Bugenvilija
28.05.2020., četvrtak
Zubata marva
|
Ne moram reć da u dvorištu u kojem nema mjesta za odložit iglu bude razne zubate marve. Prvo smo imali miševe, pa smo prešli na štakore, onda smo polovili štakore i raselili ih po okolici od sjevera prema jugu, sve u okolici od 25 km. Onda smo morali baciti otrov jer tako nalaže vlasnik kuće. Onda smo stavili otrov i dok nitko nije gledao zasuli ga betonom. Nadam se da se ni jedan stvor nije otrovao tim otrovom. Također se nadam da će se vlasnici kuće u slijedećem životu roditi kao štakori, miševi, voluharice ili krpelji. Onda smo specijalno s tom mišlju nabavili Garija da sredi te preostala štakore (šatro). Garija baš briga za mišiće koji i dalje veselo pocupkuju po dvorištu. On zalegne pod ogradu i briga ga. Mogu skakat po njemu, vjerojatno ne bi ni primjetio. Ono što uvijek primjeti to je jež koji preko ljeta često navrati u dvorište iz meni i dalje nepoznatih razloga. I bi on njega da mu damo, al nedamo. Ježa obično nježno prenesemo preko ceste na polja ili ubacimo susjedima. Ali ako susjedi prijave da miševi trčkaraju po našem dvorištu ide prijava vlasnicima velebnog zdanja u kojem živimo, a to sa sobom nosi neke nezgodne detalje koje ću jednostavno preskočiti. Zato mišolovke stoje na tri lokacije u dvorištu. Nisu to one krvoločne koje ga zviznu po kičmici da sve zvijezde vidi i odmah pređe u kraljevstvo nebesko, to su takozvane humane mišolovke. One koje ga vlove i onda ga ja u velikoj torbi da nitko ne vidi kaj furam, otpelam u drugo selo pet šest kilometara daleko i tamo pustim u šumarak daleko od naselja i mačjeg rajona. Dalje se mora snalaziti kako zna i umije, dobije i jedan putni orah da mu se nađe za prvu ruku. Tako je i ovaj sirotanović bio ulovljen preko noći i isporučen u obližnju šumicu. Zaželimo mu dug i sretan život u divljini, daleko od dvonožnih krvoloka.  Oznake: mi, mišolovka, livada, šuma, sloboda, glodavci |