Bugenvilija
11.10.2011., utorak
Prekrasna jesen
 Foto: Bugenvilija Prekrila je naše lijepo seoce, a ja sam ko krepani pas sa upalom grla i glavoboljom. A posla kojeg sam htjela napraviti u ovih 14 dana što sam sama doma ima toliko da nema vremena za bolovanje. Međutim nisam ništa u stanju raditi, čak ni sjediti i zvjerati po kompu, kako mi nije dobro. Vuće krevet. Noćas sam opet imala napad alergije, mora da je onaj vjetar jučer napuhao neko smeće u sobu, ko zna koje ili je možda neko od susjeda pušio na balkonu pa je vjetar to upuhao kroz prozor. Nema mi ništa gore nego probuditi se usred noći ili ujutro sa dimom od cigareta u sobi. Za to bi najradije nekom nos naravnala. Gazde su bili tu baš kada su bili i moji veliki sinovi, pa su vidjeli svojim očima drskost tih ljudi(jer su prije mislili da pretjerujem) koji su bez pitanja odrezali prekrasnu ogradu od tuja i čempresa na visinu metar i pol, kao narasti će ponovo, s tim da je dva metra standard. Prokleti bili! A to što nam sad svako može zvrljiti u dvorište, i više smeća ulazi nego prije, to njiih baš briga. O dimu ne želim ni zboriti... Kakav prekrasan dan se desio samo tako ničim izazvan. Kao da sinoć nije mjesečina bila zastrta debelom crnom koprenom i kao da se nisam namučila izvuć makar jednu dobru sliku punog mjeseca. Zato me sad i boli sve bit će jer sam hopsala po terasi friško očišćenoj sa stativom, a puhao je čudan topli vjetar. Za razboliti se dušu dao... Sad je jasno kao dan da ptice slijedeće godine neće imati gdje savit gnijezda kad su tako desetkovali ogradu. Zato sam ničim izazvana još prošle jeseni posadila jednu opaku penjačicu. Kao da sam znala da će ovi flajpani uprskati stvar, koja se ovo ljeto totalno raspojasala. Narasla do krova kad smo bili na moru, tako da sam je do sada već triput šišala da ju svedem u gabarite pristojnog... Nadam se da će se dopasti pticama u proljeće kao novi dom, s obzirom na koloniju zelendura koji su tu živjeli i prije nego li smo se doselili, a koji su zaštićeni zakonom. Ti čudni ljudi, umjesto da su sretni da se neko zaista brine o kući, oni stalno iznalaze neke razloge da dolaze gurati svoj nos, prigovarati svemu što gazdarici nije po volji iako mi to plaćamo masno i po zakonu mi nema pravo dahtati za vratom. Ali vidim da i tu zakon nije baš popularan i da ću se ako želim da se svi toga drže morati tužiti gazde zbog maltretiranja i mobinga. Baš me zanima što će onda na to reć... idem leć, dosta mi je svega. Još malo i stižu klinci iz škole, pa da prikupim snagu za tjerati ih čitati i pisati... |