Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

30.03.2013., subota

The Eggster


I'm the eggster photo im_the_eggster_zps7affed2f.jpg



- eggster

adj.
awkward or out of place; creepy in a highly uncomfortable way.

n.
a person, place, or thing that is awkward or out of place; a person, place, or thing that makes one highly uncomfortable.




MOJ ŽIVOT INFORMATIČARA I MUJI TAJI BORCA

u to vrijeme, povrh toga što sam bio dizajner, pisac, slikar, informatičar, skulptor, alpinist te najveći jebač kurvi istočno od Zagreba bio sam i muji taji borac.
bio je petak nekog u studenom, dizao sam 150 kg na benču kada je zazvonio blekberi na prozorskoj dasci boksačkog kluba Rej Kuglofić. odradio sam seriju i javio se natrag.
- imam problem sa računalom, a hitno trebam poslati mail – reče histerično lejdi Di dodavši - konkuriram na natječaju za pariške atelijere, rok za molbu ističe u ponoć. možeš li mi pomoći?
- na treningu sam – odgovorih kratko.
- oh, pliz, pliz, pliz, ne znam kog drugog da zovem. ti si mi jedini spas!
- slobodan sam tek poslije 22.
- da-da, samo dođi, tenks, tenks, tenks...

###
- 'oćemo na piće - upita Stipan češući svoja ogromna hercegovačka jaja u garderobi što je zaudarala na pazušni znoj, na šupčano-kurčani znoj, na češnjak, međupršćane gljivice, užegle bandaže i još ponešto resko.
- ne mogu – odgovorih.
- kaj zov pice, a?
- znaš me...
mui taji borci spustiše se u Superhrvoja da suše krigle, a ja se zaputih put Gornjeg grada.

///
- oh milijon puta tenks – reče lejdi Di pa me stisne u čvrst zagrljaj i kušne me onako prijateljski, u desni obraz.
odložih sportsku torbu u hodniku i odmah se primih posla. valjalo je prvo utvrditi je li u pitanju hardverski kvar ili softverska greška.
lejdi Di donje krekere i sok.
- dobro je – rekoh nakon izvjesna vremena – greška je u softveru.
- tenks gad – odahne ona.
obrisao sam par programa i nanovo ih instalirao. promatrala je što radim, a onda se povukla u kuhinju. nadzirao sam instalacijski proces, grickao krekere, zalijevao ih sokom i čekao da završi pa da klisnem doma i nažderem se krmetine.
- eto još malo – viknuh podešavajući parametre i uštimavajući završno stvar.
- super – javi se čio glas iz kuhinje.
- eto, gotovo!
- možeš li načas doći?
ustao sam i pošao u kuhinju.
opružena na stolu, naga, lejdi Di se servirala na velikoj aluminijskoj taci. prvo što sam pomislio bilo je – jebote gdje je našla tak velku tacu? ali nisu li konceptualne umjetnice isto što i pjesnici, ritardi u svijetu?
raširila je noge i rekla
- izvoli, posluži se.
onako bakrena, od solarija iskvarcana izgledala je fino, kao reš pečeni odojak.
sjeo sam za stol i zabio njušku u njezin crni dalmatinski teško prohodan gustiš i rovao prema raspuklini u potrazi za crvenim tartufom mljackajući i rokćući poput zadnje šiptarske prostačine.
vani je padala uporna, dosadna kiša.
pomislio sam kako je ovo kvalitativan pomak u našem prijateljstvu.
onda sam joj ga zbičio.

>>>
... slala je mejl. otvorih friđ u potrazi za hranom. tek jedan tekući jogurt na gornjoj polici! mrknuo sam ga u sekundi.
vratila se i rekla
- znaš, sestra mi se udala.
- baš dobro za nju.
- momak je dobio krasnu curu...
- možda...
- malo je kljast, ali dobro...
- sigurno ima love.
- nego da ima.
- mogao bi ti posuditi pa da napuniš friđ.
- ah, što me zezaš, znaš da jedem na poslu...
- u tom slučaju idem doma. gladan sam k'o Mrak Fotona.
- zašto nisi svršio u mene?
- drugi put.
- sperma se ne smije rasipati samo tako.
- u pravu si.

