Hotel Granata

Prava istina o načinu nastanka " Dani prava djeteta "



Tog se jutra u kupaoni, pomnije nego inače zagledam u svoje lice. Ugledam obično, neobrijano i zgužvano lice šezdesetogodišnjaka. Već se počinju javljati i prve staračke pjege. Tješim se, kako su to tragovi sunčanja a u isto vrijeme znam, kako to nije istina. Nadnaravnom voljom
uspijem odbaciti tako grozne misli i istog mi trena na um padnu riječi slavne francuske glumice, koja je izrekla genijalnu misao kako „ Bog i nije baš bio odviše galantan, jer je sve čovjekove bore skupio na licu, iako je imao i drugdje na tijelu itekako dovoljno mjesta“.
No, što je, tu je. Brijem se, kako ne bih za posjeta unuci, na nježnom dječjem licu ostavio tragove trodnevne brade. I tada shvatim, kako se zapravo lickam kao da idem na spoj s nekom mladom damom a ne u posjet jednogodišnjem djetetu.
Slične mi stvari nisu prije padale na pamet. A jedna dobra i mudra izreka kaže, kako je u zrcalu prava istina. A još mudriji ljudi dodaju, da se to događa u trenutku kad počneš starjeti. Kako bilo da bilo, poslušam i jedne i druge. I zato nakon brijanja, odmah napustim kupaonu i neugodno zrcalo istine.
Moja jedina i dražesna supruga nestrpljivo stoji na vratima i prigovara kako uvijek kasnim i nikad nisam spreman na vrijeme. Pošto u jutro, baš i nisam previše sklon raspravama, pametno zašutim. I radije se stuštim niz stepenice držeći u ruci vrećicu smeća, dok je ona kao pravi dvorski ključar zaključavala vrata, zajednički savijenog, toplog i sretnog ljubavnog gnijezda.
Usput sretnem susjeda s trećeg kata, te uz jutarnji pozdrav promrmljam da već kasnim i na taj način izbjegnem dulju raspravu o skupoći i vremenskim neprilikama. Čovjek ima nekakva psa, koji me iz ne znam kojeg razloga, podsjeća na boksera. Jedanput bubnuh, kako njegov pas zasigurno trči u kut, čim čuje zvono. Ili me nije shvatio, ili se pravio lud. Ostao je njem i od tad ne previše, prijateljski raspoložen. Čudan je ovaj svijet. Baš nema ni malo smisla za humor.
Nakon obavljene smetlarske obveze, osjetim potrebu za novom cigaretom. Uz grižnju savjesti otpuhnem prvi dim i istog se trena posramim, jer sam si još jučer tvrdo obećao, kako ću smanjiti broj cigareta. Dok pušim, razmišljam o ljudskim porocima i čekam jedinu i dražesnu suprugu, koja je nešto petljala oko pretinca za poštu.
Iz tog me razmišljanja prenu šum prozora iz prizemlja. Za trenutak ugledam susjedu, koja hitro navuče zastor i nestade u mraku sobe. Očito nema druga posla ili ne može obuzdati znatiželju.
Uvijek prati tko ulazi ili izlazi iz zgrade. Kako je pametni pisac špijunskih romana takve nazvao " ljudi gumenih đonova ", tako sam je od prvog dana prozvao " gospođa gumenih đonova ".
Uistinu je čudno kako neki ljudi ne mogu odoljeti znatiželji. Ne propuste ni jednu priliku a da vas ne promatraju. Zapravo, svaki put me iznenadi činjenica što ljudi najviše žele znati o onome, koga najmanje poznaju. Umjesto obratno. Pošto se i ne trudim, niti osjećam potrebu za posebno druženje s nekim iz zgrade, susjedi očito predstavljam dovoljno zanimljiv objekt u razbijanu svakodnevne monotonije. To bi jedno vrijeme zabavno ali vam na kraju kao i sve, ubrzo dosadi.
I tako je jednog jutra upitam, „ ..je li joj poznato kako su američki naučnici dokazali, da ljudsko tijelo pored ostalih elemenata sadrži i fosfora, za približno 2.000 žigica ?“
Ona me začuđeno pogleda i izjavi, da za takvo što nikad nije saznala.
- E, pa vidite draga gospođo, to vam je prava istina. Da sam na vašem mjestu, ja bih se zbrinuo. Znate, bojim se da ne planete, od prevelike znatiželje !
Od tog dana, " gospođa s gumenim đonovima " svoju je znatiželju zadovoljavala uz veoma visoki stupanj konspiracije. No, tu i tamo pogriješi. Kao danas, na primjer.
A kad se pojavi jedina i dražesna supruga, krenemo s rukom pod ruku kako je to već red i uputimo se unukama u posjet.
Kad tamo, plač i vika. Doznamo da su tata Saša i unuka Jelena radili nešto na kompjutoru, dok je naš Blizanac kraj njih, umirao od dosade. Kako bi razbila monotoniju i dosadu, ona se došulja i stisnu gumb na prekidaču za napajanje. Sestra Jelena odmah pada u komu a naš mali Blizanac dobije batina. I tako je uz plač, naučila prvu lekciju iz informatike, koja glasi:
" Ne diraj moje električne krugove ! "
Zapravo danas, kad to promatram iz distance od nekih sedam godina, Jelena je dobro i prošla. Tad naime, još nije postojao Dan prava djeteta i nisu postojale sve one moguće i nemoguće organizacije.
A kad bolje promislim upitam se, nije li taj potez prstom bio unaprijed sračunat ? Ili je to puki banalan slučaj ?
Pošto previše ne vjerujem u slučajnost, razmišljam dalje, ali ne nalazim pravi odgovor. A tad mi se prosvijetli ! Nije li baš taj ispruženi dječji prstić odigrao povijesnu ulogu i nekom bio poticaj ?
Kako bilo da bilo, Ujedinjeni Narodi odmah nakon tog događaja, proglase Dan prava djeteta.



