|
Prvi post napisan
18.09.2004. u 23:26
"Uskoro će tolerancija doći do takvog nivoa da će pametnima zabraniti da razmišljaju, kako se ne bi povrijedili osjećaji glupih.
"M. A. Bulgakov
|
Bugenvilija
25.11.2008., utorak
Mačizam i dan borbe protiv agresije nad ženama
Nisam od onih koji pamte kad je koji dan. Često zaboravim i rođendane, godišnjice i slično. Takva sam i sa državnim i vjerskim praznicima, ma jednostavno ne pamtim takve dane. I danas da nije bilo LipaMare (zvuči kao DrogaPortorož), da me obavijesti da svakako sutra na taj dan (jer događaj je od ponedeljka), moramo izaći sa novim prigodnim tekstom na našem blogu, ne bih ni znala za postojanje istoga.
Žene su maltretirane kroz stoljeća i tu nema pomoći (ili ima?). Imam i ja tu svašta za reći ali to su vrlo intimne stvari i gadan prljav veš iz prošlog braka koji je bolje ne prostirati pred oči javnosti, ne zato jer me sram što sam bila u toj kategoriji maltretiranih i obezvređivanih žena, nego naprosto jer je moj mučitelj dva metra pod zemljom, pa ga je bolje tamo i ostaviti.
Zašto sam vam sve to krenula pričati, pitate se. Pa zato što mi se danas (jučer) desilo nešto zaista grozno, strašno i užasno.
Ne pretjerujem uopće.
...
Pokupila sam klince iz vrtića i otišli smo uloviti još malo sunčana dana na jezero i potražiti poklopac od objektiva koji sam jutros izgubila u dubokom snijegu. Sad se već skroz otopilo, bilo je sklisko i blatnjavo i skroz nebitno za priču. Uglavnom djetetić se okliznuo u novim mongolskim čizmicama i pao koliko je dug i širok u blatajsku. Srećom poklopac sam već našla pa sam ih utrpala onako usvinjene u auto i pravac doma.
Međutim putem sam se sjetila da smo poklopali sve švedske frikadele* koje oni najviše vole, (zajedno sa tom serijom dječjih animiranih filmova u kojima se i one spominju (frikadele)) i okrenuh put dućana. Grijanje u autu je malo ublažilo promoćenost po hlačama.
Mislila sam uloviti samo te frikadele i pravac kasa, međutim blizanci su se sjetili da bi oni i mlijeka pili i kolače pravili, pa sam uz put pokupila u ruke još par sitnica i jednu bocu crnog vina za goste u subotu. I sve stavila na sam početak trake na lim jer nisam mogla na samu traku jerbo je bila gužva, a kaseru ni traga. Teta prije mene mi nije ni mrvicu trake ostavila slobodno, pa sam vino odložila na metalni okvir i neke sitnice pored na neke kutije i odjurila do friždera punih metar i pol dalje, po te čuvene frikadele. Kad sam se vratila na kasu, zatekla sam nekog tipa sa kolicima kako mi se pregurao u red.
Ništa neobično pomislih, to se zna svakome omaknuti. I ja mu pristojno kažem da su moje stvari tu, na traci i da ga molim da se pomakne i čovjek ničim izazvan, izbelji se sav i pretvori od relativno normalne osobe u zvijer, koja mi dograbi stvari i baci ih, odgurnuvši ih rukom sve sa trake tako silovito da je neki puding platio glavom, a vino sam ulovila deset centimetara prije nego je dotaklo betonski pod i počne urlati na mene da ne, da je on sad tu, da se maknem jer sam se eto maknula iz reda i više nisam na redu. Urlajući i zlurado se cereći izazivajući svađu.
Ma da mi je to mirno rekao, maknula bi se u stranu i ajde, ima nas svakakvih ali ovako me napasti, pred malom djecom, pred ljudima...nemam riječi obrane za njega osim da ga majka nije voljela dovoljno dok je bio mali...
Samo gospođa koja je bila u redu prije mene se usudila nešto reći, stara gospođa od valjda 75 godina, dva muškarca, onaj na kasi i jedan iza mene ni trepnuli okom nisu. Kukavice bijedne i neobazrive.
Pa sad neka mi neko kaže kome taj dan nešto znači, kome? Muškarcima očito to ne dopire do svijesti, bar ne velikoj većini njih. Svaka čast iznimkama.
Još uvijek se sva tresem i ne mogu sebi doći. Nikad me tu u Njemačkoj nitko nije fizički napao, ali ovo svrstavam u fizičko maltretiranje, a bogami i psihičko jer su i moja malena djeca to morala gledati...
