Hotel Granata

Kod stare Riječke platane

Vidio sam tebe danas iznenada
preko puta ceste uz stabla platana,
na časak me hrabrost napustila tada,
u namjeri svojoj zastao sam tako,
korakom si sporim otišla polako.
Trebalo je samo tu ulicu preći,
a ovako, ispalo je sve baš naopako.

I možda sam htio, da davna vremena
na trenutak opet budu naša,
branio sam tada kišobranom svojim
nešto što se spasit moglo nije,
shvatili tad nismo da nas nema više.
Jedino će plakat zadnje kapi kiše,
i pokisle grane te Riječke platane.

Trpimir Burić – Goranski