Bugenvilija
08.09.2009., utorak
Papagej Frenki i adler Schwarzkopf
 Počela je nova vrtićka sezona. Jučer bio nama prvi dan. Nama zato, jer već traje tjedan dana ali mi to nismo znali jer smo nemarni roditelji i nismo na vrijeme provjerili u dokumentima kad počinje. No dobro, bolje ikad nego nikad. A ni murja nam nije banula još na vrata. Kao što piše u ugovoru, ako djeca ne dođu u vrtić onda oni pošalju murju. Draga nam država Njemačka. A nije policijska ili možda je? No da, zastranih. Počeo dakle jučer. Bila cijela familija u ophodnji osim Kiki, nju smo kao taoca ostavili doma. Krasan novi vrtić nam je na dve i pol minute laganog hoda od vrata do vrata. Da nije ultra prometna regionalna cesta između, mogli bi i sami ići. Skoro. Kak smo došli tak su se oni prihvatili igračka ko da su tamo svakodnevno. A kad smo došli po njih nakon prekrasno i mirno provedenih osam sati, nisu se dali doma ili bolje, Nyima se nije dao doma. Urlao je iz petnih žila deset minuta da on hoće tu ostati kao i svi, i lupao nogama i radio totalni kraval. Onda smo mu na jedvite jade navukli cipele i pokušali se neprimijetno odšuljati ali nije nam prošlo. Ovaj se toliko dračio da samo kaj nije uzbudio vatrogasce svojom mačjom deračom i derao se ko magarac od vrata do vrata, pa čak i preko njih i još dobrih pola sata doma, prije nego smo jadno dijete uspjeli smititi raznim ispraznim obečanjima, podlim podmićivanjem i ostalim roditeljskim trikovima. A za to vrijeme milo ga je gledao njegov bratac, sve sam med i mlijeko. Ko ga ne poznaje skupo bi ga platio... Samo jedan osvrt na ljude koji misle da nam se u životu sve dešava slučajno. E pa ja stojim iza suprotnog mišljenja. Naime naš mali pjetlić, kako ga često od milja zovemo jer je glavno kokodakalo, njurgavac, namčor, prznica, svadljivac, urlator i još koješta, dobio ikonicu pjetla, a dragi mili poslušni i inače čisto dobrodušan stvorić Nyima, trešnjicu. Znači pogodili su djeleći ikonice ko prstom u šipkov pekmez. Dawa je i jedno neobično stvorenjce usred svog divljeg ponašanja i svojeglavac veliki, a sa druge strane sanjar i pjesnik, muzikalni stihoklepac i dijete izuzetno bujne i nepredvidljive mašte. Tako se nakon prvog dana vrtića ponovo vratio svojim izmišljenim likovima i živi u svojoj priči paralelno isprepletenoj kroz svakodnevnicu. Novi likovi su papagej Frenki, ojle Ohne Nahmen i adler Schwarzkopf. Za one koji ne čitaju njemački patuljački, to su papagaj Frenki, sova Bez Imena i orao Crnoglavi, koji usput da znate ima crne oči i vidi u mraku, a obično jedna od tri leteće nemani mu sjedi na ruci i tako ide po kući razgovarajući sa nevidljivim pticama. Ako se zamjerite Frenkiju on će vam se sigurno posrati po glavi, jer to mu je najomiljeniji hobi uz što kriči i lepeta krilima, raznoseći sitnu prašinu okolo koja je puna bakterija. Jer svi znamo da u prašini žive male bakterije koje se vide samo kad je jako sunce i kad se skače po krevetu... Ojle svako toliko donosi poruke i moraš tada uzeti nevidljivi papirić, tj skrol, razmotati teatralno poruku i na glas pročitati šta piše. Ko ne pročita na glas biva kažnjen oduzimanjem poruke i huškanjem Frenkija na gore spomenutu radnju. Znači, nema zabušavanja, svi su uključeni u igrokaz... Dodatak: Danas je glavni urlator za promjenu bio Dawa. Osramotila me djeca u prvoj rundi, nadam se da se trend kretenskog ponašanja neće nastaviti svakodnevno jer ću biti prisiljena promjeniti odgojno popravne mjere. Ali saznali smo važnu novost. Društvo zbog kojeg se ni pod prijetnjom sile i nepravde ne želi ići doma, zapravo govori istim jezikom, i to je velika fora i klinci su se odmah skompali kao što bi se i očekivalo. Očekujemo drastično poboljšanje komunikacije na materinjem im hrvatskom jeziku... Izvještaj u oktobarskom broju.... |