Bugenvilija
17.09.2009., četvrtak
Pet debelih godina!
|
Sam se eto ufala, i otvorila samo svoj blog. Moj i samo moj! Sad kad to nekom veliš, ko neki kuriozitet i klinci od 7 godina te gledaju kak da gluparije zboriš. Al.... ...sjećam se dobro (skleroza još nije uzela maha) kak smo neka šugava grupica nas nadobudnih blogera pod kodnim imenom B.O.R.G. odlučili promijeniti svijet i izdati, pazi molim te čuda neviđena, blog priče u knjižici! Knjižici! Sa koricama i stranicama! Svi su nam se naravno smijali, da kaj si mi to umišljamo tko smo i što smo... Blogeri!? Da kaj je to? Sjećam se čak sa nemalom tugom u srcu, mojih nekih do onda dobrih frendica novinarki/reporterki, koje za blog nisu htjele ni čuti, a kamo li pogurati ideju... Toliko o širini pogleda u naših vrlih reportera i novinara i osjećaju za dobru stvar, pred sitnih samo pet godina... Kako se svijet mijenja, čudo jedno! Sjećam se kako nas je malo zapravo bilo, na onda još samo blog.hr sistemu. (Dok nas još nisu prodali u crno roblje kao sada :)) Malo velikih junaka bloga. Mnogi su se otisnuli u novinarske vode. Za istača. Mnogi su istina, već i bili (skriveni) novinari, a ovo su doživljavali kao satisfakciju. A bilo je i onih koji su naprosto pali iz vedra neba, a i ja s njima. A najljepše od svega je bilo to da je ta prekrasna zajednica prvo vrijeme, dok ju još nisu provalile široke mase... i gomila klinčadije... bila jedna velika porodica sa gomilom prekrasnih ljudi dobre volje. Neponovljivo! Moje lično iskustvo je jako pozitivno. Uvijek sam u životu prije bloga bila skrušeno i povućeno čeljade. Na jedan fini način je taj blog, kroz moje aktivno pisanje i angažiranje (onda davno) učinio od mene osobu sasvim drugačiju nego li sam bila prije susreta treće vrste. Ja to smatram ogromnim uspjehom. Pogotovo jer nikad prije ne bih upotrijebila Ja na početku rečenice (ma ni na kraju). Iz obzira prema svima drugima. A čini mi se da je baš taj momenat u mom životu bio presudan da me odnese na neke nove staze sa drugačijim pravilima, drugačijim suputnicima i drugačijim ishodima putovanja. Ja jako zadovoljna! Mogla bi to sažeti u odlično utrošenih pet godina. U sebe, u Vas, u nas! Živio Blog!  P.S. Fotografija je moja ljubav cijeli život...tek neposredno kroz blog sam ju uspjela oživotvoriti i dovesti na stupanj više od običnog amaterskog djelovanja... Dodatak prvi... sranje je veliko kad se post ne primi iz prve, pa ti onda zajebe datum objave posta, pa još koješta... no da, to je sve za sutra aktuelno, ma i za jučer, i za sad...nebitno skroz. Dan, sim, dan tam, nutra van... idem spati... |