< | travanj, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Prosinac 2024 (1)
Studeni 2024 (1)
Listopad 2024 (4)
Rujan 2024 (5)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (2)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (8)
Ožujak 2024 (4)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (5)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (4)
Kolovoz 2023 (6)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (5)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (4)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (6)
Rujan 2022 (6)
Srpanj 2022 (2)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (3)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (3)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (2)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (3)
Kolovoz 2020 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Trenutno posjetitelja
Sveukupno posjetitelja
Opis bloga
Kratka priča, poezija
Upozorenje
Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom
Čitatelji o blogu
Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata
Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano
Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka
Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah
Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth
Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi.
Fuf.
- Alžbeta Bathory
di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg
Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin
sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine
u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth
Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja
Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v
samo ti roštaj! :)
- danijela1
čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz
zastrašujuća slika!
- jelenaslak
huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak
idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1
Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin
vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci
...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1
jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic
Ovo je trunku... disturbed
- Igness
jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg
odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall
...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj...
...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina
Huc, u čemu je problem?
- Nemanja
čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice
huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo
e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF
kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina
Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic
doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina
wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina
Kontakt:
29.04.2013., ponedjeljak
Hotelske slike
Stiglo proljeće: planina Jebodrovik ,100x80cm, 2013. Hotelske slike (Iz kataloga) Radio sam za Firula&Fruli. Često su me slali u Bratislavu da obavim posao. Odsjedao sam u hotelu Vivalis. Slike koje bih zatekao u sobama živcirale su me. A onda, 27.travnja 2012., soba broj 4195. Odložio sam putnu torbu u hodniku, u minbaru potražio pivo. Iznad bračnog kreveta bila je ovješena slika, 200x200cm, krupni plan Marlene Dietrich u Andyjevom stilu. Okrenuo sam se i izišao van. Sat vremena kasnije vratio sam se sa vrećom punom boja i kistova. Prekrio sam namještaj zaštitnim najlonom i bacio se na posao. Već sa prvim potezom kista osjećao sam se bolje. O, da! Krv je proključala u mojim venama. Radio sam deset sati bez prekida. Kada sam završio pripalio sam cigaretu i promotrio sliku. Bila je vraški dobra za nekog tko je deset godina apstinirao od slikarstva. Strovalio sam se na krevet i zaspao. Probudio sam se u 9 sati. Slika je i dalje bila dobra. Slično kao i sa tekstovima, ponekad su za drek nakon prospavane noći. Pobacao sam izgnječene tube u smeće, vratio sliku na zid i pričekao spremačicu. Hoće li što zamijetiti, zanimalo me. Nijemo je odradila posao i pošla dalje. Obrijao sam se, otuširao, špricnuo parfem na intimna mjesta, odjenuo crno Kenzo odijelo, potapšao u ogledalu to divno lice pobjednika i zaputio se na sastanak u Bruckhenson&Zilich spreman da ih oborim sa nogu. Tako je počelo. Preslikavao sam slike svaki put kada bi tu odsjeo. Ponekad bih u kreativnom zanosu uzimao i one iz hodnika. Sve skupa preslikao sam šezdeset i osam komada. Dvanaest mjeseci, a onda su me provalili. Priveden sam na obavijesni razgovor u PU Zagrebačku. «Da, učinio sam to», priznao sam bez zadrške i dodao «što da se lažemo, slike su genijalne.» Uprava Vivalisa podigla je tužbu zbog uništavanje privatne imovine. Na sudu sam se branio činjenicom da sam akademski slikar. «Ne samo da nisam uništavao privatnu svojinu, već sam podigao vrijednost», naglasio sam i pojasnio da se radilo o bezvrijednom printu na platnu te sitotisku običnom čija je namjena bila isključivo dekorativne prirode. «Osim toga ovdje je riječ o konceptualnom umjetničkom činu.» Sudac K., rijetko fin i obrazovan gospodin, znao je o čemu pričam. Oslobodio me uz napomenu: «ukoliko ponovite ovo u suštini kazneno djelo, sud će biti nemilosrdan.» Uprava hotela Vivalis nije uložila žalbu na presudu. Bilo je jasno da sam se ovog puta izvukao. Da izgladim stvar predložio sam realizaciju izložbe Hotelskih slika u Umjetničkom paviljonu. «Od toga ćemo svi imati koristi», rekao sam. B.C. bio je stari marketinški stručnjak. Odmah je namirisao dobru priču. «To je nešto što će izazvati fertutmu, nešto o čemu će se pričati...» rekao je. «Klopka za medije», dodao sam, namignuvši. «Dogovoreno» rekao je B.C. Dvanaest dana kasnije uprava lanca hotela Vivalis službenim dopisom potvrdila je dogovor: oni snose troškove izložbe, ja zauzvrat potpišem slike. Izložba pred vama plod je naše suradnje. Uživajte!