Najviše zapravo zamjeram ovom neobazrivom kasiru i njegovom gledanju u pod. To je stvarno sramotno i bijedno i za to će doznati njegov šef ali i vodeći ljudi te poslovnice, a mene više u tom dućanu i tom lancu nikad neće vidjeti.
*frikadele su nešto kao loptice od mljevenog mesa, po okusu jako slićne našim ćevapima
Dodatak:
Obavezno pogledati! FotoTvornica Snova
|
19.11.2008., srijeda
Marljiva ko mrav
Nema mi goreg nego danima provesti u animiranju polubolesne tj poluzdrave djece mi vlastite. Prve dane dok su još krepani ko muhice, ajde ali kad malo živnu, a ne smiju van ni u spasonosni vrtić, to postaje moja velika noćna mora.
Animacija je tada od jutra do mraka, bez pauze za odmor jer banda već poodavno ne spava poslije podne.
Ali zato kad se u 8,00 kaže laku noć, tad više ni glasa čuti nije. Izvrnu se ko mrtvi pauci i u istoj pozi dočekaju da ih još jednom kušnem i eventualno pokrijem prije neg se i ja zavućem u svoj brlog.
Tako smo zadnjih dana potrošili sav repromaterijal pomno skupljan zadnjih par mjeseci, što kartonskih rola od kuhinjskih papirnatih ručnika do onih od toaletpapira. Mekih kartonskih kutija od pizza i onih tvrdih papira kao od košulja, koje tu dobijete i kad kupite obične potkošulje, a odlične su za bastlanje (pravljenje svega i svačega od raznoraznog otpadnog i inog materijala u svrhu animacije male djece, a dolazi od njemačkog glagola basteln što će reći popravljati, poboljšavati ili dotjerati) Tako smo kreirali ogromnu garažu na dva kata sa rampom i dizalicom koja ima čak i zastavu na vrhu. Pravo čudo prirode. A to sam već spomenula.
No jučer smo pekli kolače jer sam dobila krasan jednostavan recept za neke fine kekse i željela sam ih tak i tak isprobati, pa je ova zatvorena situacija doma, bila idealna prilika za spojiti ugodno s korisnim i obrnuto. Ja sam umjesila tjesto da smanjim na minimum količinu zmazanog stana koji sa sobom povlaći svaki ovakav zahvat sa blizancima u kombinaciji, a onda sam njima dala male drvene valjkiće i plastične noževe da sami gnječe i razvaljavaju to po stolu i slažu u protvan (tepsiju). Bilo je to gadno za gledati ali kaj sad, ionak smo pol hitili u smeće jer sam ja nenavikla na pećenje kolača potpuno zaboravila da imamo nekaj u rerni i u kratkom muzičkom intermezzu otišla oprati zapišanu situaciju u zahodu.
Makar mi se čini da nam je teta iz vrtića, čiji to i je recept dala krivo vreme pećenja jer sam pored druge ture bdjela i to se ziher ne peče 18 minuta nego puno manje jer ni drugi nisu bili baš najbolji, tj malo su bili pretamni i izgubila se fina eroma lješnjaka i limunove korice.
Evo vam i recept pa prosudite sami:
-100 grama mljevenih lješnjaka ili badema (makar ja mislim da bi bilo puno finije sa grubo mrvljenima, a ni kokos nije za baciti kao solucija)
-150 grama šećera u prahu (imam neki jako fini kaj je mljeven skup sa vanilijom mmmmm)
-350 grama bijelog brašna ( ne kaže dal mekog il oštrog pa sam dala prvo koje mi je palo pod ruku)
- 1 jaje
- 250 grama putra sobne temperature
- kaže recept 2 "šprica" limuna (ljubim precizne njemačke recepte. Ja sam dodala koricu naribanu od jednog cijelog limuna i dva "štrca" pride, zlu ne trebalo).
Danas smo bili uglavnom samo jako mazni i sjedili su na meni uglavnom cijeli dan. To zna biti jako naporno ako ne želiš s njim gledati crtiće, sve knjige smo sažvakali, pogledali sve dječje DVDeove i kaj sad. Bili smo prisiljeni po treći put u dva dana pogledati novootkriveni film, tj 5 element. Meni jako drag i pogledala sam ga valjda dvadeset puta, a sve mi se čini da ću ga u skorije vrijeme znati napamet od riječi do riječi kao što znam i prvog Hari Potera i još ponešto...
|
18.11.2008., utorak
Danas samo - samoreklama!
Šta sam radila cijeli dan (poslijepodne između bastlanja (građenja od papirnatih rola za wc) garaže i kuhanja ručka)?
