnija pojedinci su bili nenačeti vremenom, izgledali su do u dlaku isto kao prije dvadeset i više godina. No, njihova odjeća bila je suvremena, vidjelo se da prate modne trendove. Dobro, rekoh sebi umirujuće, ovo je očigledno jedna od onih surealnih situacija u kakvima se katkad zateknu likovi iz Zone sumraka. Ne preostaje mi ništa drugo nego da promatram u kome će se smjeru razvijati priča. Tijekom vožnje putnici su se izmjenjivali, jedni su izlazili, drugi ulazili, no svi redom bili su moji znanci. Ipak, nitko niti u jednom trenutku nije zastao i uzviknuo – Hej! Huc, bok, kako si? Što ima? Sišao sam dvije stanice ranije, zapalio cigaretu i prošetao do kuće. Zapuhao je jak sjeverozapadni vjetar. Tamni oblaci gomilali su se preko Medvednice. Spremala se žestoka oluja. Taman sam ušao u haustor kada je počelo lijevati kao iz kabla. Natočio sam si šljivu, prišao prozoru i promatrao potop. Krupne kapi bijesno su tukle po prozorskom staklu. Pošao sam u kuhinju i ondje pripremio prežganu juhu. U teflonskoj tavi prepržio sam par kockica starog kruha. Srčući glasno juhu pomislio sam: prežgana juha zavrjeđuje svoju pjesmu, jednog dana ću je napisati. Nakon toga mi se pridrijemalo, pa sam otpočinuo na otomanu uleknutih federa. Kad pomisliš da su te opruge stlačila tijela i snovi mojih predaka prođe te neka bolna sjeta. Sva ta postojanja, sve te zaboravljene egzistencije! Prenuo sam se, sobom je vladao mrak. Ustao sam, upalio svijetlo, posegnuo za nekoliko knjiga koje sam istovremeno čitao i preselio se u naslonjač. Međutim, svjetlost umjetne rasvjete bola je oči. Poželio sam da kao nekoć u ladanjskoj kući čitam uz svijetlost lampaša. U podrumu još uvijek mora postojati jedan, pomislio sam i ne budi lijen, pošao dolje. Doista, bio je tu, na polici, skupa sa bocom petroleja i trakom pamučnog fitilja prošitog po sredini tamnoplavim koncem. Otpuhnuo sam prašinu, natočio gorivo u spremnik, namjestio fitilj i kresnuo šibicu. Miris gorućeg petroleja izazvao je dječju radost. Malčice sam skratio plamen, pogasio umjetnu rasvjetu, sjeo natrag u naslonjač te nastavio čitati. Bilo je to prije godinu dana, krajem rujna, i od tada nije se zbilo ništa slično. |
21.01.2015., srijeda
Kako pišem?
KAKO PIŠEM? Pitaš me kako pišem? Stavim madež pod mikroskop i dešfriram nepoznato pismo. Eto kako! |
20.01.2015., utorak
Midieval reloaded
Midieval reloaded dašak vjetra donosi krikove mržnje il faut savoir -------------------------------------------------- oni žive svoj tradicionalni tjelesni život svakodnevicu doživljavaju kruto tijela se gibaju točno određenim stazama poštujući zakone Newtonove fizike fizička stvarnost jedina je stvarnost naravno, ustrašeni su! užasava ih mogućnost mogućnosti! strava koncepata! kaos u snovima! Huni pred vratima! dok na mobitel tipkaju poruku lascivnog sadržaja žderu plodove s drva spoznaje koje su za njih njegovali oni koji su - uz prostačke povike gomile - spaljeni na lomačama ma, nema veze! nema veze! religijski interpretatori stvarnosti cvatu (preporođeni) slijedi duhovna obnova nakon stoljeća i stoljeća zadrške evo nam napokon i izdanje Malleus maleficarum na hrvatskom s latinskog preveo Juraj Jezerinac (ili ipak neki dominikanac iz sjene?) a tu je i 291 hereza biskupa Tempiera (po naputcima pape Ivana XXI), također na hrvatskom u Beču kvantna teleportacija fotona, u Švicarskoj hadronski sudarač porodio božju česticu, (božju česticu! ha, kakva blasfemija!) sve