Opis bloga

Kratka priča, poezija

Upozorenje



Tekstovi i slikovni materijal (ukoliko drugačije nije navedeno!) hucovo su vlasništvo i kao takvi zasićeni su copyrightom


photo nocni_poslovi_zps5z0jpb36.jpg

Čitatelji o blogu

Kak ti pišeš, jebote te led! Ne prostačim, ali sad moram još. Kak ti pišeš, do u tri pičke uske, do u pet žena oko sedam sati do deset dana. Dosadno je. Jest.
- Livia Less Nata

Tvoji su postovi dobri, i više od toga, no ova tvoja desna rubrika Čitatelji o blogu pobija i poništava baš sve što pišeš. Kad bi to bio neki dekonstrukcijski performans, to bi bilo okej, no nekako mislim da nije; siguran sam, nažalost, da nije.
- Mariano Aureliano

Literalno nisam dorasla dostojnom opisu tvoje poezije i proze. Poput djeteta koje drugi put vidi čokoladu ( a okus prvog puta mu je ostao u najboljem sjećanju) gutala sam do sitnih sati slova koja si prosuo ovim prostorom. Izazivaš emocije. Smijala sam se, čudila a i osjetila trnce strasti i uzbuđenja. Nema ravnodušnosti. Oduševljena sam i nježno ću printati. Mnoge korice na policama knjižnica ostale su zavidne i crveneći se zaklopile se po stranicama. Majstorski. Nadam se ukoričenju u tvrde. Ovaj stil to zaslužuje.(jeka 17.06.2018. 08:46)
- jeka

Podsjetio si me na Miloša, jednako kao i njega, tebe ne treba pokušati razumjeti, treba te samo čitati. Svako tvoje djelo je malo čudo pisanja, uvijek me uznemiri, natjera da zadrhtim, da se čudim, da mi zastaje dah Stvarno volim tvoje pisanje
- Lisbeth

Nakon ovoga bi sjeo đojnt. Jemepas ako ne bi. Fuf.
- Alžbeta Bathory

di si huc, kralju asocijalnih blogera. nije ti neki masterpis, ali i dalje kulja taj opojni vonj undergrounda!
- blogdogg

Izvanserijski pjesnik, prozaik, slikar, pamfletistički cinik, erudit, što još da dodam da bih opisao tvoj blistavi blog u zapećku blogosvemira?!
- svenadamevin

sjajno. razigrano, s onu stranu iščekivanja. čišćenje od dosadnih unutrašnjih nametnika. prozračno i bistro. pridobio si mi jutro. živio!
- predvorje tišine

u jeboteee! jes da je bolesno, ali je napisano odlično! Odlično!
- lisbeth

Mozak ti je ko ventilator :)
- samotvoja

Kad narastem i ja ću jednom naučiti ovako pisati, i crtati, i slat ću svoje radove na natječaje...i svašta...
I otići ću jednom i na to more...
- v

samo ti roštaj! :)
- danijela1

čuvaj pomno te trenutke, ti dragocjeni čovječe.
- modestiblejz

zastrašujuća slika!
- jelenaslak

huc, rodi mi dijete
- bolesna u mozak

idealan za perverzni režanj mog kaotičnog mozga - danijela1

Zajebantski i nadrealno jezivo. Ti si stvarno dobar. Kako da te ja ne znam?
- swenadamevin

vidiš, Sven, ima jedan koji po zajebima podšivenim bešćutnom, neljudskom zlobom šije ne samo mene, nego i tebe ;)
- pero u šaci

...dok ti napišeš novu bljuc-huc priču i sve lijepo posereš, adimasto
- danijela1

jednom sam na nekom blogu o samopomoći pročitala tvoj komentar: "Dajmo im da drkaju!"
- Danica Cvorovic

Ovo je trunku... disturbed
- Igness

jeftini pamfleti uvijek govore o autoru. nikada o temi o kojoj pišu.
- bocacciozg

odličan tekst, koji funkcionira na više razina, čestitke! još bolje ilustracije-prigodne,kičaste i divno razotkrivaju suštinu 'mrtve, da ubijenija ne može bit' prirode.
- Wall

...ne gine ti novinarska karijera... imaš smisao za razvijanje radnje i fenomenalan izričaj... ...ali...?? ...tko kaže da ti nisi već novinar... pozdrav i osmijeh ti ostavljam... :)
- Palomina