. . .




Baš su čudni ovi Blizanci. Sve što rade, čine zbog jednog jedinog razloga. A to je dosada. Bilo što započnu iz čiste dosade. Njih nešto, naprosto tjera na takav postupak. Jedina im je mana, što se nerado prihvaćaju najjednostavnijih i najdosadnijih poslova. To je naravno, rezervirano za druge. Iz tog razloga si natovare na vrat nekoliko poslova a zatim su nesretni, jer ih ne mogu završiti u zadano vrijeme. Kad bi to mogli - bili bi genije.
Ako su u vašoj blizini, nemojte ništa planirati. Radije odustanite. Moja jedina i dražesna supruga na bilo koji moj prijedlog, ima u pričuvi bar dva. Za svaki slučaj, neka se nađe.
Nosim li smeće, onako usput veli kako bi bilo dobro kad sam već vani, da skočim po takva i takva peciva iako joj je jasno, da je prvi dućan udaljen od smeća bar jedno pet stotina metara.
Ona naravno, upravo sad slaže zimsku odjeću, jer dolazi ljeto ! Na povratku kao zahvalu dobijem sve po spisku, jer sam uz pecivo zaboravio kupiti i šećer.
No, to i nije najgore. Suprugina teta Blizanac, spremno odgovara protupitanjem kad je telefonom upitam, kako se danas osjeća ? Veli da je upravo danas zauzeta čekanjem poštara, jer trebaju stići uplatnice za stan i telefon, što svakako ne može propustiti, već isti dan platiti ? Kao da to ne može učiniti i sutra ! Ali, reci ne ! I tako veli, ne bih li mogao skočiti na par minuta da joj u prizemlju u dućanu, kupim šest piva, litru vina i bocu mineralne ? To i ne bi bilo tako tragično, da ona ne stanuje na prvom katu ispod kojeg je dućan. I da mi do nje, ne treba pješačiti skoro sat vremena ! Pa sad ti shvati Blizance ?
A tad stiže, ono najgore. I kad već pomislite da ste za taj dan ispunili i iscrpili uobičajenu kvotu njihova terora, nazove vas najmiliji Blizanac i unuka Dora, te glasom kojeg ne možete odbiti izjavi neka njen nono Pupo dođe, jer je njoj dosadno ?!
Ne kaže se uzalud, kako vrijeme lijeći sve rane ! Zato pustim da prođe nekoliko sekundi kako bih se izliječio. Nakon izlječenja i zacijeljenih rana, duboko udahnem zrak i put pod noge, jer je Blizancima kao pojam, neprihvatljiva potvrda negacije.
I za divno čudo, vozeći se autobusom na drugi kraj grada a radi ispunjenja zamisli jednog malog lukavog i pokvarenog Blizanca uopće ne zamijetim svu tragediju takva suživota.
Nakon što dvostruki djed u najboljim godinama odigra par partija karata i domina, te bar jedno deset partija " Čovječe ne ljuti se ", moj mali Blizanac jednostavno izjavi da ne želi propustiti nekakvu dječju TV emisiju ! Drugim riječima, za taj dan je bilo dosta zabave !
Mora vam biti jasno, da onako shrvan i utučen od izgubljenih partija, slijedećeg jutra više nemam snage oduprijeti se cijelim svojim bićem. I njihovim sve novijim, i novijim zahtjevima. Napokon vam je sinulo zbog kojeg to razloga ostajem ravnodušan na ono što ugledam, kad god se pogledam u neugodno zrcalo istine.






