Bugenvilija
23.10.2009., petak
Koještarije
|
Ovo me sa bolnicom malo izbacilo iz kolotečine ali smo se uspjeli pribrati i sad je naravno, red da i drugi blizanac bude bolestan. Šteta bi bilo da je sad period mira i sreće, zar ne... No nije tako strašno, bar meni. Više malom miceku i njegovom upaljenom mjehuru. To je kad majka po cijele dane viče - obuci šlape, ne hodaj bos. Al ne, banda ni da trepne, a počeli smo grijati u onom periodu kad je snijeg ozbiljno napadao u dva dana. A temperatura se u roku 5 dana survala za dobroh 25 stupnjeva. Zapravo je pravo čudo da se nismo svi porazboljevali. Kako imamo u prizemlju svugdje pločice i podno grijanje, a od spavaćih soba nas dijele nevesele mramorne stepenice bez grijanja (samo bi mi još to trebalo grijat), pa dok blizanci iz svog toplog (br)loga i zaigrani izjure u punom trku dva tri puta gore dole i od vrha do dna, po tim štengama, i zaborave obut šlape jer ko je uopće vidio šlape oblačit za taj mali juriš, jelte, pa nije ništa neobično da je jedan od dvojice pokupil upalu, a mogla su i oba da sam bila lošije sreće. Međutim oni ipak dijele sve pa tako i boleštine čini mi se.  Prošli smo onaj slavni Kindermarkt o kojem sam željela još prošli puta pisati ali eto...nikad nije kasno da se piše strasno ili tak nekaj... Svidjela mi se ta kindergartenovska ideja da se u lijepim pletenim košarama donese sve od doma jestivo, pa da onda to klinci prodaju i steknu nekakav odnos spram love, cijena, hrane i kupaca. Makar su oni premali da kuže bilo kaj (čini mi se). Moji su recimo stalno vikali gold umjesto geld, jer Baja Patak ili kako mu je već ime, ima gold, a ne geld (ili?)...Objasni im sad da to nije zlato neg šugavi niskoristični centi...  Nego vratimo se temi. Kak je to bilo u trajanju od dva dana, da se pokriju sve vrtićke grupe, njih četiri ne računajući jaslice koje nisu sudjelovale. Mi živimo na selu ako niste znali. Pravom pravcatom selu. Ima krava, konja, ovaca, kokoši, koza, gusaka. Čak i ljame sam vidjela u susjednom zaseoku, ali srećom nema svinja, pa ne smrdi. U našoj ulici nema ništa od navedene stoke jer smo u glavnoj ulici grada. Da. Dobro ste pročitali. Grada. (Selo pravo, časna riječ.) Jer ako neko ima gradonačelnicu, onda je on građanin, a ne selak, kaj ne :)))  Uglavnom, ima par briljantnih iznimaka. Malih starmalih klinkica u dindrlicama koje kuže lovu bolje od mene, i točno znaju kaj prodaju. Grozno za vidjeti al tako je to... A ostali tutleki, skup s mojima, su bili presmiješni, poneki tražeći pet eura za pušlek peršunovog lista ili jednu krišku torte ili kruha... Poneki mumljajući nekaj nerazumljivo o tome da je to mama pekla i da to nije njihovo...uglavnom, bilo je simpatično i veselo, a najbolje su se provele zapravo mame, dide i bake i ostala rodbina koja je zdušno pomagala da se od tog malog skupa napravi cijeli cirkus. Što je bilo i za očekivati.  Lova koja se skupila ovom akcijom išla je za potrebe novog razglasa u sportskoj dvorani u kojoj se i održavao cijeli hepening. Nravno, poslikala sam sve sa svih lokacija, pa prilažem i fotkice cijelog veselog cirkusa. Imam čak i video zapis sa svečanog otvaranja i mini predstave koju su nam klinci priredili. Bilo je jasno da blizanci moraju napraviti neki šou, pa je tako Nyima prije nego li je uvodni govor završio i prije njihove predstave krenuo veselo cupkati i već sam znala da je pi-pi u igri ali kaj, nisu ga tete pustile prije nego odigra svoj dio. Što je bilo prekomično. Na žalost to nećete vidjeti jer mi se nije htjelo dignuti na jubito.  Mi smo bili malo hendikepirani sa svim tim, jer majka plemenita, tj ja, nema u posjedu prekrasnih pletenih košarica, a niti sam ih imala namjeru kupovati samo u tu svrhu, pa smo se snalazili kako smo znali i umjeli, sa starim kutijama oplemenjenim ručnim radovima i slično. Uglavnom lijepo smo to zbigecali i dečki su sve prodali u rekordnom roku. Posebno Dawa. On je vješt trgovac iako traži zlato, a ne novac :))) Mama je specijalno za tu priliku napekla čudo jedno kroasana, koji su se doslovno razgrabili jer su bili raznoliki, lijepi i još topli, čiji recept dajem u prilogu, a i slike su tu. Uživajte! Kroasani: 700g brašna (prosijanog) 1/2l mlijeka 1 putar za naribati* 1 kocka kvasca sviježega sol šećer papir za pećenje Za posipanje: - sezam - mak - kumin - kiml - sol - origano - rimski kiml - samo žumanjak - provansalske trave - nešto petnaesto - peć stavimo da se grije na 200 stupnjeva. - kvasac otopimo sa šećerom u mlakom mlijeku, - pustimo da se malo digne. - s tom količinom mlijeka i kvasca umijesimo tijesto sa brašnom i solju. - izradimo propisno tijesto jer je vrlo mekano, a ne smije se lijepiti. - izvaljamo ga na pola cm u veliki četverokut, - po njemu naribamo putar* koji smo prethodno ostavili u dubokom jedno sat dva. - sad zarolamo tijesto, i kobasicu koju smo dobili podijelimo oštrim nožem na 8 komada - svaki komad razvaljamo u četverokut i podijelimo na 4 komada. - svaki komadić srolamo u kiflu i smjestimo na backpapir u tepsiju. - neka se ne dodiruju jer će nabubriti tokom pećenja - svaku kiflicu tj kroasan namažemo žumanjkom i posipamo po želji i mogućnostima. - tad još malo pustimo da se digne i pećemo oko 25 minuta na 200 stupnjeva Celzijusa - *- može i pola količine putra ako nije zaleđen, tj ostavimo putar da bude skroz mekan i namažemo ga nožem ili rukom po tijestu Najbolje ih je napraviti ujutro za cijeli dan jer već drugi dan nisu ni za što, a najbolji su baš vrući i odlično se slažu sa raznim namazima i paštetama... |