Zezala se sa dizajnom svog novog Foto-Bloga!
Pogledajte kako mi je to pošlo za rukom - ~ Foto Tvornica Snova ~.
Još ima nekih stvari koje bi željela promijeniti ali sad stvarno više ne mogu gledati u ekran bez da vidim duplu sliku, a ziher sam da to nije od metvičinog čaja kojeg sam popila bar tri litre.
Zapisala sam si sve podatke da mi se ne desi ko prošli put kad sam se
drugo jutro pitala, a kak mi se zove novi blog...
|
15.11.2008., subota
Vrijeme darivanja...
... je za sad aktuelno uglavnom samo sa virusima i bakterijama.
Mi smo naravno, već pokupili prvu rundu. Pa zašto čekati kad možemo odmah, kaj ne. Tako je propao moj vikend plan sa odlaskom do frendice u Minhen, propalo druženje, poslovni razgovori i sve što je bilo planirano. A i iz vrtića su me zvali ranije, što moram priznati je poprilično šokantno kad morate juriti navrat nanos van plana i programa, a bila sam u skroz drugom filmu. Sad sam u trećem, među uspavankama i sličnim temama.
Uglavnom sam obnevidjela od nunanja, masiranja i draganja čitavu noć jer je bolesno gripozno djetešce čitav dan prespavalo pod opsadom temperature i iznemoglosti, zimice i opće slabosti, a onda cijelu noć kenjkalo i vrtilo se u bolovima po cijelom tijelu i bližoj okolici i zahtjevalo apsolutno svu pažnju.
Sreća što blizanci nikad nisu bolesni u isto vrijeme jer ne znam kako bi čovjek tj žena, sredio dvoje cendrave i temperaturične djece odjednom, to bi bil hakl na kub. No valjda su se dogovorili kad će ko biti prvi, a kad drugi...
Idem sad iskoristiti priliku dok se sniva, da i ja ulovim koji mirni trenutak ako opet krene havarija u sitnojutarnje sate kad mi se najviše spava i najmanje sam uračunljiva...
Osjećam se puno gore nego ovaj siroti puž golać tu na slici...
I ne zaboravite pogledati novi post na našem zajedničkom blogu - Vratimo Hrvatskoj osmijeh i pridružiti se sa vašim komentarima i mišljenjima
|
11.11.2008., utorak
Još malo po magli i kapljicama
Ovo je neka repica koju ovdje sade prije zime nakon što poberu prvi urod neke druge kulture. Pretpostavljam da je bogata dušikom i još koječime što gnoji dobro zemlju do slijedeće sezone. Kasnije sve zajedno zaoru u zemlju i tako okrenuto naopako ostave da premrzne. Tako rade i sa nekim vrstama djetelina, rotkvama i divljim keljom ili raštikom, nisam baš sigurna što je od toga...
Toliko od mene do slijedeće berbe novih slika.
|
08.11.2008., subota
Zadnji trzaji
Zadnji trzaji neke lijepote u prirodi prije snijega, za kojeg se iskreno nadam da neće tako skoro. Tog kaosa tu kad padne, ima samo još u Hrvatskoj. Svi koji su mislili da se samo kod nas naprave hrpe snježnih nanosa iz čista mira i da većina ulica nije počišćena, gadno bi se iznenadili da znaju na koliko ovdje uličica piše lijepo tabla da nisu podložne gradskoj čistoći i nek se svak snalazi kak zna i umije i da mu niko ne bu platil ak si slomi nogu. Lijepo, ne.
No vratimo se kapljicama maglenim i ostalim huncutarijama povezanim sa čestom maglom, a to je dakako - prehlade. Da da, sad je prava sezona. U četvrtak smo hodali isplaženih jezika jer je oko podneva bilo 20 stupnjeva, a dan ranije samo 4. Petak je također bio topao ali i maglovit, gusto maglovit. Danas se nazire plavo nebo i pokoji sunčan tračak, ali ne mogu ocijeniti jel je visoka naoblaka ili se to magla ponovo s nama poigrava. Kišemo svi kao konji i slinimo gore od mojih puževa golaća. Poneki doma i kašlju grozomorno jer naravno da sam ih (njih koji kašlju) krivo tj loše obukla za vrtić, pa su imali debele jakne, kape i rukavice na 20 stupnjeva. Pa ko da zna kakvo će na sve vrijeme iznenaditi kad je malo led ledeni malo tropske vrućine.
|
02.11.2008., nedjelja
Narcisoidna jesen
Panorama od tri slike...
|
|
|