Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

12.11.2009., četvrtak

Martinjske minijature

Sjedeći na WC-u pokušavam napisati dirljivu ljubavnu pjesmu.
Mislite da to ne ide? Da je prostor neprimjeren? Nedovoljno ambijentalan? Da mi fali cvrčanje cvrčaka i šum valova, šum vjetra u krošnjama? Miris tamarisa? Zvuk kiše dam-dam?
Svaki je prostor dobar za dobar song. Važno je da je noć. Noć je ključni sastojak te magije.
00.53. stihovi su tu, pred vratima.
Evo ih, idu: MMMMMMMGGGGHHHHHMMMM...

Nikada se nisam
usudio se
voljeti se...

***
Majušna ljetna stvorenje lete i sunovraćuju se na moj stol
Sjećam se kako je djed s prizvukom tuge u glasu rekao:
«Ova bića žive jednu noć».
«To je sasvim ok», rekao sam.

Postao sam cinik daleko prije nego muškarac....

***
Poslijepodne jednog socijaldemokrata

Na mom stolu deset boca
s etiketom HDZ Trnje.
Alkohol ne poznaje stranačku stegu.

***
Nagla narav

Neko vrijeme prodavao sam šuze
kada je jednog dana u šuzstor ušetala
ZVIJEZDA
poznata kao Banna.
Odabrala je štilkice,
sjela na tabure,
ispružila nogicu,
i drsko zapovjedila
- Obuj!
Tog sam dana bio tmurnog raspoloženja
u suprotnom bih joj razumno nastojao objasniti
kako to nije u opisu mog posla.
I ako ne bi shvatila
otpjevao bih joj to u desetercu
sklepao bećarac
izrepao možda...
Kako god, u svakom bi se slučaju potrudio
da joj prenesem poruku
i sve bi prošlo u najboljem redu.
No skočio sam poput bijesnog psa
i krvnički ju ugrizao za gležanj.
Naravno, dobio sam otkaz.

Nikada nisam znao zadržati posao.

***
Neki su rođeni za puške
Neki za metke.
Treće jebu tetke.

***
izmiješanog pića
izmiješanih osjećaja
gasim opuške na zapešću
where are you?

***
Od Hrvatske pa do groba
najljepša je
Baba Roga!

***
- DOĐI I SAMOPOVRIJEDI SE!
(Poziv na proslavu pete obljetnice kluba liječenih sadista.)

***
20 godina od pada berlinskog zida ili kako je divlji istok postao divlji zapad?

***
– HRVATSKA – zemlja za umrijet od ljepote!
(Slogan kojim se turistička zajednica reklamira u Australiji).

***
Ti si otišla.
Ja sam ostao.
Pet godina mi je trebalo da te ubijem.
Dan po dan.

***
Nesumnjivo, postojali su periodi kada sam bio lud. Recimo:
ona je radila umjetan rum,
a ja sam to – actually – pio.

***
- OH, I'M SOOO RETRO! – uzvikne predsjednički kandidat Ambrozije Hamburger promatrajući se u ogledalu, zadovoljan kako mu stoji Luburićeva uniforma.