muzika za ugođaj: The Rolling Stones, Paint It Black |
23.04.2013., utorak
Zemlja znanja
Stiglo proljeće, 80x100cm, 2013 Stiglo je proljeće, a sa proljećem i dječji rođendani što znači da moram piti puno piva, što opet znači da kupujem one grozne plastične boce od 3 litre, što opet znači da se vrlo brzo skupi gomila tih čunjeva. Redam ih kraj friđa. Zapravo, skupljam ih za skupljače. Kada se namnože odnesem ih zajedno sa smećem u kontejner. Smeće ubacim u kontejner, a boce ostavim sa strane. Tako sam učinio i jutros. U desnoj sam nosio smeće, a u lijevoj vreću punu boca. U susret mi je dolazila žena srednjih godina nalik na isluženu moćo alatku. - Ej rista, imaš kaj boca – upitala je kreštavim glasom. - Ha, naravno da imam, ta proljeće je – rekoh pružajući paket. Pogledala me čudno….i počela trgati vreću. Pogledao sam ju čudno…. i nastavio dalje. Ubacio sam 6kg smeća virtuoznim forehandom. Okrenuo sam se, a moćo alatka je stajala kraj mene. U ruci je držala omekšivač iz vreće. - OVO NIJE POVRATNA BOCA – rekla je prijekorno i ubacila Silan sa mirisom jasmina tamo gdje mu je mjesto. - Važno je znati znanje – rekao sam i zaputio se u atelijer. muzika za ugođaj: Radiohead, My Iron Lung |
13.04.2013., subota
Ooooh, fishy, fishy, fishy fish!
Lov na gacku pastrvu u zimskom periodu jedna za Richarda Brautigana Madeži Zlatopičkasta se stresla poput mokrog psa i popadali su joj svi madeži. - Ahhh, moji madeži – vrisnula je, bacila se na pod te počela panično skupljati smeđe točkice. Nakon što ih je sakupila stala ih je lijepiti superljepilom natrag na kožu. - Ide li ovaj tu – upita stavljajući poveći sa unutrašnje strane bedra – ili je taj bio na drugoj nozi? - Mirela – rekoh – zajebi to. To su samo madeži. - Nisu samo madeži, to je moja osobnost. - Madeži su. - Nisu. - U ostalom bolje izgledaš bez njih. - Ne izgledam. - Izgledaš nevinije. - Ako ne želiš pomoći ne moraš ni odmoći – prosikće. Živcirala me nervoznim pokretima, tom glupom, besmislenom vitalnošću gotovo jednako koliko i pjesmom kitova koju je ponekad slušala za opuštanje; terapija zvukom, tako je zvala to jebeno tuljenje, cvrčkaje, krčkanje, mukanje retardiranih krava u snošaju sa mladim sovama i križancem lava i majmuna... jebemti! - Idem po piće – rekoh iznerviran. Dućanska spika U kvartovskom sam si dućanu pospikal sa trgovkinjom Barom. Obično popričamo o vremenu i seksu. Ja prokomentiram vrijeme, a ona me upozna sa svojim posljednjim seksualnim otkrićima, iako je podvig primjerenija riječ. Budimo iskreni, Bara je totalni imbecil, ali mi je iz nekog razloga /kojeg ne želim racionalizirati/ vrlo draga. - Jučer sam u dupetu imala pastrvu – reče nakon što sam se požalio na vrijeme – plavu – i napravio neke mutne metafore – ŽIVU! - Ma ne valjda – rekoh u nevjerici. - E jesam baš! Slušaj: kada se Štef jučer… Plava pastrva riboglavog Štefa - … vrnul iz ribičije rekel je: «dojdi sim Bara videti kaj imam.» Prišla sam bliže i naluknula se u kantu. Tam