Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

05.12.2008., petak

POVRAT POREZA I 30 BOCA

NAPOKON SAM DOBIO POVRAT POREZA !!!

Ne znam kako, ne znam zašto ali uvijek tek u dvanaestom mjesecu dobijem povrat. Premda prvi predam poreznu prijavu.
To me je počelo nervirati, pa sam u srpnju okrenuo broj da ih pitam po kojem to ključu rješavaju porezne prijave. Uspavani, lijeni i tupasti glas s druge strane telefona rekao je – Nema ključa, rješavamo prijave kako nam dođu pod ruku.
Onda se prije dva mjeseca oglasio ministar Šplunker ustvrdivši da su sve porezne prijave riješene te da oni koji nisu dobili svoje pare zapravo ne znaju ispuniti formulare.
Znao sam da laže.
Ja uvijek dam profićima da likvidiraju poreznu prijavu.
I to skupo platim.
Nema šanse da su nešto zajebali.
To su profići.
Požalio sam se svom susjedu (50), hrvatskom branitelju s piti-jesti-piti-jem s kojim ponekad drinkam na klupici pred zgradom.
- Prokleti gad, taj laže čim zine – bijesno je rekao i potegao portugalski potro koji je od nekud nabavio.
- Hoćeš reći da laže dok jede? – pitao sam i potegao porto.
- A? – pitao je i potegao porto.
- Mislim, mora zinuti da bi progutao hranu, zar ne? S obzirom na njegovu figuru čini se da je veliki poguzija, što znači: puno zalogaja – puno zijevanja, što pak znači da puno laže – rekao sam i potegnuo porto.
- Pa to sam i rekao – rekao je i potegao porto.
- Drago mi je da se razumijemo – rekao sam i potegao porto.
Porto je ubrzo nestao.
No imali smo mi tu i neku banijsku brlju.
Taman smo je načeli kada je naišla mlada kustosica. Iz nekog razloga ta si je utuvila u glavu da sam ja Tijanin dečko. Svaki joj put objasnim da ne poznajem niti jednu Tijanu, pa da tako ne mogu biti ni njezin dečko. Ali đaba.
Svaki naš razgovor započinjao je isto:
- Bok.
- Bok.
- Ti si Tijanin dečko.
- Nisam.
- Ma jesi.
- Ma nisam.
- Nemoj se šaliti!
- Ne šalim se.
- Šališ se.
Itd.
Spektar mojih negiranja bio je zbilja raznolik. Od opetovanog ne-ne-ne do otvorenog priznanja da sam imao moždani, i da mi je pola memorijske kartice ošlo u nepovrat.
Dosadilo mi je to. Ovog sam puta odlučio igrati igru.
- Bok.
- Bok.
- Ti si Tijanin dečko.
- Nego da jesam!
- Ali vi više niste zajedno.
- Jok.
- Dobra je ona cura.
- Ona je vrhunska pička!
- Šteta.
- I ja kažem.
- I kak si ti?
- Evo me još sam uvijek tu, sa vama. Odlučio sam ostati još neko vrijeme.
- A trebao si negdje putovati?
- Aha. U drugi denzitet. Iz četvrtog u šesti. Preskačem denzitete k'o razrede. Više mi ne treba tijelo. No čekam povrat poreza. Želim se dobro provesti prije nego li odlepršam.
Pogledala me je sumnjičavim pogledom.
Onda je rekla da joj je mlijeko ostalo na štednjaku i da hitno mora ići.
Ja sam rekao da ju razumijem, i da meni često bojler ostane na štednjaku pa moram trčati doma da mi ne eksplodira papenov lonac.
- Gibam – rekla je i dala petama vjetra.
- Ja bi to jebal – rekao je moj susjed (50), hrvatski branitelj s piti-jesti-piti-jem – oooooooo, kak bi ja to jebal!

Par tjedana kasnije morao sam nešto poslovno obaviti u Sopotu, pa sam s obzirom da je tamo Porezna uprava Zagrebačka odlučio zakucati na vrata moje referentice.
Kuc-kuc.
- Dobar dan.
- Dobar dan.
Unutra su izgubljene u gomili papira sjedile tri debele brkate babe. Jedva su se vidjele. Kafkijanski prizor.
Objasnio sam im problem.
- Čujete, zbilja vas ne želim tlačiti, ali čuh da je ministar Šplunker rekao da su svi koji nisu dobili povrat zapravo krivoispunjavači porezne prijave... smrznuo sam se... odmah sam pohitao ovamo da vidim o čemu se radi...
- Pih, ministar Šplunker – rekla je najdeblja referentica i prezirno odmahnula rukom što je značilo da ministar Šplunker priča pizdarije. Ili da laže dok jede.
- Makaki, ni blizu – oglasila se druga, deset kila mršavija, i s nešto manje dlaka pod nosom. I u nosu.
- Taj laže čim jede – jedva čujno promrmljala je treća.
- Oprostite onda kaj sam vam trošil vrijeme. Doviđenja.
Krenuo sam prema vratima.
- Recite mi svoje ime, prezime i matični broj – začuh iza sebe kataričan glas najdeblje brkate referentice.
Rekao sam svoje ime i matični broj.
Ukucala je podatke u računalo.
- xxxxx, to je to – pitala je misleći da sumu koju mi država duguje.
- Oh, da to je to – potvrdio sam iako se nisam sjećao. Tko bi se više sjećao. Prošla je godina dana!
Pritisnula je jednu jedinu tipku (Enter) i rekla – Kroz dva tjedna novac će vam biti na računu.
- Puno vam hvala – rekao sam. – Kada se vidimo u gradu imate kaficu na moj račun.
Pet tjedana kasnije lova je bila na računu.
Odlučio sam biti vrijedan.
Sjeo sam u auto i odvezao se u Metro.
Onda sam se vratio doma i prionuo poslu.
Dokazi mog rada slijede:

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Večeras sam završio s tom rabotom.
Kada vratim boce, imat ću još za par piva ili za ćevape.
Teško ću donijeti odluku između to dvoje.
A onda šesti denzitet.

Doviđenja ekipa! Ostajte mi zdravo!
- 05:14 - Vox popljuvi (7) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>