***
Noć se spušta.
Ljubav ulazi
na stražnji izlaz.
- 03:38 - Vox popljuvi (10) - Printaj me nježno - #

07.11.2009., subota

DAN ZA DANOM

Image Hosted by ImageShack.us
- 23:15 - Vox popljuvi (2) - Printaj me nježno - #

04.11.2009., srijeda

POSLJEDNJI POZDRAV

Harry i Tommy bili su prijatelji od djetinjstva.
Tommyjev je otac preminuo prošli tjedan, iznenadno - moždani udar. Danas mu je bio sprovod i premda se Harry gnušao sprovoda (jednako koliko i svadbenih marševa) uvijek nalazeći načina da opravda svoje izbivanje, pristojnost je nalagala da se danas nacrta ovdje. Pa je to i učinio. Stajao je u prvom redu, odmah kraj rake, u finom crnom bossovom odijelu, namjestivši na lice seriozan izraz.
Vrijeme je bilo očajno: hladan, kišan jesenji dan, a mladi je svećenik imao svojih 5 minuta.
- ... i izdisat će ljudi od straha i iščekivanja od onog što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjeg gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom...- grmio je prijeteće.
Harry je promatrao Tommyjevo lice. Primijetio je da stišće zube i ulaže prilično napora da se ne raspadne. Otkud odjednom tolika bol, pitao se Harry, dobro znajući koliki je gad bio stari. Nitko ga nije volio. Tommy ponajmanje.
- Zvijer koju ja vidjeh sličiše leopardu, njene šape bijahu kao one u medvjeda, a njena gubica kao ralje lavlje. I zmaj joj povjeri svoju silu, svoje prijestolje i ogromnu vlast...
Kakva davež ti sprovodi, vidiš jedan vidio si ih sve. No kakvi ljudi - takvi sprovodi, razmišljao je Harry.
Iznenada osjeti kako mu se oko šupka šulja prdac. Ritmičkim stezanjem guzova pokuša osujetiti njegov dolazak, no ne uspje i ispusti dug, na njegovu sreću, nečujan prdac. Smrad bješe strašan, grizao je za oči i natjerao je najtvrdokornije u plač. Tommyjeva majka bješe duboko ganuta vidjevši koliko ljudi žaluje za Stipom i isti čas zaboravi na sva poniženja, šamare i povremena silovanja koje joj je priuštio taj rabijatni, maljavi, dinarski čovjek. I sam bestjelesni Stipe levitirajući iznad rake ostade u čudu koliko ga ljudi oplakuje.
Svećenik u ekstazi ne osjeti neugodne mirise.
- I iznova oni rekoše: Aleluja! I njen se dim dizaše u vijeke vjekova...
- Koliko uopće sveti možemo biti – umovao je Harry – sa svim tim tjelesnim izlučevinama, odbojnim mirisima, vonjem znoja što zaudara na toksine, junk food, amfetamine; sa čikoberničkim zadasima iz usne šupljine; sa gljivicama na nogama, sa gljivicama na spolovilu; sa prištevima, čirevima, aknama, masnom kosom, tjemenicom, prhuti, trulim zubima i začepljenim sinusima; upišanim i zasranim gaćama, usaftanim ulošcima koji tako dobro prianjaju; hektolitrima prolivene jebovine i spremom koja miriše na germu kada je svježa, ili pak na krepanu ribu kada je skorena... Đizus, no way...
I koliko uopće prosječan Europljanin iskipa govana tijekom svog života?
Američki znanstvenici (uvijek oni) otkrili su da prosječan zapadnjak tijekom svog života istovari 15 tona izmeta.
Da, pravo malo brdo govana, reče Harry u svojoj uobrazilji baršunastim glasom poznatog televizijskog voditelja Patricka Philipovicha alias Ericka Crvenokosog, i ugleda Stipu k'o od majke rođenog, kako na vrhu govnastog brežuljka s bolnim izrazom lica ispušta svoju posljednju ciglu. Govno je poveće, tvrdo, zapečeno i rastura mu anus. Stipe škrguće zubima, izokrenutih očiju. Pomišlja na one divne dane kada je srao moćna pivska govna što su se pušila u bijelim studenim zimskim noćima. Kada ga napokon istovari, uzdahne s olakšanjem, okrene se i s živim interesom promotri govno. Now, that's me, and that's life, pomisli. Tada dolje, u nizini ugleda Harryja, osmjehne mu se, pobjedonosno podigne palac te nestade dezintegrirajući se na molekularnoj razini.
Harryja obuze silan smjeh.
Smijao se bučno, sa provalama iritantnog, uvredljiva smjeha...
Smijao se i smijao, šiban prijekornim pogledima okupljenog mnoštva, i nikako da obuzda taj divlji smijeh...

