Marketing
Glasnik
Žena i ribafiš, 2006, 29x21cm
Stvarno mu je išlo. Berislav je pisao najerotičniju priču ikad uz zvuke Letećeg Holandeza i pijuckao Vogonsko pivo. Zidni sat pokazivao je 01.35h kada se na vrhu monitora ukazao zeleni patuljak.
- Uh, ne bi smio biti ovdje – rekao je ogledajući se plašljivo po sobi.
- Pa i ne bi – rekao je Berislav.
- Ne, ali ono fakat ne bi smio ovdje.
- Mali, živciraš me. Nestani.
- Slušaj, došao sam ti pomoći.
- Ne trebam tvoju pomoć. I sam mogu napisati najerotičniju priču ikad.
- Nije riječ tome.
- A o čemu jest?
- O tome da ćeš sutra u 9sati i 55minuta 12sekundi doživjeti strašan moždani koji će pobrisati sve informacije u tvom mozgu. Ono, total erase! Stari moj, postat ćeš biljka. Shvaćaš?
- Dobro i što s tim?
- Ništa. Ja ti mogu omogućiti da sačuvaš najdraže uspomene u trajanju od cca 30 minuta.
- 30 minuta? Zbilja si velikodušan pasiji skot!
- Jedino što trebaš učiniti jest da ovaj tren prestaneš pisati najerotičniju priču ikad. Umjesto toga zabilježi - može i telegrafskim stilom – životne vrhunce, isprintaj tekst najkasnije do 9.15h te ga pohrani u svoj poštanski sandučić. Capisce?
- Čekaj, želiš da se okanem najbolje erotske priče ikad da bih pisao o vlastitom životu. To mi kažeš?
- Da.
- Smrdi mi to, mališa. Smrdi gore nego sedmodnevni ostatci bakalara u nekom zagrebačkom pajzlu. Prljavu igru igraš.
- Moje namjere su altruistične.
- Moj kur altruistične! Altruizam je tek bijedan pokušaj ljudi isuviše slabih da budu egoistični da dobiju na značenju.
- Kako god ti kažeš.
- U ostalom zašto bih ti vjerovao? Kako da znam da imaš te proklete moći? I ovlasti? Toliko si se ustrtario, čini se da nudiš nešto što nije po zakonu.
- Paaa nije sasvim po ps-u.
- Eto vidiš, baviš se kriminalnom djelatnošću, a želiš da ti vjerujem.
Berislav nenadano prdne. Udarac je bio silovit. Zidovi ustreptaše poput protresenog pudinga. Kiskasti vonj proširi se sobom. Nagrizao je oči i sluznicu gore od kakvog nadražljivca. Čak je i za njega, koji je bio imun na vlastiti prdac, to bilo previše. Požuri otvoriti prozor. Brzajući, strga kvaku. Patuljak je samo mirno sjedio i promatrao. Prokleto astralno biće, razljućen pomisli Bero petljajući oko nesretnog prozora.
Komad boje se oljušti sa plafona i padne na tlo.
- Hajde, ako si pravi učini da ovo miriše na šumske jagode – izazovno dobaci Berislav.
Patuljak ustane, izrekne nekoliko čarobnih riječi, pucne prstima i soba zamiriše po pravim pravcatim jagodama. U Berislavovoj psihi iznenadno oživi šumarak u guberniji T.-skoj, gdje je za vrijeme ljetnih ferja kod bake i djeda sa majčine strane u B. prvi put stisnuo Marinu Š. krasnu malu Marinu Š. što će kasnije oboljeti od šizofrenije i jednog se ranog proljeća udaviti u rijeci N. slijedeći kao po nekoj špranci sudbinu i udes vlastite majke.
- Dobar si mali – reče Bero – stvarno dobar! Ali ipak ne. Fućkaš memorije. Ostat ću ovdje i dočekati sudbinu tipkajući priču koju sam započeo. Možda mi donese svjetsku slavu.
Osmjehne se kiselo. Nije vjerovao u to.
- Kako želiš – reče patuljak i nestade.
Bero nastavi sa pričom gdje je stao.
Ona je model i izgleda fajn, 2013, dječje voštane pastele
…Sa sjenika sam promatrao kako lijenim pokretima pere svoju breskvicu toplim, tek pomuzenim kravljim mlijekom....
Ali nije išlo. Misli su mu se neprestano vraćale na Glasnikovu vijest.
Dakle, sutra ću pokopati svoj mentalni život. Svo godinama mukotrpno skupljano znanje, iskustvo, mudrost - sva ideja koju imam o samom sebi, o onome što jesam, čitav taj društveni konstrukt što nazivamo identitetom zauvijek će nestati. Ostat će eventualno primarni osjećaj jastva što sam ćutio kao novorođenče. Nakon mjesec dana, najviše dva, odumrijet će i tijelo i napokon ću saznati ima li smrti nakon života.
Ponestalo mu je piva pa se uputio do benzinske. Koračao je slalomirajući između psećih nagaznih i friških, još toplih bljuvotina mladih beznadnika. Iz disko-kluba dopirao je uporan, metronomski ritam elektronske muzike. Iz parka sporadični krici raspamećenih homo sapiensa.
Zapad umire, pomisli. Ništa ga više ne može spasiti. Nikakva ideja, nikakva akcija. Kozmos je, kao već mnogo puta prije - u Mezopotamiji, Egiptu, Rimu, Meksiku... – odlučio: vrijeme je da se civilizacija seli na drugo mjesto.
...
glazba za ugođaj: David Byrne, Burnt By The Sun
Post je objavljen 13.03.2013. u 22:30 sati.