<<<
projurio sam kroz Kamenita vrata. pred očima su mi bljeskali krmeći šnicli + ostali prilozi. zazvoni mob. bila je Petra i bila je pijana.
- booook Hukc, kajjii iiima?
- krmeći šnicli – rekao sam.
- kaaajjjj?
- niš, niš. kisnem.
- kaaajjjj?
- niš.
- čujjj štelja saaam tiiii rećis da dođweš sfvutra na fučak. naprovila bum ti rkmeće šlicne.
Petra je bila ugodno popunjena i njezini šlaufići obećavali su dobar zalogaj. tvrdila je da voli kuhati, ali ne i eksperimentirati. kuham ono kaj znam, izjasnila se nekom prilikom.
- sutra ne, ali sljedeću nedjelju može.
- Bfanikcina sefstra se ubafa!!!
- kaj?
- velim: Bfanikcina sefstra se ubafa!!!
- niš ne kužim. koje Bfankice?
- pa Bfankice Vladivoček.
- 'ko je Bfankica Vladivoček?
- moja nabjolja prijtelifa.
- zar tako?
- jef! a frreajer nema ruku istoji na kriuvo.
- kako?
- A FRREAJER NEMA RUKU ISTOJI NA KRIUVO!!! UKURQYC!
- Frajer nema ruku i stoji u krivo?
- Da.
- Ali ima love?
- Imal love.
- Čujemo se, Petra.

###
Ušao sam u stan. U zraku se još uvijek ćutio miris današnjeg ručka, Mmmmm.



glazba za ugođaj: Branimir Šulić, My Useless Girl

Frank Zappa - I'm the Walrus

- 18:16 - Vox popljuvi (3) - Printaj me nježno - #

21.03.2013., četvrtak

Telefon Call From Istanbul

2003. godine gostovao je u Zagrebu (konkretnije u Španskom) Nino Rota, pardon Mimmo Rotella. Sa debelim zakašnjenjem donosimo dašak te izložbe.

rotella u zagebu photo rottela_u_zgb_zpse76dd7d7.jpg



Za nekoliko dana otvara se izložba Pabla Picassa u Klovićevim dvorima. Četnik Dinama, kao i većina Hrvata ima o tome svoje mišljenje.

kaj kurac Picasso photo mamich_zpsf1f78abf.jpg




Ali zajebi to. Idemo na ozbiljnije teme.


