Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

22.09.2010., srijeda

THE ZOMBIAC

ZOMBIAC

Prozvao se THE ZOMBIAC.
Ubio je dvadeset i četiri žene prije nego li su ga uhvatili.
Preskočit ću ovdje sve te brutalne trenutke u njegovim izopačenim ubojstvima, koje on uzgred rečeno naziva uzvišenim poetskim trenutcima; sve ste to već vidjeli u raznim filmskim ostvarenjima. Tamo nasilje izgleda daleko impresivnije nego u stvarnosti, pisanoj formi ili likovnim umjetnostima gdje nedostaje zvučna kulisa od koje cvokoću zubi ili se krv ledi u žilama.

Ukoliko u svom užurbanom svijetu na trenutak zastanete i na trenutak razmislite, uvidjet će te da biti-ili-postati serijskim ubojicom nije uopće lako. To zahtijeva puno posla: odabir žrtve; pritajeno osmatranje terena kvalitetnim dalekozorom, durbinom, teleskopom sa infracrvenom opcijom; tefterenje navika žrtve u planer koji se nipošto ne smije zagubiti; razrađivanje strategije; osmišljavanje obrednih rituala; vizualni identitet; poznavanje anatomije; poznavanje kakvoće hladnog i vatrenog oružja; rekviziti i sredstva čišćenje te neprestane dvojbe: Domestos ili tekući Vim, Arf ili Likvi, Mr. Proper ili Amway...
Biti serijski ubojica je nešto poput tajnog agenta. Ali teže. Jer sve radiš bez sponzora.

Sad, ono što ovog momka – Zombiaca – čini drugačijim od ostalih serijskih ubojica jest što on sebe smatra isključivo konceptualnim umjetnikom.
Ukoliko vam se tijekom razgovora omakne riječ ubojica, slobodno zaboravite nastavak intervjua.
Salvom najgorih uvreda bit će te ispraćeni iz dobro čuvanog požeškog zatvora.

«Dakle gospodine Zombiac, vi tvrdite da sve to učinili samo zbog umjetnosti?»
«Naravno, zbog umjetnosti i samo zbog Nje. Ne smatrate da sam to učinio to zato što sam umno poremećen, da sam podlegao neobuzdanom polnom nagonu ili iz puke okrutnosti?»

Za mišljenje smo pitali dr. Glavića, koji je nakon uhićenja psihološki obradio Zombiaca.

«Doktore Glaviću, je li Zombiac normalna osoba ili mentalni bolesnik?»
«Zombiac je normalna osoba; normalna onoliko koliko normalna osoba može biti.»
«A je li je umjetnik?»
«To morate pitati struku?»
«Ipak, vaše osobno mišljenje?»
«Pitajte struku.»

Nazvali smo profesora Zida, kustosa galerije Morbidus, povjesničara umjetnosti i književnika, istaknuto ime na polju likovne kritike.

«Profesore Zid, da li je Zombiac umjetnik ili običan šmirant koji se želi provući pod krinkom umjetnosti?»
«Zombiac je neprijeporno umjetnik, jedan od najvećih koje je naša zemlja dala.»
«Možete li nam to pojasniti?»
«Ne.»
«Zašto ne?»
«Morate mi platiti.»
«Oh.»
«Da, oh.»
«Koliko?»
«Tisuću eura.»
«Jebate! Moram nazvati urednika.»
«Nazovite.»
Nazvao sam urednika.
«Zaboravi, nemamo para», rekao je.

(Šest mjeseci kasnije.)

Jučer je u galeriji Morbidus otvorena izložba kontroverznog hrvatskog umjetnika Djeda Kvaternika «Kad u podne nabrusim nož», inače javnosti poznatijeg pod imenom Zombiac.

U prostoru galerije moguće je pogledati jednosatni video koji pokazuje agoniju sve dvadeset četiri žrtve. Scene ubojstava doista su uznemirujuće, no vrhunski režirane, glazba sugestivna (valja napomenuti da je Zombiac sam komponirao glazbu), a ubojstva su odvojena animiranim, kolažiranim, popartističkim spotovima kojima umjetnik kritizira potrošačko društvo, lokalne vlasti, hipokriziju vjerskih institucija i McDonalds.

