Bugenvilija

31.07.2009., petak

Crkla zvijer

Nema slika, nema tona. Dapace, nema nicega. Krepala mi makinjeta. O tugo o jadu! Sad se snalazim sa nekom prirucnom leptopicnom grozomorno neprakticnom. Strasno je kad se covjek, tj zena razmazi na prekrasnom Mekovom okruzenju, pa zaglibi na nekom hm hm cudnom cudu... Najteze mi pada cinjenica da ne mogu do svojih slika. Disk je ziv i zivahan. Cak i masina pokazuje znakove zivota ali ne zeli se samnom vise igrati. Pocrkali neki kondenzatori i tako to... Ne znam sto cu sad, dal da placem il da ridam... Sreca je jedino sto sam skoro sve podatke imala na vanjskom disku. Jedina je nesreca u toj sreci sto je vanjski tak zrihtan da ga cita samo Mek... Tek toliko da znate zasto nema novih postova, nema slika, a ja ne volim postove bez njih... Odoh utopiti tugu u nekoj tekucini koja nije voda... Dodatak: Sestro, sretan ti rodjendan! Je je, znam da je bil jucer ali nismo jucer stigli. Bil je dar-mar i party u kindergartenu i triput smo bili kod doktora. Jednom kod naseg opceprakticnog djecjeg, pa onda poslijepodne kod urologa, da bi na kraju zavrsili u djecjoj bolnici u gradu u kojem su se blizici rodili, a nije nam bas iza vugla... Tak, bilo je skroz napeto do kraja dana. A onda sam jos morala pec kolace (kad smo skuzili da je Nyima ok) jer je danas bil zadnji dan u vrticu. Uglavnom, onesvijestila sam se iza jedan sat u noci, neposredno nakon sto sam Nyimi uvalila antibiotik. Pimpac se upalil u jedan dan do neprepoznatljivosti. Ne znamo sto je uzrok ali sad je sve pod kontrolom. Kozicu bumo morti morali ic operirat cim se upala smiri. Bilo bi prikladno rec, A u kurac sve! - al necemo bit prosti... Eto sad znas zasto te nismo zvali prilikom tvog vaznog jubilea i velikog i okruglog broja Vole te i pusu salju, sestra i ostala kucna zgadija!

- 22:35 - Komentari (27) - Isprintaj - #

20.07.2009., ponedjeljak

Marsovci napadaju!

Kakav je to alien u pužu? Ovako nešto nikad nisam vidjela, ni čula! A vi?

- 11:50 - Komentari (40) - Isprintaj - #

13.07.2009., ponedjeljak

Palačinke sa šlagom

Na pitanje postavljeno blizancima u nedelju, što ćemo za doručak, dobila sam precizne upute. - Palačinke sa šlagom! Vrlo jednoglasno izvedeno. Što mi je drugo preostalo nego se primiti pripreme. Ono što najviše volim kod ovog jela, je da se može napraviti na mali milion raznih načina, a da zadrži svoj naziv i ponosno ga nosi do kraja obroka. Dal ćete ih puniti slanim nadjevom, mesom, sirom, povrćem ili nećim petnaestim, tako je sporedno. To uvijek bude ukusan obrok. Mi smo se opredjelili za slatku varijantu, jer za nedeljni doručak to baš fino paše. Za tu vam rabotu treba par stvari: jaja, brašno, malo mlijeka, malo mineralne vode, sol, šećer i limunova korica po želji. I naravno mikser. U plastičnoj posudi koju i inače rabimo za tekve stvari umutimo dva jaja sa malo šećera ili pola paketića vanili cukora, da bude fest pjenasto, dodamo mlijeko i nastavljamo miksanje na najjače, dok se sve ne upjeni skoro do ruba posude u koju inače stane 3 litre tekućine. Dodajemo prvo malo mineralne pa soli, pa brašna, sve na malo da se ne bi zgrudalo brašno ako ga uspemo odjednom svu silu. Nema kod mene na mjeru, ja sve delam od oka, pa je jedina mjera onu koju si sami zadate. Bitno je da na kraju bude pjenasta srednje gusta smjesa u koju pred kraj usipate naribane korice od jednog limuna. Što je više mlijeka, a manje vode to će palačinke biti krtije, a ja volim kad su žilave i često znam raditi samo od mineralne vode bez dodavanja mlijeka. Napravila sam pola posude, to je od prilike oko 25 palačinki. Manjih. Promjera 20 cm. Za filu volim nešto drugačije od običnih klasičnih pekmeza. U posudici zamutim sviježe napravljeni još vrući ghi (maslo) od pola putra, sa pola pakovanja mljevenih badema i pola pakovanja mljevenih lješnjaka, dvije do tri žlice meda, malo cimeta i prstovet kardamoma mljevenog. Tu smjesu mažem obilato po pačalinkama, odozgora još ubacim šlaga, fino zamotam u klasičnu rolicu i odozgora ukrasim šlagom i jestivim cvijećem iz vrta, bobama i svježim listovima mente. Baš kao na slici. Dobar tek vam želim...