Telefon Call From Istanbul

Dan na poslu bio je iscrpljujuć. Već se smračilo kada je došao kući. Stropoštao se u naslonjač s pivom u ruci, kresnuo daljinski i pičio kroz šumu maloumnih programa. Ništa mu više od 3 minute nije zadržalo pažnju. Zazvoni telefon.
- Je si li to ti Hervé – upita ženski glas sa druge strane.
On potvrdi.
- Znaš li tko zove?
Nije znao.
- Evo, par tragova: Jagoda Bobić.
Razmišljao je.
- Amber – reče ona dajući još jedan trag.
Pokušao se sjetiti.
- Biljubak.
Nije išlo. Jednostavno nije bio jedan od onih koji pamte.
- Claudine. Claudine Josephine Von Karajan – veselo uzvikne Jagoda Bobić.
Ah, Claudine, slatka mala Claudine. Njegova prva velika ljubav i posljednja osoba koju bi očekivao da nazove.
- Claudine, otkud ti pobogu – upita u čudu.
- Evo, prekapam po nekim kutijama, pa sam te se sjetila, pa rekoh, 'ajde da te nazovem da vidim kako si, jesi li još uvijek živ...
- Jašta da sam živ. Što ne bih bio živ – reče on šaljivim tonom - A ti? Kako si? Što ima u tebe?
- Dobro sam...
(Kraća pauza.)
- Zapravo i nisam. Muža mi je prije dva mjeseca sastavio moždani. Vegetira u bolnici. Čekamo da se dogodi najgore.
- Žao mi je – reče on kurtoazno.
- Ma, pusti to. Nego, kako si ti?
- Težak dan na poslu – reče.
- Gdje radiš?
- U Firula&Firuli, na mjestu višeg informatičkog savjetnika.
- Opa bato! Ima se para, znači.
- Pa i ne koliko bi čovjek očekivao ...
- Imaš li djece?
- Nisam se ženio.
- Nisam te pitala jesi se ženio, nego imaš li djece?
- Ne.
- Šteta. Trebao bi imati djece. Bio bi odličan tata.
- Misliš?
- Uvijek sam tako mislila.
- Možda sam se promijenio?
- Ljudi se ne mijenjaju. Ponekad niti potres od 10 merkalijevih nije dovoljan da im uzdrma temelje.
On se nasmije. Tad začu dječje glasove. Dozivali su je iz dna prostorije.
- Djeca?
- Da. Vita(6) i Bonifaccia(4).
Trebale su pomoć oko nekih izrezaka, crteža, čega već. - Sad ću, dovikne ona.
- Što veliš da se nas dvoje nađemo na kavi, ono for the good times, oživimo memorije, malo otračamo staro društvo?
- Da-da, svakako, samo ne znam kad. Većinu vremena provodim u firmi. Preslagujemo poslovnu arhitekturu, ono totalni kaos...
Muljao je. Odluči biti iskren.
- Zapravo to nije dobra ideja – reče hladno.
- Zašto – uozbilji se Claudine.
Oklijevao je.
- Prošlost valja ostaviti na miru. Želim te zadržati u sjećanju onakvom kakvom si nekoć bila. Možda se dobro držiš, možda si poduzela mnoštvo estetskih zahvata, možda si ponovo napumpala od dječjih usta izgnjavljene sise, pomladila lice botoksom, cjevčicama isisala salo iz guzice i bedara i možda redovito posjećuješ fitness centar, ali sve to ne mijenja činjenicu koju nikako ne mogu smetnuti sa uma, a to je da si ti jedna ostarjela koka. Jebemu, Claudine, ja koristim usluge osamnaestogodišnjih kurvi! Samo me to zanima: 18-godišnje kurve! Renata, Niccole, Josephine, Astrid, Dagmar, Effi... notes mi je prepun imena iza kojeg u zagradi stoji brojčica (18)... Moja fiksacija na tu numeru je tolika da prije polnog čina moraju pokazati osobnu!
Claudine osta bez riječi.
- Ti gade! – tresne slušalicu.
Hervé pođe u kuhinju po još jedno pivo. Kako ljudi ne znaju gdje im je mjesto? Ponovo zazvoni telefon.
- Ti prljavi bešćutni gade!
Ponovo tresak slušalice.
To je bilo to, više neće zvati. Vratio se pred tv ekran. Na 3 programu bila je repriza 2 i pol muškarca.
Alan: I'm not gay, I'm just meterosexual.
Charlie: That's just a gay man that can't get laid.
Hervé se nasmije. Iskreno.
Charlie je nadmašio Seinfelda za tri dužine.
Bio je daleko bolji, o da, daleko bolji...

muzika za ugođaj: Tom Waits, Telephone Call From Istanbul
- 21:39 - Vox popljuvi (9) - Printaj me nježno - #

