hocemocenzuru
četvrtak, 10.03.2011.
Mićo Dušanović, tipični produkt HTV-a
U zadnjih desetak dana nanesene su mnoge sudačke nepravde hrvatskom sportu, ako je suditi po Mići Dušanoviću, sportskom komentatoru HTV-a, idemo redom :
- Druga utakmica četvrtfinala hokejaške EBEL lige, Medveščak-Kac 2:3. Dnevnik 3,Mićo Dušanović : “Tendeciozno suđenje, Medveščak je pokraden”.
- Za vrijeme Davis Cup susreta Hrvatska-Njemačka (završilo je 2:3) u zagrebačkom Domu sportova, tv gledatelji su tri dana mogli slušati lamentiranja Miće Dušanovića o natezanju sudaca za njemačke tenisače. Zamislite samo, “glavni sudac je ispravljao odluke linijskih sudaca, kako se samo to može usuditi, jer oni su bliže terenu i bolje vide”. Poznato je da su u Davis Cup-u linijski suci domaći i da mogu natezati za domaćina, pa je potrebno relativno često korigirati njihove odluke na svim Davis Cup susretima. Na sportskim stranicama hrvatskih dnevnih novina se moglo pročitati da linijski suci nisu dosuđivali aute od 20-ak centimetara, te su njihove “pogreške” morale biti ispravljane. O tome od Miće Dušanovića ni riječi. “Hajde sada dosudite aut ako smijete”, nakon Dodigovog asa je povikao Dušanović, u najgoroj tradiciji Milojka Pantića.
- Peta utakmica četvrtfinala EBEL lige, Kac-Medveščak 6:5, Mićo Dušanović je komentator, i naravno da smo opet pokradeni, zar ste sumnjali u to.
Moguće je naravno da je i bilo sudačkih pogrešaka u navedenim susretima, ali Dušanovićevo stalno prozivanje sudaca nije opravdano u većini slučajeva.
Da se razumijemo, Mićo Dušanović tu nije nikakav izuzetak, i ostatak sporske redakcije HTV-a ne zaostaje puno. Božo Sušec, Drago Ćosić, Ivica Blažičko, Bruno Kovačević, su se nerijetko više bavili suđenjem nego događanjima na terenu. HTV je tu samo nastavio praksu nekadašnje TVZG, koja je zajedno sa ostalim TV centrima u SFRJ, oblikovala široko rašireno mišljenje kako su uvijek sudije protiv “naših” timova. Nekada se to odnosilo na jugoslavenske, a sada naravno na hrvatske klubove.
Sportske redakcije u nekadašnjim republičkim centrima bivše Jugoslavije, bile su pune nekvalitetnih, ispodprosječnih novinara, koji su, usudio bih se reći bili i većina u samim redakcijama. Naravno čast izuzecima, čije je sportske prijenose bilo užitak pratiti, kao što su npr. Milka Babović, Dragan Nikitović i legendarni Mladen Delić. Ali oni se mogu nabrojiti na prste jedne ruke.
No vratimo se na današnji HTV, čiji su sportski novinari često iskakali iz sportskih okvira i odlazili u političke ili povijesne vode, na krajnje prizeman način. Tako je Blažičko nastup jednog autrijskog skijaša iz okolice Bleiburga propratio riječima da dolazi od tamo gdje su “ostavili kosti najbolji hrvatski sinovi”. Najveći skandal sportske redakcije definitivno je bio komentar Brune Kovačevića u sportskim minutama dnevnika u kom je nekolicinu košarkaša koji su otkazali nastup za reprezentaciju (među njima su bili Vujčić i Giriček) nazvao izdajnicima, jer su “odbili nastup za reprezentaciju Hrvatske, za koju su mnogi ginuli u domovinskom ratu”. Ovo sve je prošlo bez ikakvih sankcija!
Konstantnim uveličavanjem ili čak izmišljanjem sudačkih nepravdi, naši sportski komentatori već decenijama odgajaju publiku kao i same sportaše, da smo uvijek žrtve raznoraznih zavjera i nepravdi. Kod nas je već od osnovnoškolske dobi, od školskih natjecanja pa nadalje, stalna povika na suce, a porazi se jako teško podnose i prihvataju. Napadanje sudaca kod nas je već dio folklora, u tome sudjeluju i sportaši i komentatori i gledatelji. Već su mnoge generacije naraštaja odrasle, koje nisu u stanju normalno podnijeti poraz.
Sportski porazi se smatraju tragedijama, a pobjede se prosljavljaju nerijetko euforično, kod dobrog dijela publike. To je dobro detektirao poznati glumac Zijah Sokolović u jednom interview-u prije nekoliko godina, rekavši “da je žalosno da mnogi svoje osobne poraze ili neriješene rezultate, mijenjaju za tuđe uspjehe”.
Mićo Dušanović je tipični proizvod našeg sportskog novinarstva, kao i cijeloga društva.