su bile tri pastve. - Kaj nisu lepe – pital je Šefek. - Je, lepe ribice – rekla sam ja. - Koja ti se najveć svidja – pital je Šefek. - Kaj ja znadem, se su iste. - Meni se najveć svidja ova tu ---- Pokazal je prstom na plavu ribu. - Znaš kaj – rekel je. - Kaj? - Štel bi ti tu krasnu ribicu metnuti u riticu! (gromoglasan smijeh) - Naj noreti Šefek – rekla sam ja. (smijeh) - (rezolutno) Niš ne norim. To je ona kaj bi ja štel! (urnebesan smijeh) - Dobro Šefek, a zakaj to hoćeš? (cerek) - Videl sam u nekome filmu. (aaaaaa-ha-ha-ha-ha-ha) - No krasne ti filme glediš vol božji! (ho-ho-ho) - Idem delati ručak. - Naj dirati plavu ribu. Neka živi. Poklen bum je metnul u ribnjak. (smijuljenje) - Je Šefek, kaj god ti veliš… (smijuljenje) Čistila sam ribice i misla si kak bi to zgledalo da imam riblji rep. Bila bi kak Ariela. Joj kak volim taj crtić! (he-he-he) - Kaj se smiješ Bara - pital je Štefek iz sobe. - Niš - doviknula sam. - Niš. (smijeh obični) Poklen smo si spili vinčeka od kuma Dore. Je, ribice moraju plivati, kaj ne? - Daj da ti je stavim Barica – rekel je nežno Štefek. (URNEBESAN SMIJEH) - No, metni jo, metni to glupo ribo v moju rit (SALVE SMIJEHA) – I znaš kaj Huc, svidlo mi se. Svidlo mi se kak nigdar prje. Morti sam dest put svršila. (aplauz) Povratak u apartman Zlatopičkasta je stajala sred sobe – naga. Po sebi je imala polijepljene madeže. - Jel dobro – upitala je. - Dobro je – rekao sam iako madeži nisu bili na svom mjestu. Počeo sam pripremati pivu sa viskijem /ili viski sa pivom/ kada mi je glavom prohujala misao – ... jebeš Gombrowicza, nikada ga nisam čuo da pjeva! Pustio sam neki lijeni jazz pa smo počeli ubijati moj talent. Majstorski smo to činili! Imali smo 25 000 triliona načina kako da ga skratimo za glavu. Po jedan za svaki dan ostatka svijeta! Iz podnožja kreveta bolje su se vidjele mijene godišnjih doba. Zapuhao je snažan vjetar koji je isprevrtao stoljeća i od povijesti načinio kubističku sliku. Pomislio sam kako zapravo talent ubija mene, a ne ja njega. To je bila vrlo neugodna misao, ali većina spoznaje je baš takva - neugodna. muzika za ugođaj: poleg jedne velke gore |
11.04.2013., četvrtak
kratki rezovi
Anomalija Taj čovjek, Frenchman, zovu ga i Jegulja slijeće svojim avionom na razne piste svijeta i na proslovom ručku sa državnim službenicima postavlja tek jedno pitanje: koliko je vaša cijena? Pola milijuna eura? Milijun eura? Postavlja ga sa istom onom sigurnošću sa kojem sam ja nekoć šaptao na uho djevojkama svojih prijatelja: želim te noćas! I zapravo čudim se, neizrecivo se čudim otkud on ovdje, u mojim zapisima. Što želi? Haiku stiglo proljeće, gomila hodajuće frustracije vonj na ulicama. Misao dana Huc: Dizajn je mediokritetsko iživljavanje nad sadržajem. Kako pišem? Pitaš me kako pišem? Stavim madež pod mikroskop i dešifriram nepoznato pismo. Eto kako! Okusi Stari prdonja, Harry Laxitus, nikada nije osjetio okus žene. - Nisam pičkoliz – rekao bi i obavezno dodao – to je za pedere. Njegova supruga, Josphina Mirečec Laxitus, nikada nije osjetila okus muškarca. Gadila se i same pomisli da tu stvar ima u svojim ustima i guta izmužene punoglavce. Bljak! Također bi dodala – to je za pedere. Ali voljela je kavijar jednako koliko i Harry kamenice. Mmmmmm ljac! Živjeli su u celibatnom braku, uz knjige i televiziju. Nakon pedesete život je naprosto prohujao. Iza sebe su ostavili nekoliko doktorata. Ležeći na samrtnoj postelji imali su osjećaj da su nešto propustili. Srećom osjećaj je bio blag i nije ih priječio da umru. Vrijeme se potrudilo da izbriše titule na nadgrobnoj ploči. Riječ Sjedi na krevetu sa glavom u rukama. U neizvjesnosti se očekuje riječ. Ako izgovori Aham, dobre je volje. No ako izgovori Isekrt, slijedi dan tlačen voljom mrzovoljnog despota pred čijim se pogledom svi moraju sklanjati u mračne odaje. Al Shakir uze zrak da izusti Riječ. |
03.04.2013., srijeda
američko proljeće
američko proljeće ............................... for skydriver vrijeme za meditaciju, rekoh. upalio sam svijeće, u mirisnu lampu kapnuo malo lavande, bergamota, grejpa… opustio sam se na spužvastoj podlozi, udahnuo duboko i pustio mislima da dolaze i odlaze kao putnici na kolodvoru. potom sam poželio zapjevati. otvorio sam usta i pustio glas ommmmmMhmmmmhmmmMMMm grozno je zvučalo. bio sam miljama udaljen od željenog tona. modulirao sam frekvenciju ommmhhškkkkoommprostštoommmmmzzzzzigazommm… glas je i dalje uporno bio iritantan, nestabilan, pucao je svako malo, ali nisam odustajao. iako sam u Vajomingu proboravio tek 6 mjeseci već sam se osjećao Amerikancem dovoljno da znam kako odustajanje NIKADA nije opcija. ohmmmmm mmm mmmm mmmmmmmmm no, to je već bilo bolje! čitavo vrijeme za koje sam se trudio proizvesti željeni zvuk imao sam špurijus da je nešto in maj čests, nešto što me priječi da se stopim sa univerzumom. nastavio sam, ommmmmmmmmmmmmmmmm.... i tada sam osjetio da se kreće, bio je u području timusa , a potom i u samom grlu. ommmmmmmmmmmmmm izletio je iz usta - sadn grin stink bag - ili kako bi po naški rekli Smrdljivi Martin i smjestio se na noćna svjetiljka. sad, ovdje u Vajomingu mi tih buba nemamo. možda postoje u drugim podnebljima amerika, ali ovdje, in Vajoming nou. moguće da je došla sa nekim kamionom ili avionom ili osobnim vozilom ispravno ćete pomisliti, ali ja dobro znam da je to naša hrvatska buba, buba koja mi se ugnijezdila u dušu i koja je sa mnom došla u ovaj najs lend da mi kvari planove. uzeo sam papuču da ju zgromim ali me prokljuvila i prije no što sam ju smeš vinula se do plafona. bacio sam sliper za njom i – gademit - fulao! dok sam skupio papuča na drugi kraj rum, ona je već flajavej fru the vindov. nevermajnd, pomislio sam, der is no čens it ken srvajv hija. amerika is hostil plejs to sač bag. and stojeći baj the window I’ve notice cherry blossoms in full bloom. The spring time was here! My first American spring! I was happy as never before. |