Marketing
Hotelske slike
Stiglo proljeće: planina Jebodrovik ,100x80cm, 2013.
Hotelske slike
(Iz kataloga)
Radio sam za Firula&Fruli. Često su me slali u Bratislavu da obavim posao. Odsjedao sam u hotelu Vivalis. Slike koje bih zatekao u sobama živcirale su me. A onda, 27.travnja 2012., soba broj 4195. Odložio sam putnu torbu u hodniku, u minbaru potražio pivo. Iznad bračnog kreveta bila je ovješena slika, 200x200cm, krupni plan Marlene Dietrich u Andyjevom stilu. Okrenuo sam se i izišao van.
Sat vremena kasnije vratio sam se sa vrećom punom boja i kistova. Prekrio sam namještaj zaštitnim najlonom i bacio se na posao. Već sa prvim potezom kista osjećao sam se bolje. O, da! Krv je proključala u mojim venama. Radio sam deset sati bez prekida. Kada sam završio pripalio sam cigaretu i promotrio sliku. Bila je vraški dobra za nekog tko je deset godina apstinirao od slikarstva. Strovalio sam se na krevet i zaspao.
Probudio sam se u 9 sati. Slika je i dalje bila dobra. Slično kao i sa tekstovima, ponekad su za drek nakon prospavane noći. Pobacao sam izgnječene tube u smeće, vratio sliku na zid i pričekao spremačicu. Hoće li što zamijetiti, zanimalo me. Nijemo je odradila posao i pošla dalje. Obrijao sam se, otuširao, špricnuo parfem na intimna mjesta, odjenuo crno Kenzo odijelo, potapšao u ogledalu to divno lice pobjednika i zaputio se na sastanak u Bruckhenson&Zilich spreman da ih oborim sa nogu.
Tako je počelo. Preslikavao sam slike svaki put kada bi tu odsjeo. Ponekad bih u kreativnom zanosu uzimao i one iz hodnika. Sve skupa preslikao sam šezdeset i osam komada.
Dvanaest mjeseci, a onda su me provalili.
Priveden sam na obavijesni razgovor u PU Zagrebačku.
«Da, učinio sam to», priznao sam bez zadrške i dodao «što da se lažemo, slike su genijalne.»
Uprava Vivalisa podigla je tužbu zbog uništavanje privatne imovine.
Na sudu sam se branio činjenicom da sam akademski slikar.
«Ne samo da nisam uništavao privatnu svojinu, već sam podigao vrijednost», naglasio sam i pojasnio da se radilo o bezvrijednom printu na platnu te sitotisku običnom čija je namjena bila isključivo dekorativne prirode.
«Osim toga ovdje je riječ o konceptualnom umjetničkom činu.»
Sudac K., rijetko fin i obrazovan gospodin, znao je o čemu pričam. Oslobodio me uz napomenu:
«ukoliko ponovite ovo u suštini kazneno djelo, sud će biti nemilosrdan.»
Uprava hotela Vivalis nije uložila žalbu na presudu. Bilo je jasno da sam se ovog puta izvukao.
Da izgladim stvar predložio sam realizaciju izložbe Hotelskih slika u Umjetničkom paviljonu.
«Od toga ćemo svi imati koristi», rekao sam.
B.C. bio je stari marketinški stručnjak. Odmah je namirisao dobru priču.
«To je nešto što će izazvati fertutmu, nešto o čemu će se pričati...» rekao je.
«Klopka za medije», dodao sam, namignuvši.
«Dogovoreno» rekao je B.C.
Dvanaest dana kasnije uprava lanca hotela Vivalis službenim dopisom potvrdila je dogovor: oni snose troškove izložbe, ja zauzvrat potpišem slike.
Izložba pred vama plod je naše suradnje.
Uživajte!
Jutarnja kafica
Čuđenje za pjesnika koji je brisao blogove
Otac Ritard i loptica skočica
Do-re-mi, porn djevojka iz sjene
Ribica za Baru
Pogled s prozora
Za dalmatinske čitateljice
Za dalmatinske čitatelje
Hina i Hena, seke kod psihića
muzika za ugođaj: The Rolling Stones, Paint It Black
Post je objavljen 29.04.2013. u 01:38 sati.