- 08:00 - Vox popljuvi (4) - Printaj me nježno - #

02.11.2009., ponedjeljak

VOAJER

Promatram te.
Promatram te na monitorima, svakodnevno, 24 sata.
Ni ne slutiš.
Ja sam tvoja sjena, ne samo onaj koji ti je popravio portafon. Moje kamere svugdje su po tvojoj kući. Moji snovi satkani su od tvojih obreda, sitnica i pokreta.

Gledam te kako ustaješ, piješ jutarnju kavu, zatim se tuširaš, mažeš najfinijim kremama za tijelo, pomadicama; olovkom iscrtavaš obrve, mastiš trepavice, pudraš nos, stavljaš korektor za ten, žarkim crvenilom bojiš usne, oblačiš crnu Guccijevu haljinu, lijenim, mačkastim pokretima uhljebljene životinjice špricneš Chanel no.5 u podnožje svog vrata, stavljaš bisernu ogrlicu i naušnice... Priznajem, oličenje si stila, utjelovljenje dekadencije, vrhunac post-tranzicijske generacije... boginja liberalnog kapitalizama... Napokon svi znamo: DOLAR JE BOG I DRUGIH BOGOVA NEMA! Novčana religija istisnula je iz nas posljednji komadić duše... Jesmo li je uopće ikada imali?
Sjedaš u svoj Porsche i odlaziš. Ja ostajem ovdje: pijuckam kavu, tuširam se, pažljivo brijem lice, noge, mažem se najfinijim kremama za tijelo, pomadicama, olovkom iscrtavam obrve, stavljam umjetne trepavice, pudram nos, stavljam periku, žarkim crvenilom bojim usne, oblačim Guccijevu haljinu, špricnem Chanel no.5 ...

Ti vražja kurvo mala, koštala si me čitavo bogatstvo! Znaš li koliko se običan tip kao ja mora naraditi da može pratiti tvoj stil? Rintao sam danima i noćima kao konj, više puta ugrozio zdravlje i život. Čak sam orobio nekoliko pošti i benzinskih crpki, i pritom skoro ubio čovjeka! Zamisli ja, nekoć pošten i uzoran građanin, smjeran katolik, i uopće valjan čovjek doveden u takvu situaciju. Tko bi to ikada pomislio? No c'est la vie. Vjeruj mi, zbog tebe sam u stanju sve učiniti. Zakačen sam i MORAM pratiti tvoj vrhunski stil.

Sjedam u auto – nije Porsche – ali opet nije niti Trabant. To je dobar auto, solidan auto. Upućujem se u centar. Ostavljam ga u javnoj garaži i spuštam se do Tiffanija. Bar je prepun oholih yuppiea. Koračam na tvoj način, osjećam se kao da sam na modnoj pisti, moji pokreti su tvoji, skinuo sam ih u dlaku. Pohotni pogledi lijepe se za moje tijelo. Hipnotizirani, svi bi me redom htjeli vulgarizirati, osjetiti svoja tri prsta u mom čmaru – tvom čmaru – frkati mi bradavice – tvoje bradavice - gnječiti mi sise – tvoje sise - bičevati tvoj pohotni nimfički pičon, gurnuti ruku do podlaktice u tvoje pohotno vrelo i počastiti te sa malo zlatnog tuša... napuniti ti crijeva zlatnim ribicama...malo ti čupkati kosu... grickati prstiće na nogama.. prazniti jaja u tvoju kantu, jedan za drugim... stoljećima...
Ali ne mogu! Jednako kao što te ni ja ne mogu imati. I to me uzbuđuje, više od ičega. To me uzbuđuje do te mjere da ću upravo svršiti u gaće.
Štrc-štrc..

Ouuuah...evo, svršio sam, skupa sa čitavim barom.
- 13:12 - Vox popljuvi (0) - Printaj me nježno - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>