hocemocenzuru
nedjelja, 15.05.2011.
Retuđmanizacija?
29.04.2011. komisija za imenovanje trgova i ulica Grada Splita odlučila je da se pred crkvom Svetog Frane na splitskoj rivi postavi spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.
“Svi trebamo štovati i vrednovati lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, jer nema zemlje na svijetu koja ne štuje lik i djelo svog prvog predsjednika. Zamislite kad bi Barak Obama imao nešto protiv prvog predsjednika SAD-a, zato moramo učiniti sve da se cijeni lik i djelo dr. Franje Tuđmana.
Njegova djela svrstavaju ga u velikana, u najvećeg čovjeka u povijesti Hrvatske. Moramo mu se odužiti i danas i u budućnosti.”
(Darko Milinović na svečanosti otkrivanja biste Franje Tuđmana u Gospiću 14.05.2011.)
„Afirmirat ćemo tuđmanovsku Hrvatsku“
(Tomislav Karamarko na komemoraciji povodom 66. obljetnice bleiburške tragedije, 14.05.2011.)
Sudeći po svojevrsnom natjecanju zadnjih tjedana u podizanju spomenika Franji Tuđmanu, kao i javnim istupima bivših, sadašnjih i budućih HDZ-ovaca, da li bi se moglo zaključiti da nam se sprema retuđmanizacija Hrvatske? Ne slažem se s navedenom tezom, jer preduvjet za retuđmanizaciju je taj da je detuđmanizacija provedena do kraja, i u HDZ-u i u samom hrvatskom društvu, a to se nažalost nije dogodilo ili bolje rečeno detuđmanizacija je provedena samo polovično, a za posljedicu imamo još uvijek živo Tuđmanovo nasljeđe, koje povremeno izbije na površinu, kao što se to desilo ovih dana.
Što se tiče HDZ-a djelimičan odmak od Tuđmanove politike je potiho počeo provoditi Ivo Sanader, a istim stopama je nastavila i njegova nasljednica Jadranka Kosor. Doduše oboje su se javno znali pozivati na nasljeđe Franje Tuđmana, ali to je ostalo na deklarativnoj razini, jer su provodili mlaku, kompromisnu i ipak samo kozmetičku detuđmanizaciju.
No od samog HDZ-a nismo ni mogli očekivati da je sprovede do kraja, a budimo realni to se neće nikad ni desiti. Ključno je pitanje što je u vezi toga napravljeno za vrijeme koalicijske vlasti u periodu 2000.-2003.? Jedino koji se koliko toliko trudio da se detuđmanizacija provede bio je predsjednik Mesić, prvenstveno dostavom transkripata koju su do kraja otrkrivali pravu sliku o prvom hrvatskom predsjedniku, kao i promjenom politike prema BH i pokušajima uspostavljanja što boljih odnosa sa susjednim državama. Podršku nije dobio u tadašnjem premijeru Račanu, malo zbog nedostatka hrabrosti za to, a malo zbog tereta koaliranja sa HSLS-om Dražena Budiše. I tu je propuštena šansa za kakvu takvu detuđmanizaciju.
Krajem godine bi se mogli održati izbori, i usudio bih se reći da i u slučaju pobjede SDP-a nećemo ništa bolje stajati i da ćemo morati pričekati još dosta vremena do potpune detuđmanizacije, ako je uopće i dočekamo. A ona je neophodna, ako želimo imati zdravo i normalno društvo. Navešću nekoliko razloga za to:
- kreiranje nacionalističkih tendencija u hrvatskom društvu kao odgovor na Miloševićev nacionalizam i agresiju na Hrvatsku, kao i širenje mržnje prema Srbima i Bošnjacima
- pljačkaška privatizacija, čije posljedice i dan danas osjećamo
- odgovornost za stvaranje zločinačke paradržave Herceg-Bosne, otvaranje logora i zločine nad Bošnjacima na područjima pod kontrolom HVO-a (zbog črga trenutno traje suđenje herceg-bosanskoj šestorci u Haagu)
- nazivanje Srba remetilačkim faktorom i težnja da se njihov postotak u stanovništvu smanji na 4 do 5 % (što je i potvrđeno prvostupanjskom presudom Gotovini i Markaću)
- gušenje nezavisnih medija i kritičke riječi u Hrvatskoj (slučajevi Feral i Radio 101)
- povijesni revizionizam i toleriranje neoustaških tendencija (kao i forsiranje hrvatske pomirbe, uključujući i ideju o miješanju kostiju ustaša i njihovih žrtava po uzoru na Franca)
Ima tu još toga, dosta toga je ispušteno, no i gore navedeno je dovoljno za zaključak da bez obračuna sa svim gore navedenim nema zdravog društva.
