Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

20.03.2009., petak

ŽEDNO ODIJELO*

Image Hosted by ImageShack.us

Tin je žeđao.
Otišao je u banku i podigao lovicu koju mu je sjela na žiro za prijevod Zolinog Germinala.
Tin je jako, jako žeđao.
Ušao je u prvi birc.
Bio je to fensi birc.
Nije mu se sviđao, ali što da radi: jako-jako žedni pjesnici ne biraju mjesto gdje će popiti piće.
Prišao je šanku.
Konobarica ga nije abadirala pol posto.
Tin naposljetku reče – Alo lepojko, jedan špricer.
Lepojka s gnušanjem izusti – Oprostite gospodine ali ne mogu vas poslužiti.
- Ne? - upita Tin. – Zakaj ne?
- Jer gospodine niste obučeni prema dres kodu – otresito reče.
- Dreskod, ne kužim te lepojko, ja sam od stare garde. Reci mi to na francuskom.
Mlada, umišljena pičkica nije to mogla reći na francuskom pa je rekla na hrvatskom.
- Gospodine niste propisno obučeni.
- Obučen da ubije – reče Tin.
Kurvica uputi ustrašen pogled prema nabildanom macanu što je stajao na vratima.
Alan, sejuritarac BICEPS SEKJURITIJA trgne se iz dremeža uhvativši njen pogled. Napokon malo akcije, pomisli, ovdje se ionako nikada ništa ne događala.
Odlučnim korakom krene prema Tinu. Sada će govnar fasovati. Osjetit će bol. Osjetiti će snagu mojih mišića. 200 kg na benču! Hej, dvjesta kila na benču. Ne znojim se ja zalud u toj smrdljivoj dvorani. Ima da fasuje mamicu mu klošarsku jebem!
Ali Tin ga prokljuvi.
- Ako je tako, onda hvala i doviđenja - reče, nakloni se i prođe ka izlazu.
Sekjuritarac ga otprati opasnim pogledom psa čuvara, prilično razočaran što nije uspio demonstrirati svoju moć. Možda bi mu tad ova mala napokon dala pičke. Navodno se žene pale na alfa muškarce, no to su priče za malu djecu jer se žene uglavnom ne pale, pošto se nikada ne gase. Od klafranja do snošaja dug je put. Kao odavde do vječnosti.
Došavši kući Tin priđe ormaru i izvadi svoje najfinije odijelo. Odijelo bi klasično, skupocjeno, prilično očuvano, moljci ga svih ovih godina nisu načeli i on pomisli kako to već spada u kategoriju čuda. Ali tko bi pobogu stao iza takvog čuda? Adventisti? Metodisti? Nadrealisti?
Obuče ga i promotri se u ogledalu. Zadnji put kada ga je nosio bio je barem deset kila deblji i barem deset godina mlađi. Život prolazi, prosta stvar. Stavi i kravatu. Naravno.
Zatim iziđe na ulicu i vrati se natrag u fensi bric.
Sekjuritarac ga prepozna i sumnjičavo odmjeri. Slutio je nevolju.
Konobarica mu se ovog puta odmah obrati.
– Izvolite gospodine – reče servilno.
- Špricer, mila – reče Tin umorno.
Posluživši ga on se očigledno namjernim i naglim pokretom zali čitavim sadržajem čaše.
- Gospodine, što to radite – upita ona zatečeno.
- Vidiš curo, ovo piće nisam dobio ja već moje odijelo pa držim da je u redu da ga i napojim.
Ona osjeti kako joj mozak počinje izgarati na temperaturi od 451 farenhajta.
- Alane – vrisne – vodi ga van.
Alan je bio spreman. Pojurio je poput metka.
Ovog puta govnar će fasovati...
---------------
*priča je inspirirana navodno istinitim događajem iz Tinovog života....
- 22:52 - Vox popljuvi (13) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>