je to nepotrebno (nepraktično!) rasipanje novaca (koliko se samo povijesnih filmova domoljubnog karakter moglo snimiti za tih 10 milijardi CERN-ovskih dolara, koliko samo smazati paškog sira, janjetine, odojaka, pršuta, tartufa!!! ) kada mi dođem na vlast, eh, kada mi dođemo na vlast sve će to biti vrlo brzo zaboravljeno... sve će to biti ad acta… u orbiti astronauti sniju snove oslobođene terora gravitacije a ti moli za nas, moli za nas grješnike, (banalnost zla) Marijo milosti puna moli za (banalnost zla) nas grješnike, Marijo milosti puna moli za nas grješnike, Marijo milosti puna (banalnost zla) (banalnost zla) moli za nas grješnike, Marijo milosti puna moli za nas grješnike, Marijo (banalnost zla) milosti puna moli za nas grješnike (banalnost zla), Marijo milosti puna moli (banalnost zla) za nas grješnike, Marijo milosti puna moli za nas grješnike, Marijo milosti (banalnost zla) puna muzika za ugođaj: Thibaut de Champagne, Seigneurs, sachiez qui or ne s'en ira, par René Zosso |
12.01.2015., ponedjeljak
Repeticije
Repeticije U mračnoj ravnici usamljena voćka cvate. Podno voćke opružen, nag stranstvujem. Odjednom, nalet vjetra! zašumori krošnja, zadrhće i posljednji listić, iz mrkline zastre me behara bijelih snijeg. Tonem u san što ne dopušta stranputice, san uvijek navlas isti… Sanjam te Laura! nimfice, ljepoto svježa kako iz grobova razvaljenih ždereš gvalje zavičajne zemlje natopljene krvlju djevica i sjemenom vlastodržaca i njihovih pasa pa zadovoljna i sita liježeš na humak uzdaha u kurvin krevet, da me sanjaš podsmješljivim snom što ne dopušta stranputice, snom uvijek navlas istim: Hladan vjetar poljem arlauče, u visini vrane gaču, kriješte, slave: Bit će gozba! Bit će gozba! Pjesnik je, lud od snova, lud od snova! napokon, skončao od vlastite ruke! Čujem jošte, konop škrguće…….. …….. i hropac vlastiti samrtni jošte čuti mogu …….. …. i posljednje trzaje pobunjenog tijela osjećam …. ……. pogled se muti…… svijest gasne…. napokon… „Pričekaj do ploda moga“, iz sna me dozva nečiji glas. Trgnem se. Osvrnem. Nigdje nikog. U mračnoj ravnici usamljena voćka cvate. Podno voćke opružen, nag stranstvujem. Prigodan dodatak: Predsjednički izbori (dok čitam André Frénauda) Predsjednički izbori: sajmišna buka Predsjednički izbori: plesači na mjestu Predsjednički izbori: naličja prokleta Predsjednički izbori: povici mržnje Predsjednički izbori: kružno pijanstvo Predsjednički izbori: prazna naklapanja Predsjednički izbori: masna pljuvačka Predsjednički izbori: mutne rabote Predsjednički izbori: smijači u očaju Predsjednički izbori: lica gomile Predsjednički izbori: muhara što blista pod ognjem naših rana Predsjednički izbori: nevini su polegnuti u travu Predsjednički izbori: hodi, vjenčat ćemo se u nekoj jasnijoj zemlji glazba za ugođaj: Gustav Holst - Mars |
08.01.2015., četvrtak
Venerina delta
U ovoj glupoj, p'janoj noći sasvim opijen sobom tvoje mlado nago požudno tijelo, evo klešem, put alabastreno bijelu do visokog sjaja, poliram, ruke moje u božanski grijeh strmoglavljuju mladiće golobrade, provincijske snagatore, bauštelce znojne, mudroslovne sveučilišne profe, oslijepljene knjiške moljce, revnosne učenike Freudove sljedbe, bankarske sužnje u odjelima od finog štofa, sluđenike u teatru okrutnom, kako Amora tako i Psihu, kako Apolona tako i Dafnu, kako Henryja tako i Otta i Antonina i Hugha, muškarce i žene, muževe i supruge, sve redom… Stvorena si da koračajima izmamljuješ uzdahe, vatre u posteljama nijemim da podmećeš, na barjak razvrata nabijaš ćudoredne i smjerne! Jer ja sam Pigmalion, otac tvoj, Joaquin Nin, Anais! kćeri! Trajni saveze moj! Muzika za ugođaj: Joaquin Nin (1883 - 1949) - Suite Espańola |
