Hotel Granata

Život je vrijeme
koje teče i
neumitno curi.
Ne možeš ga
zaustaviti.
On uporno hoda,
kao kazaljke na uri.

Propada kroz prste,
kroz budućnost tvoju
kao da se žuri.
Pokraj nas
prolazi polako,
neprimjetno.
Uvijek nekud juri.

Bog je dao život,
koristi se njime.
Sve u svoje vrijeme.
I ljubav i sreću,
i patnju i tugu.
Ne pruži mu radost,
da postane breme.

U svemiru život naš je
jedan treptaj
zvjezdice u roju.
Uberi ga za se
kao ružu omiriši,
kratki život.
Tu sekundu svoju.


Trpimir Burić - Goranski