Hotel Granata

Sjedili smo kao stranci,
šutjeli u mraku bara
svak na kraju istog stola.
U ruci ti puna čaša.
Još ne shvaćaš da nas dijeli
nekoć topla,
danas
hladna ljubav naša.

Dok glazbenik stari svira
uz gitaru pjesmu našu
preko stola pružaš ruku
i uzalud tražiš moju.
Da u hladnu tvome stisku
vratiš prošlost.
Ne čutim je
kao svoju.


Na odlasku pokraj vrata
za trenutak ja sam stao
sve pogledah redom
I produžih.
Ali što ćeš, ne zamijetih
tvoju suzu,
što je pala
u whisky sa ledom.


Trpimir Burić - Goranski