Harry i Tommy bili su prijatelji od djetinjstva.
Tommyjev je otac preminuo prošli tjedan, iznenadno - moždani udar. Danas mu je bio sprovod i premda se Harry gnušao sprovoda (jednako koliko i svadbenih marševa) uvijek nalazeći načina da opravda svoje izbivanje, pristojnost je nalagala da se danas nacrta ovdje. Pa je to i učinio. Stajao je u prvom redu, odmah kraj rake, u finom crnom bossovom odijelu, namjestivši na lice seriozan izraz.
Vrijeme je bilo očajno: hladan, kišan jesenji dan, a mladi je svećenik imao svojih 5 minuta.
- ... i izdisat će ljudi od straha i iščekivanja od onog što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjeg gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom...- grmio je prijeteće.
Harry je promatrao Tommyjevo lice. Primijetio je da stišće zube i ulaže prilično napora da se ne raspadne. Otkud odjednom tolika bol, pitao se Harry, dobro znajući koliki je gad bio stari. Nitko ga nije volio. Tommy ponajmanje.
- Zvijer koju ja vidjeh sličiše leopardu, njene šape bijahu kao one u medvjeda, a njena gubica kao ralje lavlje. I zmaj joj povjeri svoju silu, svoje prijestolje i ogromnu vlast...
Kakva davež ti sprovodi, vidiš jedan vidio si ih sve. No kakvi ljudi - takvi sprovodi, razmišljao je Harry.
Iznenada osjeti kako mu se oko šupka šulja prdac. Ritmičkim stezanjem guzova pokuša osujetiti njegov dolazak, no ne uspje i ispusti dug, na njegovu sreću, nečujan prdac. Smrad bješe strašan, grizao je za oči i natjerao je najtvrdokornije u plač. Tommyjeva majka bješe duboko ganuta vidjevši koliko ljudi žaluje za Stipom i isti čas zaboravi na sva poniženja, šamare i povremena silovanja koje joj je priuštio taj rabijatni, maljavi, dinarski čovjek. I sam bestjelesni Stipe levitirajući iznad rake ostade u čudu koliko ga ljudi oplakuje.
Svećenik u ekstazi ne osjeti neugodne mirise.
- I iznova oni rekoše: Aleluja! I njen se dim dizaše u vijeke vjekova...
- Koliko uopće sveti možemo biti – umovao je Harry – sa svim tim tjelesnim izlučevinama, odbojnim mirisima, vonjem znoja što zaudara na toksine, junk food, amfetamine; sa čikoberničkim zadasima iz usne šupljine; sa gljivicama na nogama, sa gljivicama na spolovilu; sa prištevima, čirevima, aknama, masnom kosom, tjemenicom, prhuti, trulim zubima i začepljenim sinusima; upišanim i zasranim gaćama, usaftanim ulošcima koji tako dobro prianjaju; hektolitrima prolivene jebovine i spremom koja miriše na germu kada je svježa, ili pak na krepanu ribu kada je skorena... Đizus, no way...
I koliko uopće prosječan Europljanin iskipa govana tijekom svog života?
Američki znanstvenici (uvijek oni) otkrili su da prosječan zapadnjak tijekom svog života istovari 15 tona izmeta.
Da, pravo malo brdo govana, reče Harry u svojoj uobrazilji baršunastim glasom poznatog televizijskog voditelja Patricka Philipovicha alias Ericka Crvenokosog, i ugleda Stipu k'o od majke rođenog, kako na vrhu govnastog brežuljka s bolnim izrazom lica ispušta svoju posljednju ciglu. Govno je poveće, tvrdo, zapečeno i rastura mu anus. Stipe škrguće zubima, izokrenutih očiju. Pomišlja na one divne dane kada je srao moćna pivska govna što su se pušila u bijelim studenim zimskim noćima. Kada ga napokon istovari, uzdahne s olakšanjem, okrene se i s živim interesom promotri govno. Now, that's me, and that's life, pomisli. Tada dolje, u nizini ugleda Harryja, osmjehne mu se, pobjedonosno podigne palac te nestade dezintegrirajući se na molekularnoj razini.
Harryja obuze silan smjeh.
Smijao se bučno, sa provalama iritantnog, uvredljiva smjeha...
Smijao se i smijao, šiban prijekornim pogledima okupljenog mnoštva, i nikako da obuzda taj divlji smijeh...
Post je objavljen 04.11.2009. u 08:00 sati.