- 12:00 - Komentari (41) - Isprintaj - #

08.07.2009., srijeda

Dan zmajeva leta

Danas smo ostali doma. Klinčadija i ja. Iz jednostavnog razloga, prehlađena sam tako da ne mogu hodati, a kamo li voziti nekamo. A kako je vrtić preko puta kuće tek od slijedeće sezone još uvijek moram onih 15 km simo i tamo svaki dan odraditi. Mužić odbaci pinklece ujutro jer mu je usput, a ja ih onda maznem po završetku vrtića. No danas ništa od toga. Kud je vrijeme (jelte, svi znate kakvo) šugavela prvorazredna, tud je i neki silni vjetar puhao, a ja sva zamotana ko turska princeza, samo mi oči vire i kud bi takva mumificirana uopće išla okolo. Mogla bi sad malo po jadikovci kak mi je loše al nema smisla, bit će bolje sutra prekosutra. Evo, čak su nam za nedelju obečali i temperaturu do 20 C. Za ne povjerovati. Sad je navućenih 14 C s puno sreće i pameti i to ako stojite u zavjetrini... Tako da sam bila ostavljena na milost i nemilost trenutnom raspoloženju blizanaca, što koji put zna biti prilično naporno. Posebno ako je u dvorištu bazen pun vode u kojem se ne mogu kupati jer vani pingvini padaju u nesvijest, a filmove su već sve davno pregledali bar pedesetak puta svaki, a i malo sam rekla. Ja ne mogu čitati jerbo me ostavio dobar glas još jučer i tako da smo uglavnom bastlali koještarije. A onda sam se tiho povukla na komp dok je banda bila zabavljena izrezivanjem zmajeva od papira. Međutim nisam računala ovaj puta da bi se štogod toga moglo i u potpunosti realizirati ali eto, imali su danas plodan dan. Tako smo Dawa i ja završili njegovog zmajčeka, dodali mu mašnice na rep kao što i pristoji svakom ozbiljnijem zmaju, zavezali mu špagu i tuljac sa namotanom špagom i u prvom sunčanom naletu zmaj je bio pušten u pogon. I stvarno je, van svih mojih sumnjičavih očekivanja, poletio visoko iznad njegove glave. Istina, vjetar je bio prilično orkanski orjentiran, pa sam se pomalo pribojavala da mi i dijete ne otpuše susjedu... Nakon pola sata u ciki i viki bila sam naravno, prisiljena napraviti još jednoga, jel, da se ne bi svadili ko će stajati na malom plastičnom toboganu i držati zmaja nad glavom. I tako je onda napokon bio mir. Za mene. Ali ne i za susjede. Jer se cika i vika pretvorila u galamu, ijukanje, sreću i veselje. Eh, kako je toj zamorčadi potrebno malo da budu iskreno sretni. Pola sata sunca, malo vjetra i dva zmaja domaće proizvodnje... Kad ste već tu, svratite i do moje slike na aukciji Za Šumarku

- 23:05 - Komentari (25) - Isprintaj - #

06.07.2009., ponedjeljak

Vruće ljeto

Ovo monsunsko ljeto me već počinje izbezumljivati, a tek je zapravo počelo. Vodu smo u bazen ulili, a i okupali se prvu rundu. Sad se kupaju samo mušice i kišne kapi, a kako nas je karta krenula i temperatura će nam pasti, a onda mogu prolit vodu i smotat bazen za neka bolja vremena. Prije nego se moji junaci porazboljevaju od prehladne vode. Po ovom sranju od vremena nemam gušt ni ić slikat. Nemam nikakav gušt ni za šta. Jedino kome to koristi je trava koja buja samo tako, puževi golaći koji su već ko mali pitoni i komarci veličine omanjih bombardera i bezbrojni obadi koji su se sjatili čim su vidjeli bazen. Mrknul me jedan tak krvnički za bedro da mi je još od prekjučer čvoruga ostala. Odmah me prođe volja za izlete na rijeke i jezera... Sve je tako dubinski promočeno da ni u šumu ne idem, a vrganji su sigurno već počeli... Toplo, vlažno, prava idila za sve gljivolike oblike, pa valjda i za njih... Ne znam što sam još tu htjela nadrobit, stalno neka prekidanja toku ionako isbezumljenih misli. Idem popit hladne vode i baciti se u krpe. Ovaj pun mjesec će ionako uzeti danak u nespavanju, pa da ulovim koji satić prije nego mi se uvali u krevet... Bacite oko i na foto blog. Ima novotarija raznih...

- 22:25 - Komentari (23) - Isprintaj - #