Evo što je prilikom otvorenja izložbe rekao profesor Zid.

«Reći riječ-dvije o sveukupnom, znakovitom opusu svakako nije ni malo lako, upravo stoga što se ispod devalvacije anakronih simpozija krije vrlo bogata, složena osoba koja odiše abularnošću fruganoida, vječno strujeći između konkretnog i metafizike, meditativnog i hipermisaonog, sustavnog, meodičnog i frugalnog. Osvrnemo li se na trenutak na početke njegovog razaranja još davne 1941. godine i pogledamo sadašnji opus, vidjet ćemo evoluciju od utjecaja generičko-socijalno strukture denuncija hiperglikemije do razvoja apsolutnog i samodostatnog imanentnog individuuma koji je, da tako kažem, zatvaranjem točaka kružnice postao samodostatno biće sposobno da se rasplođuje-ostvaruje bez ikakvih vanjskih utjecaja. Riječ božanstvo ovdje svakako ne bi bila neprilična. Pojasnit ću: individualno-makrocefalno nasuprot globalnom i imperativnom ruhsatu, te napokon prepuštanje vlastitom švungu...»

«O čem ovaj priča», iz zadnjih redova javio se D.M (45), razvojačeni hrvatski branitelj, inače redovni posjetilac likovnih događanja.
«ŠŠŠŠŠ – ššššššš, tiho», ljutito šušne gđa V.B.

Dr. Zid nastavi...

«Opus pred nama atipičan je izraz potpunog obuhvaćanja i shvaćanja našeg društva, te njegove interpretacije kroz senzibilitet oštrih noževa, cvileža, jecaja i prigušenih vapaja u noći; polako shvaćamo da smo žrtva – mi sami. Promatramo kako se razigrana forma fragmentira: do izražaja dolaze detalj koji unutar bogate cjeline žive kao nezavisna država. Svakako Zombiacov čin ostavlja prostora dugoročnoj kontemplaciji, nerijetko pobuđujući u nama neutaživ nagon da iskažemo svoje jastvo, pod svaku cijenu, u bilo kojem vidu izražavanja, bilo kom mediju, bilo kojoj akciji suplirajući njega nama, čime dolazi do dualizma hiperglikemične atrofije. Naposlje, ostajemo sami i ostvareni.»

«Isuse, koja sranja...»
«Gospodine, molim vas...», nervozno, s gnušanjem se oglasi plemenita gđa. P.

«Na marginama i centru suvremene umjetnosti, širokoj i šarenoj umjetničkoj sceni, na horizontima mlade europske umjetnosti, Zombiacova pojava predstavlja jedinstven događaj u tom kreativnom zajedništvu i valja ga promatrati (valorizirati) u antropološko-ginantropskom kontekstu. Vidimo da je on zapravo središnja struktura, ne samo europskog, već i svjetskog...»

«Ja to više ne mogu slušati...» procijedi D.M. grubo trljajući sljepoočicu «jednostavno ne mogu...».

Progura se, priđe profesoru Zidu, izvadi Prvi hrvatski samokrijes i ispali mu metak u čelo.
Zatim osu paljbu po uzvanicima.
U metežu koji je nastao tri su osobe poginule, šest ih je lakše ranjeno. Poznati estradni umjetnik Vedran Mlikotiljak zadobio je smrtne ozlijede. Liječnici se i dalje bore za njezin život.
D.M. je posljednjim metkom presudio sam sebi.

(Za to vrijeme.)

Sava se izlila kod Nove Gorice.

Huc je slušajući zvuke Karma Police – to uvijek čini kada završava neku ilustraciju ili design- razmišljao o tome kako je krajnje vrijeme da se prestane baviti ovim poslom. Bio je prezasićen.
No čime će se baviti, ako ne time?
Ne bi bilo prvi puta da napušta ono u čemu je najbolji.
Uvijek težim putem, zar ne?
Dakle, Huc, čime bi se ti to htio baviti?
Možda da vozim kamione. Vozio sam ih u vojsci. Što ne?
Što ne, samo koliko dugo?
- 07:15 - Vox popljuvi (5) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>