Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

22.05.2009., petak

FAMILIJA U POLIESTERU

Image Hosted by ImageShack.us

Pozvala me u podrum.
– Podrum – začudio sam se.
– Da, dođi, želim ti nešto pokazati.
Spustili smo se mramornim stepeništem.
Otključala je i čitavim tijelom gurnula teška drvena vrata. Upalila je svijetlo.
– MA KOJI KURAC – vrisnuo sam ustrašen.
– Moja familija – rekla je.
– Ne razumijem – rekao sam.
Povela me je bliže, do prvog «izloška».
– Ovo je moja pra–pra baba, Ljilja – rekla je – a sve što vidiš njezina je ideja.
– I dalje ne razumijem – rekao sam gledajući bizaran izložak pred sobom, staricu od cirka 80 godina zalivenu u prozirnu poliestersku smolu, osvijetljenu galerijskim svijetlom odozgor.
– Sačuvani su – rekla je ponosno.
– To vidim – rekao sam ogledajući se prostorijom, promatrajući set dobrodržećih mrtvaca.
– Objasnit ću ti. Tamo negdje 1970tih bio je pravi hobi-hit zalijevati razne predmete u prozirne poliesterske smole. Zalijevali su se kukci, rakovi, cvijeće, djetelina sa četiri lista, kamenčići, zupčanici, sitni predmeti, satovi... ma zbilja sve i svašta. Trideset godina kasnije, kada je taj hit nestao iz kolektivnog sjećanja, njezin sin Volja, umjetnik, evo onaj tamo (pokazala mi je nekog namrgođenog tipa) odlučio je ponovo oživjeti taj postupak u svrhu uličnog performansa pod nazivom Kako je Kairos evoluirao u zlatnu ribicu i zapeo na rubu metafizike. Na jednom od subotnjih obiteljskih ručkova raspričao se o projektu, no moja ga je pra-pra baba grubo prekinula rekavši: «Mani ti to, treba zalijevati mrtvace u poliesterske sanduke, to će biti pravi hit». Svi za stolom uglas su se složili da je to sjajna ideja koja će familiju napokon lansirati u sam vrh hrvatskog, ako ne i svjetskog jet–seta. No, kako su moji uvijek imali samo genijalne ideje i nula poduzetničkog duha, ideja nikada nije zaživjela. Umirući, posljednja želja moje pra–pra babe bila je da se onda barem obitelj «pohrani» na taj način. Tako smo počeli sa poliesterizacijom bližnjih. Usavršili smo postupak i vremenom razvili poseban tip smole za tu primjenu. Razlikuje se u prozirnosti i viskozitetu. Ne treba dodavati 5% stirola. Pogledaj, k'o staklo, ni jednog mjehurića. Savršeno. Na kraju krajeva to je ipak nešto bolje od obiteljskih portreta, nadgrobnih fotografija, posmrtnih maski, brončanih i kamenih bisti, zar ne? Neka vrst moderne mumifikacije. Nema oksidacije i bit će sačuvani vječno!
– Da, ali.. – uzdahnuo sam.
– Dođi da te upoznam – povukla me veselo za ruku.
– Ovo je moja baka Elizabeta, a ovo ovdje moj djed Sergio...
Provela me je obiteljskom grobnicom–galerijom predstavljajući mi svakog mrtvaca ponaosob. Tu i tamo ispričala mi je kakvu zgodu o pokojem pretku.
Na kraju me je upoznala sa roditeljima.
Bijahu stradali u saobraćajki prije nekoliko godina i izgledali su dosta zgužvano.
Zatim je pritisnula prekidač na zidu, otvorio se pod i iz njega je iznikao krevet sa baldahinom.
– A sada hoću da me uzmeš i oplodiš – rekla je.
– Tu, pred svim njima – pitao sam zatečeno.
– Da – rekla je kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.
– Nisam siguran da mogu – rekoh bojažljivo.
– Zašto?
– Imam tremu.
– Ivane, oni su mrtvi – rekla je – ne moraš imati tremu.
– Znam, ali to je ipak malo uvrnuto, ne misliš li?
– Ivane, to je obiteljska tradicija, svi mi Hucovci začeti smo ovdje, na tom krevetu. I naše dijete mora biti.
– Lara, nema šanse da mi se digne pred svima njima.
– Jesi li siguran – pitala je mazno i spustila se na koljena.
– Hej, nećeš valjda...
– Hoću – rekla je i ubacila se u šemu.
Dobro je znala koliko sam slab na felacio.
Skočio mi je do neba.
Onaj mrgodni predak ciljao me je preko puta. Sada se još više natmurio, činilo se.
Zatim se naguzila.
– Ajd' sad – šapnula je.
Zatvorio sam oči i turnuo ga.

Bože, što smo sve kadri činiti zbog ljubavi!
- 15:05 - Vox popljuvi (8) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>