Moguće rješenje





Ovih mi je dana, na um pala genijalna ideja. Mislim da sam pronašao idealno rješenje svih problema vezanih uz komunikaciju s Blizancima. Pošto Blizance ne možeš uhvatiti ni za glavu ni za rep a da pritom sebi olakšaš posao, najbolje bi im bilo ugraditi onu " crnu kutiju " kao u zrakoplovu, jer bi je poslije u miru mogao preslušati ! Možete li zamisliti bolju ideju ?
Koje olakšanje ! A da ne spomenem moguće izbjegavanje raznoraznih interpretacija riječi !
Sva njihova zanovijetanja, kako nisu tako mislili već smo ih tobože pogrešno razumjeli, pukla bi kao mjehur od sapunice. Nestao bi im onaj ofucani odgovor kako to uopće nisu izjavili i da bi upravo vi, trebali bolje oprati uši ! A nakon takve njihove tirade, kao za osvetu, jednostavno im pustite traku !
Ipak mi tu nešto izgleda manjkavo. Kad je sve savršeno, ubrzo ti postane dosadno ! A kad je dosadno, oni bi opet došli na svoje.
Zato ih radije pustimo ovakvima, kakvi jesu. I ni za živu glavu ih nemojte pokušati razumjeti, jer će vam sav trud biti uzaludan. Postupite li tako, tim bolje po vas !
Evo jednog očitog primjera. Prije par godina, kao petnaestomjesečna beba, moj mali Blizanac i unuka Dora, čupkala je i vukla ljepljivu traku iz vrata. To su vam one plastične trake koje štite od propuha. Radi šale rekoh, kako je to sigurno Jelena napravila i da će zbog toga dobiti svoje. Istog trenutka Jelena uđe u sobu i ja je tobože, udarim po turu.
A tada se moj mali pokvareni Blizanac zaleti, pa udri po njoj ! E pa sad se ti zamisli nad dječjom logikom ! Sve će učiniti, smo da ne budu krivi. A što drugo i možete očekivati od Blizanca !
Zatim je došlo vrijeme ljubavi. Jedno je vrijeme, ljubila sve na što naiđe. Bili su to stol, stolice, naše noge, stopala, ruke. Ljubila je sve do čega je stigla i za sve govorila " Dagi ! "( Dragi ! ).
Pitate se, zašto je to činila ? Ne znam. Zatim u trenu pomislim, kako sam se na brzinu i olako odrekao zamisli o " crnoj kutiji ", koja bi u ovom slučaju zasigurno dala pravi odgovor ?
No tu primjerima, još nije došao kraj.
Sve gore iznijeto nije ništa spram posjeta moje najdraže supruge Blizanke i malog lukavog i pokvarenog Blizanca Dore, Robnoj kući
" Korzo ". Ubrzo je mali i pokvareni Blizanac uspio izvući kabel iz struje novogodišnjeg bora, razbiti čak dvije kuglice i dozivati nonu, derući se u sav glas. Za to je vrijeme moja jedina i dražesna Blizanka iz prikrajka pazila da je slučajno netko ne takne prstom !
Možete li zamisliti na što sliči izložena roba kad jedan Blizanac, pusti drugog da radi što poželi ? Ili, lica prodavačica u trenutku, kad su njih dvije napokon izašle na ulicu.