Huc, u čemu je problem?
- Nemanja

čim sam pročitala prve dvije rečenice svidjelo mi se. ali kada sam došla do kraja jedini komentar koji ti mogu ostaviti je: jebeno. prejebeno.
- beatrice

huc, podsjećaš me na polumrtvog žohara koji još miče nožicama
- gardo

e jbga, čitam i mislim, ti to o meni, a ono samo krleža xD
- NF

kad ćeš napisat priču o benzinskim postajama i o noći?
- marchelina

Stepenicama tvog razmišljanja obični plebejac se nije u stanju penjati!
- Danica Cvorovic

doooobro...čak i lijepo. mekano. neobično za huca.
- Marchelina

wow. kao iskrcavanje na normandiju.
- Marchelina

Kontakt:

meister.huc@gmail.com

26.02.2008., utorak

VIKTOR U SLUŽBI LJUBAVI

Dok sjedimo u birtiji kraj kolodvora, strašnoj ali šarmantnoj rupi, s lijepom konobaricom koja pokazuje stanovit interes za moju pojavu Viktor me obavještava da mu curi ulje na Ladi. Pazi da ti ne zariba motor, velim mu ja. Pokazuje mi svoj noćašnji uradak: mali džepić za ključeve od crnog skaja, grubo izrezan i nevješto zašitih rubova. Ispušta ključeve iz džepića koji su iznutra vezani kratkom crnom špagom, možda ostatkom vezice za cipele. - Bulgarian made - kaže i smije se dok se ključevi njišu u njegovoj ruci. Pokušavam ga zamisliti u majušnoj straćari, nekoj sirotinjskoj jazbini, nešto poput 200 godina staroj zagorskoj hiži, od blata zbitoj i škopom pokritoj, ne moreš prav znati jel hiža, izba, šupa ili klet, kako šiva taj jadni džepić pri toploj svjetlosti petrolejskog lampaša. E, moj Viktor, mislim si ja, a neka me tuga stišće oko srca....

Vadi iz hlača kovanice i pruža mi. – It's communist money. Take it, it's for you. – Oh, no-no – odbijam jer me doista ne zanima. Također strepim da želi izmusti nešto para baš kao i na dan kada smo se upoznali i kada mi je nastojao prodati, rekao bih, pravi rimski novčić. U ostalom švorc sam, ostalo mi je tek 14 leva, trebam imati bar jedan pošteni obrok danas, prije nego li napustim Bugarsku. No on insistira. – It's a gift, from me to you, to remember me... to tell other tourists about Victor, to tell your friends about Victor, too... Victor will take them to Gabrovo, very nice place, a lot of girls to marriage...

Traži me olovku i papir. Piše Gabrovo na latinici i ćirilici. Spremam papir u džep, gledam kovanice. – Communist money you say, ha? On kima glavom. – Well, thanks Victor – kažem i spremim novac u džep.

Prokleti novac, donijet će mi samo neprilike, slutim. Trebam ih se smjesta riješiti i baciti ih kroz prozor vlaka. (Ali nisam. Bacio sam ih tek u Bukureštu, u Ceausescuove vodoskoke u ulici B-Dul Unirii kada je već bilo kasno i šteta učinjena: bio sam kraći za 40 eura, ali barem čitave glave i ne rasparanog trbuha...)

Vlak dolazi. Na brzinu dovršavamo pivo.

Ne, vlak ne dolazi. Vlak kasni.

Sjedamo na klupu. Puše hladan vjetar, nebo je indigo plavo, prijeteće, tek što se nije sručilo na zemlju. Jedna od onih kratkotrajnih ljetnih oluja, nadam se.

- Slušaj Viktor – kažem – dao bih ti nešto para, ali gle, ovo je sve što mi je ostalo. Pokazujem mu 14 leva. - Danas ništa nisam jeo. Moram nešto jesti. Mogu ti dati 2 leva, ali to je ništa, zbilja ništa. – Pa dobro, daj – veli on – popit ću kafu u tvoje zdravlje. – Radije pivu – kažem – to je prigodnije.

Vlak dolazi.

Turisti na vidiku, aktivira se sektor za preživljavanje u Viktorovom mozgu, a pogled mu postaje oštar pogled lovca na turiste. – Nego Vikor, to tvoje Gabrovo, jel to prostitucija? – pitam ga stavljajući mu ruku na rame. – No, just girls to marriage – rezolutan je on. – Zbogom Viktor – kažem i ulazim u vlak. Ali Viktor ne čuje. Polako prestajem postojati za njega.

Krupne kapi počinju padati.
- 02:17 - Vox popljuvi (1) - Printaj me nježno - #

<< Arhiva >>