U ovoj glupoj, p'janoj noći sasvim opijen sobom
tvoje mlado nago požudno tijelo, evo klešem,
put alabastreno bijelu do visokog sjaja, poliram,
ruke moje u božanski grijeh strmoglavljuju
mladiće golobrade,
provincijske snagatore,
bauštelce znojne,
mudroslovne sveučilišne profe,
oslijepljene knjiške moljce,
revnosne učenike Freudove sljedbe,
bankarske sužnje u odjelima od finog štofa,
sluđenike u teatru okrutnom,
kako Amora tako i Psihu,
kako Apolona tako i Dafnu,
kako Henryja tako i
Otta i Antonina i Hugha,
muškarce i žene,
muževe i supruge,
sve redom…
Stvorena si da koračajima izmamljuješ
uzdahe,
vatre u posteljama nijemim da podmećeš,
na barjak razvrata nabijaš ćudoredne i smjerne!
Jer ja sam Pigmalion,
otac tvoj,
Joaquin Nin,
Anais! kćeri! Trajni saveze moj!
Muzika za ugođaj: Joaquin Nin (1883 - 1949) - Suite Espańola
Post je objavljen 08.01.2015. u 08:27 sati.