13.03.2013., srijeda

Glasnik


zena i ribafish
Žena i ribafiš, 2006, 29x21cm



Stvarno mu je išlo. Berislav je pisao najerotičniju priču ikad uz zvuke Letećeg Holandeza i pijuckao Vogonsko pivo. Zidni sat pokazivao je 01.35h kada se na vrhu monitora ukazao zeleni patuljak.
- Uh, ne bi smio biti ovdje – rekao je ogledajući se plašljivo po sobi.
- Pa i ne bi – rekao je Berislav.
- Ne, ali ono fakat ne bi smio ovdje.
- Mali, živciraš me. Nestani.
- Slušaj, došao sam ti pomoći.
- Ne trebam tvoju pomoć. I sam mogu napisati najerotičniju priču ikad.
- Nije riječ tome.
- A o čemu jest?
- O tome da ćeš sutra u 9sati i 55minuta 12sekundi doživjeti strašan moždani koji će pobrisati sve informacije u tvom mozgu. Ono, total erase! Stari moj, postat ćeš biljka. Shvaćaš?
- Dobro i što s tim?
- Ništa. Ja ti mogu omogućiti da sačuvaš najdraže uspomene u trajanju od cca 30 minuta.
- 30 minuta? Zbilja si velikodušan pasiji skot!
- Jedino što trebaš učiniti jest da ovaj tren prestaneš pisati najerotičniju priču ikad. Umjesto toga zabilježi - može i telegrafskim stilom – životne vrhunce, isprintaj tekst najkasnije do 9.15h te ga pohrani u svoj poštanski sandučić. Capisce?
- Čekaj, želiš da se okanem najbolje erotske priče ikad da bih pisao o vlastitom životu. To mi kažeš?
- Da.
- Smrdi mi to, mališa. Smrdi gore nego sedmodnevni ostatci bakalara u nekom zagrebačkom pajzlu. Prljavu igru igraš.
- Moje namjere su altruistične.
- Moj kur altruistične! Altruizam je tek bijedan pokušaj ljudi isuviše slabih da budu egoistični da dobiju na značenju.
- Kako god ti kažeš.
- U ostalom zašto bih ti vjerovao? Kako da znam da imaš te proklete moći? I ovlasti? Toliko si se ustrtario, čini se da nudiš nešto što nije po zakonu.
- Paaa nije sasvim po ps-u.
- Eto vidiš, baviš se kriminalnom djelatnošću, a želiš da ti vjerujem.
Berislav nenadano prdne. Udarac je bio silovit. Zidovi ustreptaše poput protresenog pudinga. Kiskasti vonj proširi se sobom. Nagrizao je oči i sluznicu gore od kakvog nadražljivca. Čak je i za njega, koji je bio imun na vlastiti prdac, to bilo previše. Požuri otvoriti prozor. Brzajući, strga kvaku. Patuljak je samo mirno sjedio i promatrao. Prokleto astralno biće, razljućen pomisli Bero petljajući oko nesretnog prozora.
Komad boje se oljušti sa plafona i padne na tlo.
- Hajde, ako si pravi učini da ovo miriše na šumske jagode – izazovno dobaci Berislav.
Patuljak ustane, izrekne nekoliko čarobnih riječi, pucne prstima i soba zamiriše po pravim pravcatim jagodama. U Berislavovoj psihi iznenadno oživi šumarak u guberniji T.-skoj, gdje je za vrijeme ljetnih ferja kod bake i djeda sa majčine strane u B. prvi put stisnuo Marinu Š. krasnu malu Marinu Š. što će kasnije oboljeti od šizofrenije i jednog se ranog proljeća udaviti u rijeci N. slijedeći kao po nekoj špranci sudbinu i udes vlastite majke.
- Dobar si mali – reče Bero – stvarno dobar! Ali ipak ne. Fućkaš memorije. Ostat ću ovdje i dočekati sudbinu tipkajući priču koju sam započeo. Možda mi donese svjetsku slavu.
Osmjehne se kiselo. Nije vjerovao u to.
- Kako želiš – reče patuljak i nestade.

Bero nastavi sa pričom gdje je stao.


she's a model
Ona je model i izgleda fajn, 2013, dječje voštane pastele



…Sa sjenika sam promatrao kako lijenim pokretima pere svoju breskvicu toplim, tek pomuzenim kravljim mlijekom....

Ali nije išlo. Misli su mu se neprestano vraćale na Glasnikovu vijest.

Dakle, sutra ću pokopati svoj mentalni život. Svo godinama mukotrpno skupljano znanje, iskustvo, mudrost - sva ideja koju imam o samom sebi, o onome što jesam, čitav taj društveni konstrukt što nazivamo identitetom zauvijek će nestati. Ostat će eventualno primarni osjećaj jastva što sam ćutio kao novorođenče. Nakon mjesec dana, najviše dva, odumrijet će i tijelo i napokon ću saznati ima li smrti nakon života.

Ponestalo mu je piva pa se uputio do benzinske. Koračao je slalomirajući između psećih nagaznih i friških, još toplih bljuvotina mladih beznadnika. Iz disko-kluba dopirao je uporan, metronomski ritam elektronske muzike. Iz parka sporadični krici raspamećenih homo sapiensa.

Zapad umire, pomisli. Ništa ga više ne može spasiti. Nikakva ideja, nikakva akcija. Kozmos je, kao već mnogo puta prije - u Mezopotamiji, Egiptu, Rimu, Meksiku... – odlučio: vrijeme je da se civilizacija seli na drugo mjesto.