05.01.2015., ponedjeljak
Moja nova prija
Moja nova prija U mojoj trinaestoj godini majka mi je rekla: «Ja ne znam kako bi te odgajala, ti si zbilja čudno dijete. Misliš da si bolja od ostalih, zar ne?» U mojoj trinaestoj godini majka mi je zadnji puta kupila cipele. U mojoj šesnaestoj godini pala je prva granata na grad. U gradu je bilo 15 000 gardista i 1000 civila. Granate su padale na sve strane. Bili smo kod mog najboljeg prijatelja. Nas petero nerazdvojnih! Kada je započeo napad sklonili smo se u kupaonicu. Tamo nije bilo prozora. Moj najbolji prijatelj repetirao je gan. «Ako idemo... idemo svi skupa», rekao je. Nitko nije imao ništa protiv. Sa devetnaest sam napustila rodni grad. Živjela sam posvuda. Zagreb, Milano, Pariz... Brata nisam čula niti vidjela već deset godina. Zadnji puta kada sam ga vidjela pušio je travu i tupo gledao u prazan zid. On je također indigo. Drogirala sam se, pijančevala. Sa šesnaest sam bila pravi alkos. Sada je sve to iza mene. Živim na selu. Imam osam mačaka. Kućanica sam. Moj dragi je divan, ali boja njegove aure je crvena. U zadnje vrijeme ne ide nam baš najbolje. Kao dijete rezala sam žile, i bratimila sam se sa najboljim prijateljem. On je sada mrtav. Moj bivši šef mi je rekao da sam mu razjebala čitav život. Ispred mene je vrijeđao svoju ženu. Nisam to mogla slušati. Dala sam otkaz. Radila sam kao konobarica. Moja prva ljubav je propala zbog malograđanštine. Njegovi roditelji bili su javne osobe. Nisu htjeli da im sin završi s konobaricom. Rastali smo se i on se odmah nakon toga oženio. Sad imam para. Ma nemam ja ništa, moj dragi ima para. Ako to pukne, ja sam doslovno na cesti, bez ičeg. Moj dragi, to je duša od čovjeka. Neki dan uzeo mi je sve kartice. Podizala sam lovu i davala je prijateljima. Meni je nezamislivo da ja imam, a oni ne. Ha! Eto ti komunizam! Prodaju mi priču, ti moji prijani, treba im za ovo za ono, a zapravo kupuju dop. Prevelik sam konformist da se oko toga svađam. Što sad da radim? Reci mi, radi toga te trebam! Moj dragi, on je introvertan. Nismo se seksali godinu i pol. Imala sam tumor na maternici, on kasnije neke bakterije. Eto, godinu i pol! Svaki dan popušim jednu đoju. Moj dragi to ne zna. On uopće nema potrebu pušiti niti piti. Stariji je od mene petnaest godina. Njegov otac je svetac. Jučer je otišao u šumu i nabrao mi stručak ljubičica. Vjerojatno ti je ovdje veoma teško, rekao je stari. Ma, taj sve kuži. Oduvijek su me zvali luda Gabi. Ha-ha! Zamisli, luda Gabi! Kada sam bila mala crkva je bila moje utočište. Jedino tamo sam se osjećala dobro. Moja majka je fina gospođa. Građanska obitelji i stan u centru grada. Fina gospođa i četvero vanbračne djece. Svako s drugim muškarcem. U dvadesetprvoj potražila sam oca. Nije bio previše zainteresiran. Sisala sam do svoje treće godine, kao da sam znala da je to jedino što ću u životu dobit od svoje majke. Kada dođem kući sva sjebana, meni je dovoljno da čujem mog dragog kako diše u snu i odmah se smirim. Malena, ........ ti si nabujali potok ...................... u kaskadama slivaš se u pjesmu, podižem čašu u tvoje zdarovje. Živili! muzika za ugođaj: Fleetwood Mac - Need Your Love So Bad |