...

glazba za ugođaj: David Byrne, Burnt By The Sun
- 22:30 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

04.03.2013., ponedjeljak

Ambiciozan čovjek

meteori prihajajo
Meteori prihajajo ili djevojčice ne koračaj mala podno zvijezda, 2013

Bijeli dim suklja iz Sikstinske kapele – izabran je novi Papa.
Zvone crkvena zvona – dingili-dongili---dingili-dongili…
Balkonska vrata širom se otvore i novi poglavar rimokatoličke crkve izlazi pred okupljeno mnoštvo. Podiže ruke u znak pozdrava. Blagosilja.
- Uspio sam oče – obraća se ocu u mislima. – Vidi me sada.
Bilo je to prije 48 godina.
- Kada odrastem biti ću časna sestra – izjavio je tada budući Papa.
- Ingrid – odvrati blago otac podragavši po glavi petogodišnju kćer – ne želiš čitav život prati popovima prljave gaće, zar ne? Čovjek treba stremiti vrhu, a u našoj crkvi Papa je top of the tops. Žene ne mogu postati top of the tops. Razmišljaj o nečem dohvatljivijem. Recimo, političarka. Političarke mogu postati premijerke. Opasne premijerke. Tja, pogledaj samo Margaret Thatcher!
- Postat ću časna, a onda Papa – uporna je djevojčica.
- Ćerce, ne ide to tako…
- Vidjet ćeš….
- Dobro – nasmija se blagonaklono otac.
U dvanaestoj godini Ingrid uviđa da je svijet nepravedno skrojen i da njezin plan neostvariv. Neostvariv na taj način. Dobro, poći će ka cilju drugim putem. D vorld is jor ojster, ne zaboravi, kaže.
Sa 16 kreće u svijet odlučna da ostvari svoj san.
Sa 18 godina udata je žena.
Sa 19 udova. (Bogati starac umire pod čudnim okolnostima.)
U 21-voj godini smrtno strada na cesti francuske rivijere.
Smrt je, dakako, inscenirana. Dok traje pokop u Lisabonu Ingrid u tajnoj klinici doktora Caligarija, na zabačenom indonezijskom otočiću, mijenja lice i spol.
Slijedi oporavak, hormonska terapija, ali i brisanje svih tragova o prethodnom identitetu.
„ I neka joj je laka ova naša Portuglaska zemlja. Amen.“
25.5.1987. na ulice Džakarte izlazi novi čovjek – Edward Bokulele.
Dan kasnije, u crkvi Marijinog uznesenja u Rimu, Edward se zaređuje. Započinje njegov meteorski uspon ka vrhu. Gonjen ludom ambicijom da postane Papa, ne preže od najpodlijih trikova, ucjena, podmetanja, spletki… Milijuni na tajnom računu – povrh briljantne blještave inteligencije i opojnog šarma (prirodni talent+ znanje hipnoze+ neurolingvističko programiranje) - omogućuju mu izniman modus operandi kojem ne može parirati niti jedan konkurent čak nit uz Rothschildovu pomoć. Širi utjecaj po čitavoj RC, od crkve Sv. Petra pa do najzabitijeg afričkog sela. 28.02.2013. Papa Benedikt XVI – suočen sa optužbama za _________ odstupa sa mjesta vladara RC navodeći zdravstvene razloge. U povijest ulazi kao prvi Papa koji je dao ostavku. 23.4.3013. kardinalski zbor izabire novog vođu.

- Martina, dođi ovamo – vikne starac iz naslonjača gledajući lice novog Pape u krupnom planu na tv ekranu.
Starica stiša vatru na peći na kojoj se krčka meso za paštašutu i pođe u dnevni boravak.
- Vidi ga, vidi novog Papu – klikne utanjenijim glasom.
- Ne znam zašto – dometne nakon nekog vremena očiju punih suza – ali podsjeća me na Ingrid.
- Bit će to najbolji Papa do sada, sigurna sam u to – reče ona zagonetno i vrati se u kuhinju narezati zelenu salatu.
Starac brizne u gorak plač.
Al ne i Martina.

Nitko nije znao sakrit suze k'o Martina.

Muzika za ugođaj: David Bowie - Starman

- 22:55 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>